DVA NASLOVA prvaka Europe Nottingham Foresta, europska titula Aston Ville, Kaiserslauternova titula iz 1998. godine i Leicesterov naslov prvaka Engleske 2016. godine smatraju se najvećim senzacijama u povijesti nogometa.
Leicesterova titula bila je zaista čudesna i neočekivana, ali nijedan veliki naslov nije tako odjeknuo i šokirao svijet kao trijumf Grčke na Europskom prvenstvu 2004. godine. I danas, točno 15 godina od Charisteasova gola u finalu, rečenica “Grčka je prvak Europe” zvuči potpuno nestvarno.
Kao zajebancija.
No tog 4. srpnja 2004. nikome u Portugalu nije bilo do zajebancije. Dan koji je u povijest trebao ući kao najveći portugalski sportski uspjeh, prometnuo se u debakl epskih razmjera koji je izbrisala tek titula na Euru 2016. A Grčka tjednima nije spavala.
Prema mnogima potpuno pogrešno protumačena kao najnezasluženija u povijesti nogometa, grčka titula iz Portugala počela se stvarati još u jesen 2001. godine. Groznu Grčku je u kolovozu te godine preuzeo Otto Rehhagel i u prvoj utakmici, onoj kvalifikacijskoj za SP 2002., u gostima je izgubio od Finske 5:1. Grčki nogomet dotaknuo je dno i studiozni Nijemac krenuo je u rekonstrukciju momčadi, koja će već u sljedećoj utakmici odigrati 2:2 na Wembleyju s Engleskom i točno dvije godine kasnije pobjedom protiv Sjeverne Irske osigurati izravni plasman na Euro, prvi nakon 1980. godine.
Reprezentacija kao obitelj
“Prva stvar koju nam je Rehhagel rekao kad je došao bila je da nam reprezentacija mora biti na prvom mjestu. Bilo je tu igrača Olympiakosa, Panathinaikosa i AEK-a, a grčki nogomet je strašno podijeljen. No Otto je inzistirao da svi stanemo iza zastave i plavo-bijelog dresa. Kako smo pobjeđivali kroz kvalifikacije, postali smo kao obitelj. Nije to bila klasična reprezentacija sa širokim krugom od pedesetak potencijalnih igrača. Bilo je nas dvadesetak i izbornik je bio jako oprezan kad je nekog novog dovodio u momčad”, prisjetio se Takis Fyssas kojemu je Euro stvorio neočekivane “probleme”.
Grci su u Portugal stigli kao jedan od glavnih autsajdera i baš nitko nije očekivao da će imati što za reći u jako teškoj skupini s Portugalom, Španjolskom i Rusijom. Nisu to očekivali ni sami grčki igrači, osobito Fyssas koji je za 9. srpnja bio organizirao vjenčanje, pet dana nakon finala Eura. Uvjeravao je suprugu da će stići na vrijeme i da će odraditi sve pripreme i probe prije njihova velikog dana. Grčka je do tog Eura igrala na dva velika natjecanja; Europskom prvenstvu 1980. i SP-u 1994. godine. Nije nikoga pobijedila, a zabila je jedan jedini gol, Česima 1980. u porazu 3:1.
“Glavni cilj bio je dobiti utakmicu. Jednu utakmicu. Znali smo da to nitko prije nas nije uspio i složili smo se da bi to bio veliki uspjeh”, prisjetio se Vasilis Tsiartas.
Početak nije mogao biti teži. Grčka je bila klasična “ovca za klanje” na veličanstvenom otvaranju Eura na Dragau protiv domaćina Portugala. Odnosno, trebala je biti. Superjaki Portugal s kosturom momčadi iz Porta, koji je godinu dana ranije osvojio Ligu prvaka te s Figom, mladim Cristianom Ronaldom, Decom, Ruijem Costom i ostalima bio jedan od pritajenih favorita za naslov.
Grčka momčad bila je sastavljena od klasičnih “mesara” u obrani i malo ili vrlo malo kreacije i imaginacije u napadu. Glavna zvijezda bila je “devetka” Angelos Charisteas koji je na Euro došao kao osvajač duple krune s Werderom. Stup obrane bio je Traianos Dellas iz Rome, a vezu su držali Interov Giorgos Karagounis i Theodoris Zagorakis iz AEK-a. Bio je tu i stari, dobri Stelios Giannakopoulos iz Boltona, i to je bilo to.
Realni Rehhagel
Otto Rehhagel je znao da se njegova tehnički limitirana momčad neće moći nositi sa strašnim Portugalcima i Španjolcima (o nokaut-fazi nitko nije ni razmišljao) pa je momčad koncipirao u klasični bunker s kontranapadima. Portugalsku feštu već u 7. minuti ugasio je Karagounis preciznim udarcem s 20 metara, a kad je Cristiano Ronaldo u 51. minuti skrivio penal, a Basinas povisio na 2:0, nemoguće je postalo moguće. Poraz domaćih ublažio je Ronaldo u trećoj minuti sudačke nadoknade.
“Ta pobjeda nas je oslobodila svih okova. Mi smo svoj cilj da nekoga pobijedimo ostvarili. Bili smo slobodni. Nitko od nas nije spavao te noći, nego smo pregledavali snimke golova i slušali snimku prijenosa na grčkom radiju na kojem su komentatori urlali”, prisjetio se Tsiartas.
