EUROPSKE LIGE

Na dočeku Nove godine je oslijepio. Vraća se nogometu s posebnim naočalama

Foto: Profimedia

"NE VIDIM, ništa ne vidim", vikao je Omar Elabdellaoui nakon što mu je petarda eksplodirala u lice u novogodišnjoj noći 2020. godine. Barut i metal prodrli su mu u kožu i očne jabučice, a jakna mu je gorjela. Supruga Anne potrčala je pomoći u gašenju vatre, ali ozljede su bile očite. Bio je to početak dugog oporavka za braniča Galatasaraya, koji bi se u ponedjeljak čudesno trebao vratiti u prvu momčad nakon 11 operacija za oporavak vida, budući da je bio klinički slijep, piše The Guardian.

"Pomislio sam da imam nešto u oku i da to moram ukloniti, ali tada sam osjetio kako mi lice gori i sve je postalo crno", prisjeća se Elabdellaoui. Bio je u vrtu i pripremao se zapaliti treći vatromet s prijateljima i obitelji, među kojima je bilo i njegovo troje djece. No naprava je prerano eksplodirala dok je pokušavao zapaliti fitilj. Hitna pomoć stigla je za nekoliko minuta, ali velike udaljenosti u velegradu Istanbulu značile su da će trebati dugo da stigne do bolnice. Kad je Elabdellaoui stigao u bolnicu, tamo su već čekali novinari i suigrači. Priča se brzo proširila društvenim mrežama nakon što je objavljena fotografija njegovog teško opečenog lica, snimljena u vozilu hitne pomoći.

"Nisam baš imao osjećaj što se događa u prvim danima. Sve je bilo mračno, nisam znao je li noć ili dan. Vrijeme je bilo nebitno", kaže norveški nogometaš na odličnom engleskom jeziku, koji je usavršio tijekom boravka u akademiji Manchester Cityja.

Elabdellaouijevi bližnji bili su ljutiti što je osoba koja mu je trebala pomoći podijelila njegovu sliku u tako traumatičnom trenutku. Neki su tražili otkaz i pozivali na sudske tužbe, ali Elabdellaoui je tražio samo ispriku, znajući da veća kazna nikome neće pomoći. Još nije primio ispriku.

Brat ga nije mogao prepoznati

Dok su liječnici sanirali ozljede, činilo se da je Elabdellaouijeva karijera završena: "Bilo je puno ljudi i buke. Glasovi postaju vrlo bučni jer kad ne vidite, čuje se apsolutno sve. Što je duže trajalo, više sam se bojao."

Ovaj 30-godišnjak bio je u Istanbulu tek nekoliko mjeseci nakon dolaska iz Olympiakosa, ali već je bio popularan član momčadi. Suigrači su ponudili podršku, provodeći sate u bolnici. Tadašnji glavni trener Fatih Terim napustio je novogodišnju proslavu kako bi im se pridružio, a Elabdellaouijev brat Rashid i njegov agent Mikail Adampour također su doputovali. Brat nije mogao prepoznati Elabdellaouija zbog ozljeda po licu te se u suzama srušio na pod bolnice.

"Očajnički sam pokušavao razumjeti što se događa, ali bilo je teško. Moje je lice bilo opečeno barutom. Mislim da im je bilo teško odmah reći koliko je loše. U jednom trenutku zgrabio sam doktoricu i rekao: 'Samo mi reci istinu, reci mi koliko je loše.' Ona je odgovorila: 'Tvoje lijevo oko ne izgleda loše, ali za desno oko nismo sigurni.' Zbog načina na koji je to rekla, znao sam da nije dobro", kaže Elabdellaoui za The Guardian.

Foto: Igrači Galatasaraya s majicama u znak podrške suigraču na prvoj utakmici nakon nesreće (Profimedia)

Pojavio se tračak svjetla, doslovno i metaforički, kada se vid počeo vraćati u Elabdellaouijevo lijevo oko, omogućujući mu da razaznaje oblike i boje: "Nisam se usudio spavati. Čim sam nakon nekoliko dana dobio malo svjetla u lijevo oko, bojao sam se spavati. Nisam htio zatvoriti oči. Iako je to bilo malo svjetla, stalno sam provjeravao je li i dalje tu i bojao sam se da ga ne izgubim."

