NA TRENUTKE je izgledalo tužno.
Barcelona, simbol spektakularnog nogometa i nogometne moći, igrala je bunker na Camp Nouu protiv Bayerna i dugim loptama tražila Memphisa Depaya i Luuka de Jonga u napadu, koji nisu imali šanse protiv Bayernovih stopera. S druge strane, Bayern je igrao kao da je u gostima kod Mainza ili Freiburga (da se nitko ne uvrijedi) te kontrolira utakmicu pa će dočekati ili pogrešku protivnika ili neku svoju dobru akciju i zabiti gol. Pa još jedan i(li) još jedan i gotovo.
Tako je i bilo.
Loša utakmica može se dogoditi svakome, to je najmanji problem u ovoj priči. Problem za Barcine navijače je što su oni već odavno navikli na ovakvo šamaranje. Ovaj poraz je bio prihvatljiv u odnosu na onaj prošlogodišnji kad su ih Bavarci u četvrtfinalu Lige prvaka pregazili 8:2. Godinu dana ranije Liverpool ih je u polufinalu razbio 4:0 i tako nadoknadio 0:3 iz prve utakmice, a godinu dana prije toga je Roma u četvrtfinalu nadoknadila 1:4 iz prve utakmice i prošla pobjedom 3:0 na Olimpicu. I tako dalje.
> Kako je Barcelona postala Osasuna, a Bayern Barcelona
> Barcelona, seljačka radna zadruga
Barcelona je u slobodnom padu od impresivne večeri u Berlinu u svibnju 2015., kad je strašna momčad Luisa Enriquea poderala Juventus 3:1 i došla do četvrte titule u deset godina. Juventus je imao sjajnu ekipu s Pirlom, Pogbom, Marchisijem i Vidalom u sredini, ali ništa Talijani nisu mogli protiv ubojitog trojca Messi-Suarez-Neymar, koji su ih pobijedili praktički sami.
Barca je bila puna kao brod. Spektakularna momčad, jedna od najboljih u povijesti nogometa, sastavljena je praktički za sitniš budući da je kostur momčadi izašao iz La Masije, a ono što je došlo sa strane sjajni sportski direktor i legenda Andoni Zubizarreta nije previše platio. Golemi prihodi napunili su klupsku blagajnu i nije bilo igrača kojeg si Barcelona nije mogla priuštiti. No u godinama koje su došle povučen je nevjerojatan niz katastrofalnih poteza koji su klub doveli u stadij u kojem je sad - na rubu bankrota, bez zvijezda, bez velikih igrača i bez rezultata. Ciklusi u nogometu su najnormalnija stvar jer je danas vrlo teško stalno biti na vrhu i držati konstantu. Pitajte Milan ili Manchester United. No način na koji je Barcelona pala je poražavajući i može služiti kao opomena drugima.
2015. - Slučajni predsjednik Bartomeu
Mjesec dana nakon pobjede u Berlinu predsjedničke izbore dobio je Josep Bartomeu, čovjek iz sjene koji je u klubu bio godinama, ali koji s nogometom nije imao previše veze. Kad je Sandro Rosell odstupio s dužnosti predsjednika, Bartomeu je samo trebao biti v.d. predsjednika, no nakon pobjede u finalu protiv Juventusa, euforično Barcino glasačko tijelo dalo je njemu glasove i Bartomeu je pobijedio s golemom većinom.
U sljedećih šest godina njegova garnitura će na transfere potrošiti više od milijarde eura, ostat će bez svih najvećih zvijezda i morat će očajnički prodavati igrače da klub preživi.
Jedan od prvih Bartomeuovih poteza bio je otkaz Zubizarreti, koji je bio najzaslužniji što je Messi dobio Neymara i Suareza. U specifičnom okruženju Barcelone, u kojem najave transfera služe kao dio predizbornog programa, a o njima odlučuje čitav niz ljudi, Bartomeu i njegovih pet sportskih direktora koje je promijenio nisu se snašli.
