IZ GODINE u godinu iz Maksimirske se na početku svake sezone najavljuju pohodi na Ligu prvaka i prezimljavanje u Europi. Kada ti pohodi propadnu, a Dinamo umjesto prezimljavanja tamo negdje oko Božića doživi prizemljavanje, slijedi druga retorika - jednako nerealna i jednako lažna. Nema prodaje igrača, Dinamo nije samo prolazna stanica, ori se podno zapadne tribine. No, kako je to uvijek do sada bilo (a i bit će) ono što iole valja utopi se negdje u Ligama petice i počinje novi ciklus i novi šuplji snovi.
A ti su ambiciozni planovi u više navrata građeni i na inozemnim, najčešće napadačkim, akvizicijama koje su se uvijek do sada pokazale kao potpuni promašaji. Dinamo je danas potpisao ugovor s Dimitriosom Papadopoulosom, novim "Mojsijem" koji će Modre uvesti u Ligu prvaka. Nadamo se će Grk ostaviti dublji trag od četvorice na čiju smo vas epizodu u Dinamu odlučili podsjetiti.
Grazvydas Mikulenas - litvanski ljepotan bez baruta
Jedan od najvećih promašaja maksimirske struke je definitivno Litvanac Grazvydas Mikulenas. Došao je kao veliko napadačko pojačanje u vrijeme kad su u Dinamu ambiciozno željeli ostaviti dubok trag u Ligi prvaka. Litvanac je na Maksimir stigao 1999, a plaćen je za tadašnje prilike ogromnih milijun i pol njemačkih maraka (750 tisuća eura). Osim pozamašne novčane svote, Dinamo je poljskoj Poloniji, od kuda su doveli Mikulenasa, platio dvoje pripreme u Istri. Niti plaća novoj Dinamovoj devetki nije bila sitnica; godišnje je naime zarađivao sočnih 450 tisuća maraka.
Vrlo je brzo postalo sasvim jasno da je riječ o teškom promašaju i da to nije niti blizu materijal za Dinamo. U Maksimiru se zadržao godinu dana i za to vrijeme upisao svega 15 nastupa zabivši pritom četiri gola. Mizerno za "neupitno pojačanje" kako su ga glasno najavljivali.
Nakon maksimirske avanture Mikulenas se vratio u Poloniju, zatim otišao u Akratitos, pa onda u poljsku Wislu Plock, latvijski Ventspils, da bi karijeru završio u Poljskoj. Nidje se nije posebno istaknuo...
Kazuyoshi Miura - legendarni Japanac nije se niti uspio upisati u Dinamove strijelce
U sumraku karijere, sa 31 godinom na leđima, u Maksimir je 1999. stigao i Kazuyoshi Miura. Kažemo i, jer je iste sezone kao dio ambicioznog projekta modre pojačao i Litvanac Mikulenas. Miura je plaćen pola milijuna maraka (danas otprilike 250 tisuća eura), a doveden je kako bi glumio hrvatsku verziju Nakate ili Parka, odnosno kako bi privukao japanske novinare i turiste te prodao dresove. 1994. bio je u Genovi, kasnije je pokušao s Dinamom, ali nije uspio na europskom kontinentu.
I on se pokazao kao potpuni promašaj iako je bio velika zvijezda japanskog nogometa i drugi strijelac u povijesti japanske reprezentacije. Maksimirski marketing slabo je iskoristio činjenicu da su stadion salijetali japanski novinari koje je zanimalo sve o legendi tamošnjeg nogometa.
U Dinamo je došao 1999. i zadržao se svega pola godine, a za to vrijeme nije uspio zabiti niti jedan gol, ali je uspio promašiti jedan jedanaesterac. Dinamo mu je na kraju ostao dužan 150 tisuća maraka, a nakon što je Modrima zaprijetila Uefa, klub je ipak morao posegnuti u blagajnu.
Nakon Zagreba, Miura se vratio u Japan, a jedno vrijeme je proveo na posudbi u Sydneyu. Zanimljivo je da je ovaj igrač igrao do svoje 40. godine, za Yokohamu.
