ISTINA O RIJECI Mišković je izdao Keka zbog dva polovna transfera

PORAZ od Olympiakosa (0:1) i ispadanje iz Lige prvaka otkrilo je dva lica Rijeke. Jedno je ono na terenu, germanski organizirano i kvalitetno, koje je zamalo nokautiralo višestruko skupljeg suparnika. Drugo je ono balkansko, koje je ovoj Rijeci oduzelo šansu da uđe u Ligu prvaka.

 

 

S taktičkog aspekta, Rijekina igra bila je uobičajena i očekivana. Nimalo spektakularna, s malim repertoarom ofenzivnih akcija, ali zato vrlo efikasna. Osnovni ofenzivni plan bio je izvući Olympiakos prema svojem golu cirkuliranjem lopte u zadnjoj liniji. Naizmjenično su se Bradarić i Maleš povlačili na trećeg stopera, omogućivši Elezu i Župariću da se rašire, a bočnim igračima da odu visoko. U trenutku kada bi netko iz prednjeg reda stvorio malo prostora, uslijedila bi direktna dijagonala u prostor. Bile su to vrlo ciljane lopte, nikakvo bezglavo nabijanje – nisu baš slučajno svaku takvu dijagonalu pratila barem dva Rijekina igrača koja bi prije suparnika stizala da iskontroliraju loptu. Umrtvljivanjem igre pa velikim ubrzanjem, Rijeka je pristizala pred gol Grka kada su se gosti najmanje nadali i kada se činilo da kontroliraju sve što se događa na terenu.

 

 

Kada Rijeka odigra dobru utakmicu uvijek iznova fascinira koliko po kompaktnosti i organizaciji u tranziciji (ofenzivnoj i defenzivnoj) odudaraju od svoje okoline. Kompaktno kretanje omogućilo im je da u situacijama u kojima Olympiakos odigra prvo loše dodavanje, na igrača koji nema rješenja ili se mora „boriti“ za loptu, vrlo brzo s više strana opkole i stisnu tog igrača. Ponovo, kada se činilo da Olympiakos mirno organizira napad, jedno krivo dodavanje guralo je domaćina u iznenadnu prednost. Šanse Gorgona i Gavranovića iz prvog dijela kao dvije najčišće situacije u tom periodu predstavile su dvije glavne odrednice Rijekine igre sinoć – provociranje grešaka pametnim pritiskom, te planski odigrane dijagonale koje prati veći broj igrača. Iako je imao dosta grešaka na lopti, Mišić je tu bio ključan. Njegova moć da u bloku markira centralne Olympiakosove igrače, a već u idućem isprintava na stopere koji iznose loptu kako bi pomogao Gavranoviću, bila je nenadoknadiva vrijednost za Kekov plan. Nije bilo nimalo teško već i odokativnim testom ustanoviti kako je Marko Marin sinoć bio daleko najveća klasa na terenu. Kako bi spriječio da ulascima u sredinu s krila stvara višak, Kek je trebao Maleša ili Bradarića dovoljno slobodne da ga mogu preuzeti, a bez da se ostatak vezne linije povuče i uruši. To je bilo moguće veći dio utakmice (iako je Nijemac i u takvim uvjetima pokazao klasu), baš zahvaljujući Mišićevom defenzivnom doprinosu.

 

 

 

Rijeka je stvorila pet čistih gol-šansi i nije iskoristila nijednu. Stvorila je još toliko situacija koje su uz malo bolju odluku pred vratima gostiju mogle rezultirati golom, ili barem novim „mrtvacem“, i nije iskoristila nijednu. Da vam je netko prije utakmice rekao da će Rijeka stvoriti 10 šansi protiv kluba koji redovno igra Ligu prvaka nakon utakmice u kojoj je primila gol u sudačkoj nadoknadi, koliko biste novaca uložili u to da će doista proći dalje? Na ovom nivou, greške se jednostavno ne praštaju. Kriva golmanska procjena, loša šuterska večer ili sebičnost u završnici mogu rezultatski iskriviti sve ono što je u igri bilo dobro. Koliko je okrutan nogomet, a posebno onaj u Ligi prvaka, vjerojatno najbolje dočarava gol grčkog prvaka. On je pao nakon najboljeg segmenta u Rijekinoj igri, gdje su s nekoliko duplih paseva i povratnih lopti u tri navrata izigrali pritisak suparnika, i u trenutku u kojem je Gorgon trebao samo prenijeti loptu na drugu stranu koja je ostala totalno nebranjena, ali je predugo čekao s rješenjem. Rijeka je „popila“ re-kontranapad i izgubila utakmicu. Nažalost, instinkt za ubojstvo nekada vrijedi više od 90 minuta rudarskog rada.

 

 

Već milijun puta viđen je scenarij u kojem hrvatski klubovi dobro pariraju tijekom europskog izazova, da bi nakon primljenog gola doživjeli psihofizički kolaps i totalno se raspali. Rijeka je sinoć bila potpuna suprotnost. Ustrajala je u planu igre, prebacila u još veću brzinu i u prvih 20 minuta u potpunosti pobrisala Olympiakos s terena. Činjenica da napokon imamo klub u Europi koji se ne raspada kada je utakmica gusta i kada efikasno traje više od jednog poluvremena već je dovoljan razlog za zadovoljstvo. U četiri utakmice protiv klubova iz respektabilne nogometne klase, Rijeka nije odigrala vrhunskih 360 minuta, ali je imala jako, jako malo praznog hoda. Najveći razlog za optimizam u Europa ligi jest činjenica da vjeruju u ono što rade i što im je Kek jako dugo vremena usađivao.

 

 

 

 

 

 

A kad smo kod slovenskog trenera, zadnje poglavlje mora biti posvećeno gospodskom nastupu nakon utakmice koji je ujedno i najbolja moguća analiza ove Rijeke.

 

 

"S ovim kadrom će to biti nemoguće. Nedostajao nam je igrač ili dva da bismo se mogli ozbiljno suprotstaviti Olympiakosu. Napravili smo neke pogreške i prije sezone. Ako želiš rezultat, moraš imati nekakav sustav koji se stvara prije sezone. Moraš se organizirati i pripremiti. Čestitam Mariboru. Nije stvar u novcu, sve se može, samo se treba dobro posložiti. Ovo više nije moj posao, nego posao kancelarija", bile su prve riječi trenera hrvatskog prvaka nakon utakmice.

 

Ništa ne daje jasniju sliku onoga čemu smo svjedočili od završetka prethodne sezone. Rijeka je uzela prvenstvo Dinamu, glavnom konkurentu izmorenom USKOK-ovim istragama i bez prave love za nova pojačanja kojima bi smanjio očiti jaz koji je nastao između njih. Priliku da zadominira hrvatskim nogometom u doglednoj budućnosti i ulaskom u Ligu prvaka zaradi 30 milijuna eura, Mišković je mijenjao za dva polovna transfera svojih najboljih igrača. Jer nikad se ne zna, mogu Andrijašević i Ristovski u slomiti nogu, a onda ih se više ne može prodati. Balkanski – uzmi sad, razmišljaj kasnije. Ili nikad.

 

 

Godinama je Rijeka gurala drugi model i planski se pojačavala određenim tipom igrača čekajući pravi trenutak da ih gurne u prvi plan. Taj trenutak su dočekali, a onda napravili skoro sve da ga izgube. Zahvaljujući tome, danas su njihovi navijači siromašniji za jedno od najvećih iznenađenja koje nogomet može donijeti (Ligu prvaka). Klub već ima -4 u odnosu na Dinamo, a nepostojanje širine kadra opravdano doprinosi skepsi oko mogućnosti igranja na dva fronta. Ovaj uspjeh - a izbacivanje Red Bulla kojem prognoziram uspješnu europsku sezonu i gusti dvoboj s Olympiakosom, to svakako jest -  Kek je postigao unatoč upravi, a ne zahvaljujući njoj. Izgleda kako je slovenski stručnjak jedini glas razuma u kakofoniji koja okružuje Rujevicu ovih dana. Rijeka je stigla od njemačke organizacije do Balkana u samo par tjedana. Dobra vijest je da ima tipa na klupi koji je može vratiti u sjevernije krajeve. Loša vijest je ta što je upitno postoji li netko tko će ga poslušati.