Bilo je očito da ne postoji jednostavno rješenje za vraćanje vida, a kamoli da ponovno zaigra nogomet. Adampour iz Tempo Sports Groupa i klupski liječnik Yener Ince krenuli su u pronalaženje tretmana kako bi mu pružili najbolju šansu. Provedeno je opsežno istraživanje i poslani su upiti bolnicama od Velike Britanije do Kine i Kanade. U veljači prošle godine Elabdellaoui je sa svojim agentom otputovao kod dr. Edwarda Hollanda na Cincinnati Eye Institute, gdje se obavljala transplantacija rožnice. Na kraju je norveški nogometaš proveo šest mjeseci u SAD-u.

Spalio je suzne kanale i izgubio dio kapka

Kao i tijelo, očna jabučica ima slojeve kože za zaštitu, ali Elabdellaoui je spalio sve tkivo koje stvara novu kožu, ostavljajući desno oko u stanju kao kod opeklina trećeg stupnja. Također je spalio svoje suzne kanale. Transplantacije rožnice su vrlo učinkovite kada je koža na površini oka zdrava, ali kod Elabdellaouija je bilo sasvim drukčije. Šarenica mu je bila neprozirna, a da komplikacija bude još veća, izgubio je jednu trećinu gornjeg kapka.

Dogovorena je strategija kako bi se oko dovelo u stanje u kojem bi se mogla razmotriti transplantacija rožnice, a procesi su morali biti ubrzani kako bi se Elabdellaouiju pružila prilika za nastavak karijere. Holland je dao Elabdellaouiju 5 do 10 posto šanse da povrati vid, jer radilo se o jednoj od najgorih ozljeda koje je vidio u 35-godišnjoj karijeri. Opisao je njegove ozljede kao četiri puta gore nego kod jednog američkog vojnika koji je oslijepio u eksploziji bombe u Afganistanu.

Prva faza bila je smirivanje i stabilizacija oka protuupalnim lijekovima te korištenjem postupaka za učvršćivanje površine. Liječnici su koristili amnionsku membranu iz ljudske posteljice, tehniku posuđenu iz dermatologije, kako bi stvorili pseudokožu. Bio je potreban i novi kapak jer oko ne može funkcionirati bez njega. Kapak je potreban za zaštitu i održavanje vlažnosti. Plastični kirurzi iskoristili su membranu iz Elabdellaouijevih usta i kožu s jednog uha.

Sestra je bila savršen donor

Do proljeća su liječnici mogli prijeći na fazu vraćanja vida. Transplantacija površinskih matičnih stanica oka od člana obitelji povećala bi šanse za uspjeh, a jedna od njegovih sestara, Ikram, pokazala se savršenom donatoricom.

"Bio je to veliki znak da bi ovo moglo proći dobro. Iako smo znali da je to dug put, moja sestra je napravila veliku stvar. Natjerati sestru na operaciju nije nešto što sam želio. Moji drugi braća i sestre gotovo su se uzrujali što oni nisu bili donatori. Bilo je važno imati tu ljubav svoje obitelji. Mnogo mi je značilo što mi je sestra dala svoje stanice", kaže Elabdellaoui.

Očne matične stanice njegove sestre i jednog anonimnog donatora bile su neophodne kako bi se omogućilo oku da ponovno stvori vlastitu kožu i da bi planirana transplantacija rožnice dala najbolje rezultate. Elabdellaoui je preko hodnika promatrao kako su uzimane stanice iz oka njegove sestre.

Bila je to posljednja u nizu operacija, od kojih je svaka stavljala na kušnju njegova nastojanja da ostane optimističan: "Kada te pogodi stvarnost i sam si u sobi i sve je još uvijek mračno, onda je teško zadržati taj pozitivan način razmišljanja. Čak i kad sam bio potpuno slomljen i osjećao da mi je život uništen, zadržao sam prisebnost. Mogao sam se sažalijevati, mogao sam plakati i slomiti se potpuno, ali učinio sam sve što je trebalo."

U pauzama između liječenja i pregleda u Cincinnatiju Elabdellaoui je trenirao kako bi održao kondiciju, unatoč tome što je mogao vidjeti samo na lijevo oko. Kondicijski trener u NFL momčadi Cincinnati Bengals bio je angažiran kako bi vodio njegove treninge, ali nisu bili dovoljno intenzivni.