Anderson Costa - bez gola od odlaska iz Dinama
Sve skupe inozemne akvizicije u Dinamu su najavljivali kao velika pojačanja s kojima će napraviti iskorak u Ligi prvaka. Brazilac Anderson Costa nije bio iznimka. Dapače, tog su navodno darovitog napadača nazvali senzacijom kakvu Maksimir još nije vidio. Pokazalo se da je kupovina na slijepo (Dinamovi čelnici kupili su ga vidjevši ga samo na video kazetama) vjerojatno najveći promašaj u povijesti klupske trgovine. Čak milijun eura plaćen je tada ovaj 22-godišnjak koji je u Zagreb stigao iz Vasco Da Game. Najveća preporuka za ovu kupovinu bio mu je reprezentativni staž u brazilskoj U-21 reprezentaciji, pa su Mamići tijekom zimskog prijelaznog roka odlučili zagrabiti u klupsku blagajnu.
Prvi treninzi i trening utakmice protiv Red Bull Salzburga i JEF Uniteda dali su naslutiti da se zaista radi od dobrom nogometašu, no kako su krenule utakmice u HNL-u tako je Costa bio sve blijeđi. Pričalo se da mu nedostaje domovina i da se teško navikava na hrvatsku hladnoću, a Mamić je molio za strpljenje. Highlight njegove Dinamove avanture bio je najbrži crveni karton u povijesti HNL-a. Anderson je u utakmici protiv Hajduka na Poljudu ušao s klupe i brutalno pokosivši Tomislava Ercega zaradio isključenje već nakon deset sekundi. Ovaj je potez razumljivo razbijesnio ionako iziritirane Dinamove navijače koji su davnih dana izgubili strpljenje s Brazilcem. Naredne sezone navodno je izgledao nešto bolje na treninzima, no predstave na utakmicama ostale su i dalje tragične. Preuzimanje kormila Branka Ivankovića, Costa je potpuno pao u drugi plan, a tijekom zimske stanke Dinamo ga je posudio portugalskom drugoligašu Vitoriji Guimaraesu. Pogađate, Brazilac se niti tamo nije najbolje snašao pa je završio u grčkom Arisu. Nakon samo jedne odigrane utakmice, Grci ga deportiraju u Vitoriju Bahiju gdje mu se gubi trag. U 22 utakmice u modrom dresu Anderson Costa zabio je četiri mizerna gola. No i to je dobro ako se pogleda njegova statistika nakon odlaska iz Maksimirske: 15 utakmica, 0 golova...
Miroslav Slepička - za ovog još uvijek ima nade
Miroslav Slepička nije promašaj, berem ne onakav kakvima su se pokazali Miura, Mikulenas i Costa. No istini za volji ne radi se niti o "pogotku u sridu" za kojeg bi se moglo reći da je opravdao gotovo dva milijuna eura. Jer da je tomu tako, onda Mamići ovih dana ne bi kupovali još jednog stranog napadača. Ipak, ako se pogleda statistika bivšeg češkog reprezentativca (ubilježio je jedan nastup za A vrstu), ona govori da je Slepička svoje minute u modrom dresu iskoristio jako dobro. U 9 utakmica od kada je stigao na Maksimir, Miroslav je zabio čak 6 golova. Oni oni malo manje dobronamjerni reći će da je Čeh imao sreće i da je polovicu svojih golova utrpao Croatiji iz Sesveta, a da je ostak vremena u Dinamovoj majici odradio tek prosječno.
A početak je mirisao na novog Andersona Costu. Slepička se sporo adaptirao, a tadašnji Dinamov trener Marijan Vlak nije imao previše vremena za čekanje. Da ne bi sjedio na klupi urgirao je čak i njegov menadžer Milan Martinović. Niti dolaskom Jurčića nije izgledalo ništa bolje. Dapače, Činilo se da bi češki napadač mogao završiti u potpunoj nemilosti novog modrog kormilara. No, na prijateljskoj utakmici protiv Ivančice napadač je napokon naštimao svoje nišanske sprave, zabio pet komada i malo po malo se uspio nametnuti Jurčiću. Uslijedio je hat -trick Interu, a do kraja prvenstva zabio je još tri gola za konačnih šest u devet utakmica koliko je odigrao.
Marko Pavić/Marko Petrak
Foto: