CRISTIANO RONALDO danas slavi 35. rođendan.
Jedan od najboljih igrača u povijesti nogometa, a po mnogima i najbolji, odavno je ušao u veteranske godine, ali ni s 35 na leđima ne izgleda previše umorno ili kao igrač koji razmišlja o mirovini.
Dapače.
Od početka prosinca Ronaldo je zabio 16 golova u 11 utakmica, a zabije li u subotu Veroni, bit će to deseta uzastopna utakmica u Serie A u kojoj je bio strijelac. Ciro Immobile je djelovao nedodirljivo na prvom mjestu ljestvice strijelaca ove sezone, ali nevjerojatni Ronaldo sad kasni samo četiri gola i nemojte se čuditi ako na kraju sezone bude najbolji strijelac prvenstva.
Logično bi bilo da s 35 godina više nije na maksimumu. Logično bi bilo da je već negdje u Kataru, MLS-u ili Kini, a logično bi bilo i da konačno više prestane s tim golovima. No ništa u vezi s Cristianom Ronaldom nije logično i kad jednog dana zaista ode u mirovinu, teško će biti klincima koji tek počinju pratiti nogomet objasniti kako je taj sport izgledao prije pojave Ronalda i Messija. Uz Ronaldova 623 gola u 830 utakmica i 45 trofeja sad je već odrasla cijela jedna generacija kojoj nogomet više nikad neće biti isti kad CR7 završi karijeru.
Zbog njega i Messija 25 golova u sezoni je danas tek - prosjek
On i Messi su igrači koji su postavili potpuno nove standarde u nogometu i zbog kojih se danas sezona s 25 zabijenih golova smatra prosječnom. Ronaldo je sezonu posljednji put s manje od 25 golova završio davne 2007. godine kad ih je za Manchester United zabio samo 23. Kako mu je karijera odmicala, pomicao je vlastite granice, a kad je došao u Real, svaka veza s logikom i onime što se smatra normalnim je nestala.
Šest sezona zaredom Ronaldo je zabio više od 50 golova. Pedeset. U četiri sezone zaredom zabio ih je 60. Najbolji je strijelac u povijesti Lige prvaka sa 128 golova, zabio ih je najviše i u nokaut-fazi (60), jedini je igrač koji je zabio u svim minutama igre, šest puta je bio najbolji strijelac Lige prvaka, s 1,01 golom po utakmici najbolji je strijelac u povijesti La Lige. I tako dalje. Lista rekorda je jednostavno preduga.
A to je samo klupska karijera. Ona reprezentativna jednako je impresivna. Za Portugal je odigrao 164 utakmice i zabio nestvarnih 99 golova, čime je postao najbolji strijelac u povijesti europskih reprezentacija. U potpuno besmislenim usporedbama s Lionelom Messijem zamjeralo mu se što s reprezentacijom nije ništa napravio, a onda je 2016. odveo Portugal do naslova europskog prvaka. Nije bio u najboljoj formi i ozlijedio se u finalu, ali Jose Fonte, Eder, Joao Mario i Cedric sigurno ne bi bili prvaci bez njega, što su i sami rekli nekoliko puta.
Stvoren da bude najbolji
Ronaldovim kritičarima ili, ako hoćete, mrziteljima na njemu smeta mnogo stvari. Pretjerano slavi golove protiv malih ekipa, prečesto traži prekršaje, ne želi dodati loptu, ne može zabiti iz slobodnjaka, glumata... Smeta im i to što previše trenira (!) i previše pazi na svoj izgled, ali ga istovremeno svi prate na Instagramu. Danas, kad više ne znaju što bi mu izmislili, dotaknuli su se golova iz penala kojih je, prema njihovom mišljenju, ove sezone zabio previše i baš tako se približio Immobileu.
"Mnogi me mrze, govore da sam uobražen i arogantan. To je sve dio mog uspjeha. Ja sam jednostavno stvoren da budem najbolji. Ne smijete biti opterećeni tuđim mišljenjem, to nije život. Ni bog nikada nije uspio zadovoljiti sve", kazao je Ronaldo.
Kako je živjeti pod svakodnevnim pritiskom svjetske javnosti koja ti svaki dan do detalja secira svaki korak na terenu i izvan njega, mi obični smrtnici nikad nećemo doznati. Isto kao što nikad nećemo znati kakav je osjećaj zabiti 61 gol u jednoj sezoni, osvojiti pet Zlatnih lopti ili donirati pet milijuna nečega u dobrotvorne svrhe. Za Cristiana Ronalda sve to je normalno jer je granice normalnog odavno pomaknuo.
I još nema namjeru stati.