DOIMA se to kao sporedno pitanje u Tottenhamovoj sve problematičnijoj sezoni, u kojoj uspjesi kao da samo kupuju privremeni predah, a neuspjesi odmah zaustavljaju bilo kakav progres, ali to ukazuje na apokaliptičan strah među navijačima. Što Harry Kane misli o svemu? Odgovor je da ne znamo, zato što je vodeći igrač prestao razgovarati s medijima, za The Guardian piše David Hytner.
Ovo ne bi trebalo zvučati kao novinarsko cjepidlačenje. Razlog zašto se o tome govori je taj što to nije u njegovom karakteru. U svakoj dosadašnjoj sezoni Kane je rutinski davao izjave prije ili poslije utakmica. U osnovi je on dobar momak koji se rado preko medija obraćao navijačima, čak i u teškim trenucima, što je uvijek obilježje karaktera.
Kane izbjegava medije zbog pitanja na koje bi morao iskreno odgovoriti
Ne više. Ovo pitanje izbilo je na vidjelo nakon što je Kane izbjegao novinare tijekom stanke zbog utakmica nacionalnih reprezentacija u studenome, što je zaista neobično za engleskog kapetana. Nastavio je tako i po povratku u momčad Tottenhama. Pandemija je utjecala na dostupnost igrača novinarima, ali to ne opravdava Kanea. Trebao bi se otvoriti medijima tijekom predstojeće reprezentativne stanke.
Nemoguće je ignorirati sumnju da se Kane držao dalje od medija zato što ne želi pažnju i ne želi se suočiti s pitanjima na koja bi morao iskreno odgovoriti. Točnije, radi se o jednom konkretnom pitanju koje ga je pratilo posljednjih sezona, ali sada je sve očitije i nelagodnije. S obzirom na to da u srpnju puni 28 godina, razmišlja li o odlasku iz Tottenhama da bi ispunio svoje ambicije?
Stav kluba je da Kane nije na prodaju. Štoviše, budući da mu ugovor istječe tek 2024. godine, klupski predsjednik Daniel Levy drži to pitanje pod kontrolom. Svi znaju da se dogovori s Levyjem praktički potpisuju krvlju. No, ako ništa drugo, Kane je imao o čemu razmišljati dok je u četvrtak navečer teška koraka napuštao teren nakon 120 iscrpljujućih minuta i ispadanja nakon produžetka od zagrebačkog Dinama. Isto kao i Jose Mourinho.
Postoji razlog zašto se kriza uvijek pojavljuje prije kod Mourinha nego kod ostalih trenera. To je zato što se kod njega radi isključivo o rezultatu. Mourinho odmah po dolasku u klub osvaja trofeje, a potom odlazi. Nikad nema govora o dugoročnom stvaranju momčadi, možda s mladim igračima. U Tottenhamu je većinu mladih poslao na posudbu.
U Mourinhovoj filozofiji važni su samo rezultati. A što kad ih nema?
Stil igre osmišljen je tako da se u prvom redu pobjeđuje, a tek potom zabavlja, iako je ovo drugo upitno. Mourinho utakmice analizira klinički. Ne brinu ga statistika posjeda lopte, područja djelovanja ili očekivani pogoci. Kod njega se sve vrti oko velikih stvorenih šansi. Ako njegova momčad može to učiniti jednom ili dvaput u pravo vrijeme i u idealnom slučaju postići gol, onda sve drugo nije važno.
Posljedica toga je da se Mourinho nema za što uhvatiti kad rezultata nema. Ili kad nema pravog pristupa, kao što je bio slučaj u Zagrebu, ili prošle nedjelje u porazu u derbiju od Arsenala, onda to dovodi do pitanja je li stigao do kraja puta.
Kane je šutio u četvrtak navečer, ali kapetan Hugo Lloris nije. U razgovoru za BT Sport razotkrio je svoje frustracije, a dvije stvari su upadale u oči. Prvo je bila jasna Mourinhova poruka da se Dinamo napadne, odnosno da se londonska momčad ne zadovoljava obranom pobjede 2:0 iz prve utakmice. "Ali dogodilo se upravo suprotno", rekao je Lloris. I drugo, da postoje igrači, uglavnom s klupe, koji ne daju sve od sebe, vjerojatno zato što su razočarani. To je dovelo do pogubnog nedostatka zajedništva, do toga da se igrači skrivaju, kako je Mourinho rekao nakon utakmice s Arsenalom, te do prepuštanja odgovornosti nekolicini stalnih prvotimaca.
"Jedno je doći pred kamere i reći: 'Ja sam ambiciozan.' Drugo je pokazivati svakog dana na treninzima i pokazati to svaki put na terenu. Ako slijediš momčad i dišeš s njom samo kad si u početnoj postavi, onda to stvara velike probleme. Imali smo sjajnih trenutaka u prošlosti jer smo se mogli osloniti na zajedništvo momčadi. Danas više nisam tako siguran u to. Igrači s klupe imaju određeni utjecaj i mogu pogurati ostale. Isto je i na treninzima. Svi moraju biti spremni pomoći momčadi kad za to dođe trenutak. Ne možeš samo ostati po strani i žaliti se", rekao je Lloris.
Vrlo je zabrinjavajuće misliti da Mourinhova poruka ne dolazi do igrača zato što oni ne slušaju ili, da odemo u krajnost, zato što ne žele čuti, zato što ne žele igrati za njega. Kad se to dogodi, to obično vodi samo prema jednoj stvari.
Momčad je više od početne postave
Ključno je voditi momčad, a ne samo početnu postavu, i nadahnjujući je osjećaj da pričuva može uskočiti i pomoći. Bili smo svjedoci radosti trenera Thomasa Tuchela i svih ostalih u Chelseaju kad je Emerson Palmieri ušao kao zamjena u 89. minuti i postigao pogodak za pobjedu protiv madridskog Atletica u srijedu navečer. Svaki igrač mora pronaći unutrašnju motivaciju, ali trener je taj koji daje ton.
Tottenham u nedjelju u Premier ligi ide u goste Aston Villi, ali utakmica koju je Mourinho zaokružio u svome kalendaru je finale Carabao Cupa 25. travnja protiv Manchester Cityja. Ako pobijedi u toj utakmici, koliko god to trenutačno izgledalo malo vjerojatno, ponovo će isporučiti trofej. Je li to dovoljno, posebice ako Tottenham ponovo ne uspije izboriti plasman u Ligu prvaka?
I tako tenzije rastu. Kane želi više od ovoga, kao i Heung-Min Son, koji još nije potpisao novi ugovor, kao i Levy, kao i svi. Pričuvni vratar Joe Hart jedini je koji se morao ispričati nakon objave na svome Instagramu. "Job done" (posao obavljen), napisao je Hart nakon poraza 3:0 protiv Dinama. Kad bi barem bilo tako, zaključuje Hytner za The Guardian.