Ima 24 godine, a već godinama je vrhunski borac. Rođen je u bosanskom Vitezu, a danas za njega zna cijeli MMA svijet. Izvan ringa je skroman i usredotočen, a u ringu "ubojica". Nakon odlaska Cro Copa, Roberto Soldić je najbolji hrvatski MMA borac. I jedan od najuzbudljivijih boraca u svijetu.
Kao i većina klinaca s ovih prostora, Roberto Soldić se kao nadaren sportaš počeo baviti nogometom. Ali uskoro je shvatio da to nije to i svoje talente usmjerio je u judo. Drevna japanska vještina bacanja i grapplinga bila je tek usputna stanica prema onom što je njegov životni poziv, a to je svijet slobodne borbe. S 19 godina upisao je svoj prvi profesionalni meč i pobjedu u životu. Zarazio se i više nije mogao stati. U idućih godinu dana borio se čak pet puta, ali je bilo sasvim jasno kako seljakanje po dvoranama u Hrvatskoj i BIH nije optimalno za razvoj njegovih vještina, za koje je već tada bilo jasno kako su posebne. Soldićev život promijenio se kada je upoznao Ivana Dijakovića. Hrvatski borilački stručnjak u Düsseldorfu je osnovao UFD Gym, koji je proglašen najboljim u Njemačkoj, a smatra se i jednim od najboljih u Europi. Tamo su trenirali i treniraju bivši UFC-ovi borci poput Hectora Lombarda, regionalne zvijezde poput Aleksandra Ilića i Antuna Račića, a posjetili su ju i neki od najboljih boraca današnjice poput Jone Jonesa i Codyja Garbrandta.
Na krilima novopečene logističke pomoći i dobrih menadžerskih veza, Roberto Soldić je došao u priliku da se predstavi svijetu. Svi su prihvatili nadimak koji je povezan s njegovim imenom, ali izvrsno opisuje njegovu dominaciju i upornost u kavezu - RoboCop.
Peterostruki prvak je i najmlađi šampion u povijesti najbolje europske organizacije
Svoju prvu veliku titulu Soldić je osvojio prije tri godine kada je pobijedio Vasu Bakočevića, crnogorsku MMA zvijezdu i osvojio Serbian Battle Championship pojas u tada jednoj od najboljih regionalnih organizacija. Serijom blistavih pobjeda zaradio je još tri pojasa (uz jednu obranu u FFC-u) u manje od godinu dana, one u Final Fighting Championshipu, SNMAC-u i Superior FC-u. Sa samo 22 godine, postao je jedan od najuzbudljivijih boraca do 77 kilograma na svijetu. Ponude su dolazile sa svih strana, iz najjačih svjetskih organizacija. I dok bi mnogi napravili potencijalnu grešku i požurili prema slavi preskačući ponude, Soldić je napravio najpametniju moguću stvar. Potpisao je za poljski KSW, najjaču europsku organizaciju. Već u prvoj borbi dobio je šansu za naslov, protiv iskusnijeg i favoriziranog domaćeg borca Borisa Mankovskog. Nakon brutalne tri runde i Soldićeve dominacije, suci su morali zaštitit Mankovskog i prekinuti meč, a Soldić je postao najmlađi prvak KSW-a u povijesti. U međuvremenu je izgubio titulu, vratio ju u svoje ruke, a potom i obranio. Njegov idući meč zakazan je 18. svibnja, kada će u KSW-u ukrstiti rukavice s dosad neporaženim Poljakom Kaszubowskim.
Padao u nesvjest zbog pojasa
Soldić njeguje izrazito dominantan, udarački stil borbe, ali s jakom podlogom i znanjem iz juda, zbog čega ga je izuzetno teško odvesti u parter. Brojni suparnici, poput Vase Bakočevića ga uspoređuju s legendarnim Cro Copom: "Za Roberta sam se spremao kao za Mirka. Udara iz kontragarda, ima jak stražnji kick i jako ga je teško oboriti i zadržati".
Sličnu stvar rekao je i Dan Hardy, jedan od najcjenjenijih borilačkih stručnjaka na svijetu koji profesionalno analizira mečeve za UFC: "Čim sam vidio kako je nokautirao Lewisa (jedan od najatraktivnijih nokauta godine), odmah sam rekao: Cro Cop! To je bilo baš to, to je bio baš takav udarac strpljivog borca koji dovodi suparnike u neizbježne situacije. Nakon pobjede se popeo na rub kaveza, pogledao u mene i zaurlao kako će biti prvak (UFC-a). I apsolutno sam mu povjerovao. Jedva čekam pratiti njegov napredak, nevjerojatno je uzbudljiv". A koliko su moćne njegove udaračke tehnike, dovoljno govore dva podatka. Prvi je taj da je samo jednom pobijedio sudačkom odlukom, dok je sve ostale pobjede ostvario nokautima ili gušenjima (jednu). Drugi je taj da je odradio i četiri profesionalna boksačka meča te je u sva četiri meča ostvario pobjedu, četiri puta nokautom.
Roberto Soldić danas na kontu ima omjer od 16 pobjeda i samo tri poraza. Prvi od njih doživio je od Marka Radakovića, crnogorskog borca u Budvi. Iako je većina medija smatrala kako je RoboCop pobjeđivao na bodove, crnogorska organizacija promijenila je pravila netom prije eventa i umjesto planirane tri runde odrađene su tek dvije, a domaći borac uzeo je pobjedu odlukom sudaca. Drugi poraz stigao je protiv Yaroslava Amosova, kada je podijeljenom sudačkom odlukom poražen od Ukrajinca koji danas ima perfektan 21-0 skor i bori se u Bellatoru, gdje mu predviđaju skoru borbu za titulu prvaka. Konačno, treći poraz bio je i najteži. Dricus Du Plessis nokautirao ga je i oduzeo mu KSW pojas, a Soldić je nakon borbe priznao: "Sam sam kriv. Nabijao sam kile kako bih bio veći i nisam mogao skinuti kilograme uoči meča. Pao sam dvaput u nesvijest dan prije borbe i nisam bio pravi. Neću više napraviti ovakvu grešku".
Rečeno - ispunjeno. Soldić je za pola godine slavio protiv istog suparnika tehničkim nokautom i vratio svoju najveću titulu. I upravo u tome se najbolje vidi Soldićeva najveća kvaliteta, a to je neutaživa glad. Glad koja tjera želju da bude bolji iz borbe u borbu i da nauči iz svake greške koju je napravio, glad koja ga čini nemilosrdnim na meču, a fokusiranog i discipliniranog na treningu. Robertu Soldiću samo je nebo granica. S tek 24 godine, posjeduje jedan od najvrjednijih pojaseva u svijetu slobodne borbe, a priznao je kako ga UFC, barem zasad, ne zanima. Soldić ne preskače korake. Premda je u Poljskoj megazvijezda i ne može izaći iz hotela bez da ga opkole horde obožavatelja, i dalje je na zemlji. I kada dođe trenutak za to, a on će nesumnjivo stići, budite sigurni da će u UFC otići potpuno spreman. A tamo može napraviti ono što njegov uzor, nažalost, nije uspio - postati apsolutni prvak svijeta. RoboCop to može.