IAKO je po imenima daleko od najzvučnije reprezentacije na Euru, Njemačka je najveći favorit u Austriji i Švicarskoj. Tako bar misli većina izbornika drugih reprezentacija, tako misle kladionice, a tako nas je naučila povijest koja im je prikačila onu već otrcanu "nogomet je igra u kojoj igraju dvije momčadi, a uvijek pobjeđuju Nijemci". Tako misle i sami igrači Njemačke koji su se uoči Eura naoružali euforičnim izjavama, osokoljeni trećim mjestom na posljednjem, njemačkom SP-u.
Momčad koja je prva osigurala prolaz iz kvalifikacija nije oduševila u dosadašnjim pripremnim utakmicama, ali nema sumnje da će biti pravi kada će se brojati. Uostalom, Elf je poznat da sporo starta, ali i da rijetko kad zabrlja na velikim natjecanjima. Izuzmemo li, dakako, turbulentno razdoblje njemačkog neuspjeha, koji je kulminirao na EP-u u Portugalu.
Trostruki europski prvaci (1972., 1980., 1996.) najviše će nade polagati u svoj snažan momčadski duh, ali i iskustvo pošto je dobar dio tima već nekoliko godina nepromijenjen. Ne treba posebno spominjati da će imati veliku podršku s tribina u susjednoj im državu, kao i da zahtjevna njemačka javnost priznaje samo najviše domete, što bi prevedeno značilo, samo europski naslov.
Kao što smo u uvodu i rekli, većina momčadi je već duže vrijeme na okupu. Izbornik Loew nije puno mijenjao nakon što je naslijedio Klinsmanna pa je malo nepoznanica i iznenađenja. Elf će u Austriji i Švicarskoj marširati u 4-4-2 formaciji, a Loew najviše dilema ima u napadu gdje četiri odlična napadača konkuriraju za dva mjesta.
Nakon umirovljenja Olivera Kahna, dres s brojem jedan pripao je još jednom "dedici" Jensu Lehmannu, do ove sezone vrataru londonskog Arsenala. Čovjek na pragu četvrtog desetljeća života daleko je od svojih najboljih dana, a problem leži i u činjenici da mu niti Wenger više ne vjeruje pa je nekoć odlični vratar većinu godine prosjedio na klupi. Za golmana ovakvog kalibra teško se može reći da je najlošiji dio neke momčadi, ali uz viđeno na pripremnim utakmicama i znajući koliko je malo branio ove sezone, upravo bi to mogao biti slučaj.
Obranu sa četiri igrača u liniji činit će najvjerojatnije dva nebodera u sredini: Realovac Christoph Metzelder i igrač Werdera Per Mertesacker, brzonogi Philipp Lahm igrat će na desnoj strani te Heiko Westerman iz Schalkea na suprotnoj. I dok im visoke lopte ne bi trebale praviti probleme (Svi osim Lahma viši od 190), koliko su teretni centralni braniči "osjetljivi" na brza ubacivanja protivničkih napadača iza leđa, zorno je pokazala pripremna utakmica protiv Bjelorusije. Prema nekim kombinacijama Loew bi se mogao odlučiti i na potpunu rošadu i Lahma, koji može jednako dobro igrati na oba boka, prebaciti na lijevu stranu, a u vatru gurnuti Bayernovca Marcella Jansena.
Daleko najveća zvijezda momčadi i čovjek koji nosi čitavu njemačku igru bez sumnje je Michael Ballack. Spor start u Chelseaju i teška ozljeda zbog koje je duže vrijeme pauzirao, daleko su iza njemačkog playmakera koji ponovno igra na najvišoj razini zbog koje je i slovio kao jedan od najboljih veznjaka u Europi. Snažan, probojan i dobrog udarca, Ballack je prirodni vođa ove generacija, a njemački uspjeh na Euru ponajviše će ovisiti o njegovom raspoloženju. Društvo u sredini će mu praviti čovjek zadužen za prljave poslove Thomas Hitzsperger, dok će na bokovima ordinirati Torsten Frings, na desnoj strani, i Sebastian Schweinsteiger na lijevoj. Oba bočna veznjaka iznimno su pokretljiva s kvalitetnim centaršutevima, a Schweinsteiger nerijetko voli okušati svoj solidan šut.
Loew će najviše briga, doduše slatkih ali ipak briga, imati u napadu. Četiri vrhunska napadača konkuriraju za dva mjesta. Iako je najbliži prvoj postavi bio Miroslav Klose, Loew ga nije koristio u posljednjoj provjeri protiv Srbije već je povjerenje dao Kevinu Kuranyjiju i Mariju Gomezu. Uz spomenuti trojac priliku s klupe će tražiti odlični Bayernovac Lukas Podolski.
Nekoć prosječan igrač koji je nastupao za drugoligaš Freiburg, a zatim i Bundesligaše Stuttgart i Eintracht, svoju je trenersku karijeru započeo u posljednjem igračkom klubu švicarskom Winterthuru. Nakon što je tamo neko vrijeme bio nogometaš-trener, Loew je preuzeo najprije Stuttgart, da bi nakon dvije godine otišao u turski Fenerbahče. Od 1999. do 2004. promijenio je još četiri ispodprosječna europska kluba (Karlsruhe, Adanaspor, Tirol, Austrija Beč) pa je javnost bila poprilično iznenađenja kad ga je Klinsmann uzeo kao pomoćnog trenera. No perfekcionist Klinsmann nije pogriješio što je u više navrata i naglasio među ostalim izjavivši da je Loew bio mnogo više od pomoćnika i da je njegov legitimni nasljednik. Nakon odlaska, to se i obistinilo pa je Loew 2006. preuzeo nacionalnu selekciju. Odlične kvalifikacije za Euro (njemačka je prva osigurala plasman na završni turnir) oduševili su ljude u Njemačkom nogometnom savezu koji su mu brže-bolje ponudili produljenje ugovora sve do 2010., međutim pravi test za još uvijek zelenog izbornika tek slijedi.
Michael Ballack je bez sumnje najveća zvijezda Loewove momčadi. Rođeni vođa ne proživljava najbolje trenutke svoje karijere od kada je iz Bayerna prije dvije sezone stigao u londonski Chelsea. Najprije je muku mučio s Joseom Mourinhom s kojim nije uspio naći zajednički jezik, da bi ga potom pokosile ozljede zbog kojih je pauzirao gotovo pola godine. No, usprkos svemu, uporni Nijemac polako je izgradio svoju poziciju kod Avrama Granta da bi u drugoj polovici sezone postao jedan od ključnih igrača Bluesa. Nema sumnje da će ovaj tridesetdvogodišni veznjak biti na visokom nivou tijekom Eura i da će o njegovim igrama u mnogočemu ovisiti uspjeh na Euru. Za Njemačku je već odigrao impresivnih 81 utakmicu, a zabio je, za veznjaka još impresivnijih, 36 golova. Iako su ga mediji u nekoliko navrata selili sa Stanford Bridge Ballack je jasno naglasio kako ne namjerava napustiti London, a sudeći prema sve boljem statusu i nastupima u plavom dresu, za to i nema realnog razloga.
Nijemci jurišaju po četvrti naslov europskog prvaka
Njemačka reprezentacija na predstojećem Euru traži svoj četvrti naslov prvaka. Elf je trijumfirao 1972., 1980, i 1996. godine.
Prije premijernog naslova europskog prvaka, Nijemci su tri puta za raedom pali na kvalifikacijsakim istipu. 1971. godine Franz Beckenbauer postao je kapetan Elfa i pod njegovim vodstvom momčad je u svom prvom nastupu na EP-u osvojila naslov. U finalu su pobijedili SSSR, rezultatom 3:0.
Godine 1976. Njemačka se ponovo plasirala u finale, ali nakon izvođenja jedanaesteraca, pobjedu je odnijela Čehoslovačka (5:3, nakon 2:2 u regularnom dijelu). Ostao je upamćen zapucani jedanaesterac Ulija Hoenessa.
Helmut Schoen, izbornik koji je Njemačku vodio 14 godina i odveo je do naslova europskog i svjetskog prvaka, oprostio se od reprezentacije, a palicu je preuzeo Jupp Derwall.
Upravo je ono Nijemce odveo do drugog naslova europskog prvaka, 1980. godine. U finalu je pala Belgija (2:1). Nijemci su 1984. godine na Euru eliminirani u prvom krugu. Bio je to novi početak, jer uoči SP-a 1986. u ekipu se, ovaj put kao trener, vratio veliki Kaiser. Nijemci su 1988. godine pucali na euro-naslov na domaćem tlu, no slavlje su pokvarili Nizozemci koji su Nijemcima jednakom mjerom vratili za poraz u finalu SP-a 1974. godine.
1990. godine Nijemci osvojili svoju treću titulu svjetskih prvaka, a na treći euro-trijumf čekali su još šest godina. Dohvatili su finale i 1992. godine, ali su u finalu iznenađujuće poraženi od senzacije prvenstva, reprezentacije Danske. Trijumf Nijemaca na Euru 1996. godine bio je ujedno i prvi naslov osvojen nakon ujedinjenja Njemačke. U polufinalu na Otoku, pobijedili su domaćine, momčad Engleske. Bila je to jedna u nizu engleskih "penal" kalvarija, da bi u finalu slavili nad Češkom, zlatnim pogotkom Olivera Bierhoffa.
Euro 2000. godine donijelo je Njemačkoj silno razočaranje. Ispali su iz prvog kruga, bez ijedne pobjede, uključujući poraz od Engleza i sramotu protiv Portugala koji je igrao bez ikakvog imperativa. Završilo je 3:0. Nijemci su se u život vratili 2002. godine na SP-u, gdje su iznenađujuće dospjeli u finale i izgubili od Brazila 2:0. Michael Ballack nije prisustvovao finalu zbog viška žutih kartona, ali Oliver Kahn proglašen je igračem turnira, što je prvi puta u povijesti da je tu titulu ponio vratar.
No, Euro 2004. godine u Portugalu ponovo je Nijemce grubo prizemljilo. Iz Portugala su otišli bez dobivene utakmice. Ponovo su osramoćeni u srazu s ekipom koja je već izborila prolaz u drugi krug, ovaj put bila je to Češka. Voeller je napustio reprezentaciju i Njemačka je birala svog trećeg izbornika u periodu od šest godina, nakon što je u 75 godina promijenila tek šest imena. Nitko nije htio preuzeti posrnulu momčad, ni Ottmar Hizfeld ni Otto Rehhagel. Nitko, osim Juergena Klinsmanna koji odvodi Nijemce na SP-u 2006. godine do rećeg mjesta.
Nijemci su tradicionalno jedni od najvećih favorita europske smotre. Malo tko vjeruje u teoriju da Elf neće proći skupinu iako im se baš to dogodilo u Belgiji i Nizozemskoj 2000. i Portugalu 2004. Po kvaliteti definitivno prva reprezentacija u "hrvatskoj" grupi, a poznavajući njemački mentalitet i tradicionalno političko rivalstvo s Poljacima, ali i Austrijancima, ne treba sumnjati da će Loewova momčad gristi svih 90 minuta u sva ti dvoboja. Nedostatak ekstra zvijezda koji bi susrete mogli jednim potezom mogao bi biti problem u nokaut fazi, no s druge strane rijetko koja momčad se može nazvati favoritom protiv uvijek savršeno posložene i perfektno fizički spremljene njemačke vrste. Javnost se neće zadovoljiti s ničim manjim od naslova europskih prvaka, a mogu li Ballack i društvo to isporučiti vidjet ćemo u Austriji i Švicaskoj.
Izbornik: Joachim Loew
Kapetan: Michael Ballack
Najviše nastupa: Lothar Matthaus (150)
Najviše golova: Gerd Mueller (68)
Aktualni Fifa renking: 5.
Najbolji Fifa renking: 1. (kolovoz 1993.)
Najlošiji Fifa renking: 23 (ožujak 2006.)
Prvak: Njemačka - 5.00
Pobjednik grupe B: Njemačka - 1.60
08. lipnja, 20:45; Njemačka - Poljska (Hypo Arena - Klagenfurt)
12. lipnja, 18:00; Njemačka - Hrvatska (Hypo Arena - Klagenfurt)
16. lipnja, 20:45; Austrija - Njemačka (Ernst Happel - Vienna)
Marko Petrak/Dea Redžić
Foto: AFP