DINAMO je na najbolji mogući način otvorio svoju europsku sezonu. S visokih 5:0 u Zagrebu pao je izraelski Hapoel Be'er Sheva. Ali rezultat je ostao u drugom planu, iza nekih novih vjetrova koji su se osjetili na Maksimiru.
Iako je krajnji rezultat prilično nerealan i Izraelci u prvom dijelu nisu bili slabija ekipa, već u prvoj utakmici vidljiv je napredak u Dinamovoj igri u odnosu na istu fazu prošle sezone. Dinamo je bio kompaktan i kretao se kao momčad u oba smjera. To im je omogućilo izvrsnu reakciju po izgubljenoj lopti i veliku pomoć oko igrača koji pokušava vratiti posjed, dok im je sinkroniziran izlazak u napad omogućio dolazak velikog broja igrača u završnicu, što je i bio jezičac na vagi ovakve golijade - kod dva od tri gola iz igre, Dinamo je napao suparnički gol s 4 ili više igrača. Najvidljiviji problem u igri bio je visoki presing - u pojedinim situacijama Olmo i Gojak bespotrebno su i prerano "iskakali" na braniča s loptom, što je tjeralo Ademija da ih isprati i ostavi veliku rupu iza svojih leđa koju su Izraelci nekoliko puta iskoristili. Ali u kontekstu dijela sezone u kojem je utakmica odigrana, tako nešto je i više nego normalno i očekivano.
Pravo tek slijedi
Zapravo još uvijek nemamo i ne možemo imati pravu sliku kako Bjelica želi posložiti ovaj kadar. U postavi su nedostajali prvi golman i napadač, kao i ozlijeđeni Benković i Moro, dok nekoliko igrača koji su startali s klupe (prije svih Majer i Fiolić) imaju legitimnu šansu postati prvotimci. Tek trebamo vidjeti ovaj Dinamo u punom ruhu. Dobra vijest je da je aktivnim igranjem na transfer roku dobio mnogo veću širinu nego proteklih sezona, a loša vijest je da vremena nema jer u pravilu Dinamova cijela sezona stane u srpanj i kolovoz. Ipak, neki generalni trendovi u igri mogu se vidjeti - kompaktan srednji blok, periodični presing s visokim izlaskom, krila koja zabadaju u sredinu, rotiraju se s veznim igračima i otvaraju koridore za bekove, te prilična sloboda u igri s loptom, dok god postoji dobra struktura za obraniti se nakon njezina gubitka. Ovo su vrlo grubi obrisi koji će postati jasniji u idućih nekoliko tjedana, ali čini se da je Bjelica barem osnove svojeg dinamičnog, modernog nogometa uspio usaditi u svlačionicu. Ali igra sinoć nije bila u prvom planu.
Bilo je lijepo biti dinamovac
Prvi put nakon 2010. godine, Bad Blue Boysi, ovog puta smješteni na južnoj tribini, navijali su s ostatkom stadiona. Reakcija ostalih tribina jasno je dala do znanja koliko im je to nedostajalo. Negative nije bilo ni u tragovima iako su najžešći Dinamovi navijači u nekoliko navrata jasno skandirali "Vratit ćemo Dinamo" i "Hoćemo izbore", dajući do znanja da je ovo borba u kojoj namjeravaju ustrajati do kraja. Ali nešto je sinoć bilo drugačije nego mnogo godina unatrag. Prvi put nakon dugo vremena vidio sam iskreno veselje i euforične poglede na Dinamovoj utakmici. Umjesto standardnog izderavanja repertoara koje mi je već prešlo u naviku, sam sebe sam u nekoliko navrata ulovio kako istinski navijam i kako sam sretan. Na odzdravljanje ostalih tribina, srce mi je zatitralo jer sam se sjetio kako je to nekad izgledalo. Čitav Jug bio je nakrcan kultnim "majicama-šesticama", članskim majicama demokratski uređenog i transparentno vođenog Futsal Dinama, s istim protagonistima koji iste stvari zahtijevaju i u "velikom" Dinamu. I napokon je ostatak Maksimira, Zagreba i Hrvatske vidio kako to može izgledati kada postoji ikakva naznaka sinergije svih onih koji vole ovaj klub. Osudom Zdravka Mamića borba još ni izbliza nije završila, ali zrak nad Maksimirom malo je manje zagađen nego što je bio prije nekoliko mjeseci, i to se jučer jasno osjetilo. Ponovno, barem nakratko, bilo je lijepo biti dinamovac.