Foto: Yugopapir
PROŠLE su točno 24 godine od najtužnijeg dana za hrvatsku košarku. Tog je dana, 7. lipnja, u tragičnoj prometnoj nesreći poginuo najbolji hrvatski košarkaš Dražen Petrović. Povodom tužne obljetnice, u suradnji s Yugopapirom, donosimo vam priču o Draženovoj najtežoj utakmici.
> 50 ŽIVOTNIH LEKCIJA DRAŽENA PETROVIĆA
> Kako je bilo divno živjeti u vrijeme Dražena Petrovića
Veljača 1989: Išijas Danka Cvjetičanina sučelio je Acu i Dražena Petrovića, na utakmici između "Cibone" i "Reala" licem u lice, jednog protiv drugog, kako na parketu nema izljeva bratskih osjećaja, ondje, ispod oklopa profesionalizma, oni su samo košarkaški gladijatori. Iako je obojici, upravo zbog toga, to bila jedna od najtežih utakmica u karijeri, oni su, svaki za svoju momčad dali najviše što su mogli...
U zraku je treperio fluid neizvjesnosti i nervoze. Najslavniji košarkaški toreador bojažljivo je zakoračio u Ciboninu košarkašku arenu. Tek spontane ovacije oduševljenja učiniše korak Dražena Petrovića sigurnijim. Aplauz pun iskrenosti, poštovanja, uspomena. Fanatična aklamacija za četiri godine nezaborava. Cibonin auditorij nije zaboravio Draženova majstorstva.
"Ostat ću zauvijek zahvalan zagrebačkoj publici radi dočeka koji mi je priredila", potiskujući osjećaje priznao je po završetku igre Dražen srdačnu dobrodošlicu Zagrepčana.
Petrović protiv Petrovića
"Ne vjerujem da će ikad više neki igrač pod Ciboninim krovom doživjeti što je Dražen doživio. Međutim, već od prvog zvuka sirene potvrdio je da svoje obaveze shvaća krajnje profesionalno. Ni jednog trenutka u njegovoj igri nije bilo mjesta za sentimentalnosti. Cijelu utakmicu odigrao je vrlo zrelo i racionalno. Mislim da će tek sada u Španjolskoj kad je stekao financijsku sigurnost pružiti svoj maksimum", ocijenio je igru najboljega protivničkog igrača Aleksandar Petrović. Ipak, za Dražena to nije bila obična utakmica. Prvi put je igrao protiv Cibone, protiv svojih, protiv sebe.
"Četiri godine u Ciboni nikada se ne mogu zaboraviti", s nostalgijom u glasu vraća se Dražen u Cibonine dane. Možda kao profesionalac to ne bi smio priznati, ali bila je to za njega najteža utakmica u karijeri. A vjerojatno i za mamu Biserku.
"Majčinskim instinktom sam osjetila da je Dražen opterećen tom utakmicom. Kao da je neprestano želio pričati o njoj, ali nije mogao. I kada mi se Aco javio iz karantene poručivši da mu donesem znojnice shvatila sam da zapravo obojica jednako teško proživljavaju iščekivanje tog susreta. U jednom trenutku Aco me zapitao: Kako ću čuvati Dražena? Pokušala sam ga utješiti prisjećanjem na djetinjstvo kada je kao dječak čuvao mlađeg brata", mama poznate braće otkrila je i uvertiru pred večer natopljenu emocijama.
Inače, mama Petrović je redoviti abonent Ciboninih predstava, a tata Jole proživljava to na svoj način.
Protiv Dražena jedan na jedan ni rođeni brat nije imao šanse
Zbog nekoliko čireva prati samo "sigurne" utakmice, a Šibenikom još i danas kruži anegdota kako je najstariji Petrović za vrijeme one legendarne utakmice Šibenke i Bosne (u finalnoj utakmici doigravanja 1980.) posve sam šetao gradom.
Išijas Danka Cvjetičanina (bio je predodređen da riješi slučaj Dražen - op. r.) sučelio je Petroviće. Licem u lice. U srazu jedan na jedan protiv Dražena nije imao šansi ni rođeni brat. Na parketu nema izljeva bratskih osjećaja. Ondje ispod oklopa profesionalizma oni su samo košarkaški gladijatori. Naličje igre, nehumana strana sporta?
"Ali zaboga", uz smijeh će Aco, "u sportu nema nehumanosti. Košarka ne trpi nikakvu sentimentalnost. Ovaj se sport više ne igra iz ljubavi."
Prošlo je punih devet godina otkako su Dražen i Aco započeli svoje suparništvo na parketu u Šibeniku (12. I 80. Šibenka - Cibona 91:92), no tih se početaka Dražen sjeća sa stisnutim zubima, a Aco ih želi preskočiti, jer njegov je mlađi brat tada još bio - "kikić".
"Sve nas je uz košarku vezao Aco. U početku smo Dražena nastojali odvratiti od košarke, ali on je kao iz nekog kaprica želio doći u prvi plan. Mislim da je uspio iznenaditi i nas i brata", mama će Biserka.
Draženov prvi uzor bio je naravno Aco, no stariji Petrović smatra da je košarkaška evolucija njegovog mlađeg brata bila toliko brza da mu uzor i nije bio potreban. Uspoređujući danas braću Petrović netko će zločesto primijetiti kako će se Aco Petrović u analima košarkaškog sporta jednog dana spominjati samo kao stariji brat Dražena Petrovića.
Čini se nepravedno, jer neke njegove igre ostat će zauvijek dio Cibonine legende.
U Draženovom riječniku ne postoji riječ poraz
U sportskoj terminologiji Dražena Petrovića ne postoji riječ poraz. Od ulične igre do ratničkog nadmetanja protiv vlastitog brata u Ciboninom košarkaškom hramu, u svaki duel Dražen je investirao svoj pobjednički duh. Za njega ne postoji pedeset načina za borbu. Postoji samo jedan: Biti pobjednik!
Zacijelo je stoga 1984. i došao u redove aktualnog prvaka države, zagrebačku Cibonu. Za njegov dolazak zasigurno je zaslužniji horog Mihovila Nakića u posljednjoj sekundi play offa sa Zvezdom nego prisustvo brata Aleksandra u Ciboninu dresu.
Njegov pobjednički mentalitet ispratio ga je iz Cibone u redove kraljevskog Reala i za samo nekoliko mjeseci boravka na Iberijskom poluotoku izliječio je Madrižanima ovogodišnji "Katalonski kompleks".
Naime, i ove sezone Real Madrid je skorom od 4:0 s Barcelonom učinio stogodišnje rivalstvo bespredmetnim. Za ilustraciju, spomenuta Barcelona u Kupu prvaka ima omjer pobjeda i poraza 8:0.
Naravno, najzaslužniji za prevlast Madriđana nad Kataloncima upravo je Dražen Petrović.
"I u Španjolskoj Dražen je za vrlo kratko vrijeme stekao veliku popularnost. Koliko je omiljen bilo mi je jasno kad sam vidjela da na tribinama i starije žene nose naušnice s njegovim brojem. Na gostovanju u Zaragozi protiv Žeravice čak tisuću ljudi čekalo je Dražena da im nakon utakmice da autogram. Teško je to opisati, to treba doživjeti. Španjolci cijene sport i shvaćaju da Dražen igra tu igru dušom", mjesec i pol dana mama Biserka je zajedno s Draženovom djevojkom Renatom i najboljim prijateljem sakupljala španjolske impresije.
Cibona ili Real? Dražen ili Aco?
"Mislim da su moji navijali za Real. Ja sam ipak prerano otišao od kuće (sa 16 godina - op. r.), a Dražen je mamina maza i više je privržen roditeljima", provocirao je Aco.
"Htjela sam da Cibona pobijedi u Zagrebu, Real u Madridu, a tko će na finalnu utakmicu u Atenu doista mi je svejedno. Aco je previše emotivan", pokušala je mama umiriti starijeg brata.
"Žao mi je što ovo nije finale. Želim da Real igra u Ateni, no ako nas Cibona pobijedi u Madridu neću biti nesretan, od srca ću im čestitati", gentlemanski je bio raspoložen Dražen.
I napokon jedna utakmica Cibone zbog koje Dražen Petrović nije s nestrpljenjem okretao telefonski broj brata Aleksandra ili novinara Sportskih novosti Nevena Bertičevića. Ovaj put Dražen Petrović ne postavlja pitanja već je zadužen za odgovore.
Pitanje konačnog pobjednika nakon prvog vaganja pomalo je isforsirano, no Dražen je uz kurtoazne epitete ostavio svojim bivšim suigračima i tinjajuću nadu, posljednju oazu Cibonina optimizma.
"Možemo biti subjektivni, ali bez Dražena i Mirka (Novosela - op. r.) to više nije ekipa od lani. Bojim se da je ova sezona za nas izgubljena, udaljili smo se od play offa, a ova igrački heterogena ekipa nije navikla na krize. No, za Cibonu će prijelomna godina biti sljedeća, jer će vjerojatno doći do velikih igračkih promjena", o aktualnom trenutku Cibone će Aco Petrović, igrač koji već ima dvije čvrste ponude s one strane Pirineja.
A tamo već igra jedan Petrović. Zar opet Petrović na Petrovića? To je, čini se, njihova sudbina.
Napisao: Mladen Bariša, foto: Zlatko Ramničer (Top, 1989.)