Ljeto 2017. - Dembele debelo preplaćen, odbijeni mladi Mbappe i Haland
Neymar je prodan PSG-u u ljeto 2017. za 222 milijuna eura, što je bio rekord i cifra koju čak ni Barcelona nije mogla odbiti. Tražila se buduća zvijezda koja bi ga mogla zamijeniti i istog ljeta je španjolski agent Junior Minguella Barci ponudio 18-godišnjeg Kyliana Mbappea. Agent je ispričao Financial Timesu kako mu se nitko iz kluba danima nije javio, da bi onda od člana Izvršnog odbora Javiera Bordasa dobio poruku preko WhatsAppa da "ni predsjednik ni treneri nisu zainteresirani". Istog ljeta Barceloni se nudio i izvjesni Erling Haland, ali je Bordas par godina kasnije otkrio da ni njega nisu željeli jer ga je struka okarakterizirala kao "igrača s krivim karakteristikama za Barcin stil".
Umjesto Mbappea i Halanda, Barca je tog ljeta dovela Ousmanea Dembelea iz Borussije. New York Times je objavio da je Bartomeu u Dortmund na pregovore stigao s jasnim stavom da neće platiti više od 80 milijuna. Nijemci su ga preveslali i rekli da im se žuri, da nemaju vremena i da ne žele čuti za manje od 160 milijuna eura. Par sati kasnije Bartomeu je pristao platiti 105 milijuna plus još 42 kroz bonuse. Više nego što bi platio Mbappea.
Zima 2017./2018. - Messiju ugovor od 555 milijuna eura, Coutinho plaćen 160 milijuna
Dembele je bio potencijalna zvijezda u nastajanju, ali to Bartomeuu nije bilo dosta. Šest mjeseci kasnije iz Liverpoola je doveo Philippea Coutinha, koji je klub na kraju stajao čak 160 milijuna eura. Ni jedan ni drugi nisu preživjeli ogroman pritisak pod kojim su došli u klub. I navijači i Uprava od njih su očekivali da će biti adekvatna zamjena za Neymara, ali Dembele je do ranog jutra igrao videoigre i kasnio na treninge, a Coutinho se jednostavno izgubio.
Dva mjeseca prije nego što je došao Coutinho, u studenom 2017., Messi je potpisao novi četverogodišnji ugovor vrijedan nevjerojatnih 555 milijuna eura. Budući da je Barca i dalje imala strašno puno novca, Messijev ugovor nije bio toliko problematičan, ali jest činjenica da su i drugi igrači počeli tražiti povišice. Koje su i dobili. Od 2014. do 2020. Messijeva plaća se utrostručila.
2019. - De Jong dvostruko preplaćen, propao povratak Neymara, kupljen Griezmann za 120 milijuna eura
Klubovi su znali da Barca a) ima novca i b) da joj trebaju igrači, a to se najbolje vidjelo u ljeto 2019. godine. Tad je Barca zagrizla za Frenkieja de Jonga, koji je briljirao u Ajaxu. Agent Hasan Cetinkaya otkrio je da se mladi Nizozemac jako nećkao oko odlaska u Barcelonu jer ga je bilo strah pritiska. Na kraju je prelomio da će otići, a Barcelona ga je platila 75 milijuna eura, gotovo dvostruko više nego što se Ajax nadao dobiti. Barca tog ljeta nije željela igrača kao De Jonga, nego baš De Jonga i nije imala nikakve alternative. To su Nizozemci jako dobro znali i izvukli su svaki cent koji su mogli.
Istovremeno je iz Atletica stigao Antoine Griezmann, kojeg je Barca godinu dana ranije preklinjala da dođe i iza leđa Atletica je radila na njegovu transferu. Kad je došlo vrijeme za Francuzov odlazak, Atletico uopće nije ni želio pregovarati, nego ga je odlučio pustiti samo za odštetnu klauzulu koja je iznosila 120 milijuna eura.
Griezmann je bio utješna nagrada navijačima nakon što je u pravoj sapunici propao spektakularni povratak Neymara. Sve je navodno bilo gotovo, Neymar je javno govorio da želi doći, ali Bartomeu nije uspio s PSG-om, koji je u jednom trenutku tražio 200 milijuna eura.
2020. - Suarez potjeran, počeo razlaz s Messijem
Od 2015. do odlaska s funkcije u ožujku ove godine Bartomeu je na nove igrače potrošio više od milijardu eura i, iako je osvojio tri naslova prvaka, klub je bio u strelovitom padu iz kojeg se više nije mogao izvući. Priča se potpuno raspala kad je stigla pandemija koronavirusa, koja je Barcelonu dotukla. Bez prihoda od prodaje ulaznica i svega što ide uz odlaske više od 90.000 ljudi na utakmice, klub je stigao na rub bankrota. Bartomeu i njegovi ljudi konačno su shvatili da je financijska situacija kritična i da će biti ogromnih problema s financijskim fair playom. Prema španjolskom zakonu, u klubovima koji imaju vlasničku strukturu kao Barcelona članovi Uprave moraju iz svojega džepa pokrivati minus, što Bartomeu nije želio činiti.
Iz tog razloga je u ljeto 2020. Barca "prodala" Arthura Juventusu za 72, a Juventus je Barci "prodao" Pjanića za 60 milijuna eura. U stvarnosti je Juventus platio samo 12 milijuna eura za Arthura, a oba posla prikazana su kao transferi da bi oba kluba barem malo izravnala financijske knjige.
Tog turbulentnog i neizvjesnog ljeta Messi je šokirao klub kad je rekao da želi otići, a njegova odluka je bila ojačana sramotnim tjeranjem Luisa Suareza, čovjeka koji je bio ključan u svim Barcinim uspjesima. No Messi je ipak ostao, ali povratka više nije bilo. Sve starija i zasićena Barcina momčad nije više mogla ništa ni u domaćem ni u europskom nogometu i spomenuti katastrofalan poraz 8:2 bio je simboličan kraj jedne ere. Srušena je fasada uspješnoga kluba i svi problemi su isplivali na površinu.
2021. - Messi morao otići zbog financija, udarni igrači Luuk de Jong i Memphis Depay
Kriza s koronavirusom potpuno je slomila klub koji više nije mogao spasiti ni Joan Laporta, koji se vratio na Camp Nou. Do njegova povratka momčad se opasno počela krpati igračima koji objektivno nisu Barcin nivo. Iz jednostavnog razloga što za bolje nisu imali. Za sedam milijuna eura došao je Matheus Fernandes iz Palmeirasa. Za 18 je iz Leganesa stigao Martin Braithwaite, koji je trebao biti zamjena za Suareza (!!!), a ovog ljeta su doveli što se moglo dobiti besplatno ili za sitniš. Emersona Royala su platili 14 milijuna, za 500.000 su posudili Yusufa Demira, a besplatno su došli Memphis Depay, Sergio Aguero, Eric Garcia i Luuk de Jong. Prije par godina Luuk de Jong nije ni razmišljao o Barceloni, a sad je predvodio napad na otvaranju Lige prvaka. Memphis Depay je jako dobar igrač, ali "jako dobar" nije dovoljno za Barcu i njezine navijače, koji su navikli na Messija, Neymara i ostale zvijezde.
Uz sve navedene financijske probleme moraju se istaknuti i oni na planu struke. Nakon Luisa Enriquea, na čijem dolasku je inzistirao kasnije otpušteni Andoni Zubizarreta, na klupu je sjeo Ernesto Valverde. On jest osvojio dva naslova prvaka i jedan španjolski kup, ali je pod njegovim vodstvom Barca doživjela teške poraze od Juventusa, Rome i Liverpoola.
Naslijedio ga je potpuno neočekivano Quique Setien, čovjek koji je dotad vodio Lugo, Las Palmas i Betis. S Betisom je bio solidan, ali bez ijednog trofeja u trenerskoj karijeri nije mogao voditi Barcelonu. Izgubio je prvenstvo i bio je arhitekt epskog poraza od Bayerna, nakon kojeg je tri dana kasnije dobio otkaz.
Bartomeu je na njegovo mjesto doveo Ronalda Koemana, klupsku legendu koja je trebala započeti rekonstrukciju momčadi. No Nizozemac nije ispunio očekivanja, ali ga Laporta nije mogao smijeniti. Ugovor s klubom ima do 2022. godine i Barca si nije mogla dopustiti raskid i isplatu ostatka ugovora u komadu.
Što budućnost Barceloni nosi, tek ćemo vidjeti. No trenutno nema nikakvih temelja za koje bi se navijači mogli uhvatiti i nadati se nečemu boljemu. Tračak nade sinoć su ponudili Gavi, Demir i Balde, klinci koji su protiv Bayerna ušli u igru i koji su se iznimno trudili da groznu Barcinu predstavu učine koliko-toliko boljom. Oni su zadnji izdaci slavne La Masije koja, usput budi rečeno, godinama nije proizvela igrača za prvu momčad.