"Bit ću iskren, to me spasilo, to me održalo na životu. Bez toga ne bih mogao preživjeti, to je bio moj bijeg. Rano sam počeo trenirati i mislio sam da ću se vratiti nogometu bez obzira na sve. Svaki put kad sam imao težak trening, osjećao sam da sam još uvijek sposoban, jak i još uvijek živ", kaže Elabdellaoui i nastavlja:

"Trening je za mene bio sve. Sjećam se tjedana kada nisam mogao trenirati jer sam imao delikatan zahvat ili operaciju. Bila su to najteža vremena, Holland je to shvatio i pobrinuo se da treniram kad god mogu. Trening i vizualiziranje treninga s momčadi bilo je nešto što me održalo na životu."

Agent je tijekom cijelog prijelaznog roka spavao u njegovoj bolničkoj sobi

Galatasaray i Elabdellaouijevi suigrači iz norveške reprezentacije bili su mu velika podrška, a klub je platio njegovo liječenje. "On ima snažan mentalitet i uspio je ostati pozitivan i razmotriti mogućnosti. Mislim da su ljudi oko njega bili jako dobri u podršci", kaže izbornik Norveške Stale Solbakken.

Od druge noći u bolnici tijekom mjeseci odvojenosti od obitelji u Americi, Elabdellaoui je uz sebe imao jednog čovjeka - svog agenta. "Mislim da ne postoji nijedan agent na cijelom svijetu koji bi učinio ono što je on učinio i zaslužuje sve pohvale. Mjesec dana je spavao sa mnom u bolničkoj sobi. Imajte na umu da je to bilo u vrijeme siječanjskog prijelaznog roka tako da sam stvarno sretan i jako sam zahvalan što ga imam", rekao je Elabdellaoui.

Adampour je bio uz njega kada je u rujnu obavljena transplantacija rožnice. Da bi došao do ove faze, Elabdellaoui je mjesecima primao kapi, bio na protuupalnoj dijeti i pio samo vodu. Holland opisuje Elabdellaouija kao "najmotiviranijeg pacijenta" kojeg je vidio: "Njegova ustrajnost da ispuni svoju viziju inspirirala je mene i moje osoblje. Preskočit će kroz vatrene obruče ako mu to kažemo."

Elabdellaoui je napustio bolnicu i za sat vremena skinuo flaster kako bi ponovno progledao: "Bilo je stvarno posebno, ne znam kako to opisati riječima. Možete pokušati zamisliti, ali mislim da je to nemoguće za bilo koga tko nije bio u toj poziciji. Skinuo sam flaster i vid mi se počeo vraćati. Mogao sam vidjeti svoju ruku na desnoj strani, mogao sam vidjeti sve pokrete na desnoj strani. Bilo je to čudo, kao ostvarenje sna. Vid jednostavno uzimate zdravo za gotovo."

Vraća se s posebnim naočalama i kontaktnim lećama

Trajni povratak u obiteljsku kuću nakon više od pola godine bio je još jedna prekretnica za desnog beka: "U ovom razdoblju bilo je više emotivnih trenutaka nego što smo imali cijeli život. Bilo je puno suza i zagrljaja kad sam svoju obitelj konačno mogao vidjeti u našoj kući. Kad vam je jedini cilj ponovno progledati za 10 mjeseci, kada je to jedino o čemu razmišljate 24 sata dnevno, bila je čista sreća ostvariti to."

Elabdellaoui, koji mora koristiti kapi za oči svakih pola sata, osim ako je na terenu, reintegriran je u momčad početkom siječnja, opremljen specijaliziranim naočalama i kontaktnim lećama. Njegov fitness režim omogućio mu je brz povratak.

"Kad se vratio nogometu, bilo je vrlo emotivno, svi su igrači plakali i grlili se", kaže dr. Yener iz Galatasaraya, koji je dopustio Elabdellaouiju da igra. Nedavno je Elabdellaoui nastupio u prijateljskoj utakmici, ali njegov povratak ligaškim utakmicama odgodio je covid. Očekuje se da će biti na klupi u ponedjeljak na gostovanju kod Göztepea i nada se emotivnom povratku nastupima za klub s kojim ga sada veže neraskidiva veza.

Nakon godinu dana patnje Elabdellaoui čeka nastavak karijere: "To je nešto što će zauvijek ostati sa mnom. Ne mogu zaboraviti. To je ožiljak koji će zauvijek biti sa mnom."

Pročitajte više