Rasterećeni i euforični Grci imali su još jedan težak zadatak u 2. kolu sa Španjolskom, protiv koje su također preživjeli opsadu. Morientes je doveo Španjolce u vodstvo u 28. minuti, ali je bod Grčkoj osigurao Charisteas u 66. za konačnih 1:1. U ovakvim pričama prije ili poslije moraš imati sreće. Sreću moraš zaslužiti, a nitko je nije zaslužio više od Grka.
Rehhagelova momčad igrala je kao da joj život ovisi o tim utakmicama. Bacali su se pred udarce, ginuli jedan za drugoga protiv moćnih Portugalaca i Španjolaca i došli u situaciju da pobjedom protiv Rusa u zadnjem kolu mogu senzacionalno proći dalje jer su Španjolska i Portugal igrali međusobno. No već nakon 17 minuta Rusija je vodila 2:0 i činilo se da će grčka avantura završiti te večeri u Faru. No Vryzas je smanjio u 43. minuti, a onda su grčki bogovi nešto riješili “gore” pa je Nuno Gomes zabio Španjolcima za pobjedu 1:0. Tako su Grčka i Španjolska završili na četiri boda i s gol-razlikom 0, ali su Grci prošli zbog više zabijenih golova. Da Vryzas nije zabio, ispali bi zbog lošije gol-razlike…
Ako je dosad bilo vrlo teško, u nokaut-fazi Grci su imali neviđeno težak posao. U četvrtfinalu ih je čekala brutalna Francuska predvođena Zidaneom, Henryjem i Piresom, a u obrani su kraljevali Lizarazu, Thuram i na golu Fabien Barthez. Rehhagel je s igračima imao sastanak prije utakmice i zajedno su odlučili da će igrati flastera na Henryju, a ostatak momčadi će igrati zonski bunker.
Francuzi promašili čuda, a Grci demonstrirali akciju kojom će osvojiti naslov
Očekivalo se da će branitelji naslova, koji su prošli skupinu s Hrvatskom, Engleskom i Švicarskom, pregaziti Grčku koja je prvih sat vremena bila za klasu bolja momčad. Rehhagel je napravio tri izmjene u odnosu na ekipu koja je izgubila od Rusije pa je već u prvom napadu Thuram morao spašavati odličnu akciju Grka, Barthez je skinuo udarac Fyssasu, a pred kraj poluvremena je s crte jedva skinuo udarac Katsouranisa nakon slobodnog udarca. To će biti akcija koja će Grcima donijeti titulu.
Nakon što je preživjela dva opasna napada Francuza, Grčka je napokon sasvim zasluženo povela u 65. minuti. Zagorakis je prošao Lizarazua i poslao savršen centaršut u srce kaznenog prostora gdje je leteća tvrđava Charisteas glavom rutinski zakucao loptu u gol za vodstvo Grčke.
Centaršut s desne strane, udarac glavom - gol.
Santini je u igru odmah ubacio Sahu i Wiltorda i jurnuo po izjednačenje, ali osim još jedne solidne solo akcije Henryja, europski prvaci nisu stvorili konkretnu šansu za produžetak. “Dosadna” i “negledljiva” Grčka, kako su je počeli prozivati europski mediji, postala je momčad protiv koje više nitko nije želio igrati. Vjerojatno ni Češka koja ih je čekala u polufinalu. Možda i najjača češka generacija u momčadi, s Nedvedom, Barošem, Rošickyjem, Poborskyjem, Jankulovskim te Kollerom i Šmicerom, igrala je ponajbolji nogomet na tom Euru i malo tko je davao Grcima previše izgleda. Osim njih samih.
Rehhagel je svoje hrvanje grčkim stilom usavršio do detalja i njegovu obranu bilo je nemoguće probiti. Baš svi njegovi igrači igrali su nogomet života, a tehnički deficit nadomještali su silnim zalaganjem i borbenošću, kakvu prije i poslije njih nitko nikad nije pokazao.
“Mi nismo imali Zidanea, Simaa ili Ronaldo. Imali smo samo rad, rad, žrtvovanje, borbenost i obiteljski duh. Borili smo se oružjem koje smo imali na raspolaganju i nikad nismo odustajali”, rekao je Fyssas.
Teško se sjetiti neke slične utakmice u nokaut-fazi velikog natjecanja, da je netko nekoga tako razbio kao što su Česi Grke u prvih 90 minuta tog polufinala. Već u 2. minuti Rošicky je pogodio stativu. Nešto kasnije Nikopolidis je obranio udarac Jankulovskog, a nakon toga je u zadnji trenutak uletio Nedvedu u noge i malo kasnije skinuo još jedan udarac Jankulovskom. Grka nije bilo nigdje, odnosno jest, u bunkeru. Bacali su se, bodrili jedan drugoga i preživljavali. Do daha su došli tek pred kraj poluvremena kad se ozlijedio Nedved.
U produžetku eksplodirali
U nastavku ista slika. Slobodan udarac Poborskyja otišao je malo pokraj gola, Baroš je promašio odličnu priliku, a Baroš je nespretno blokirao Kollerov udarac koji je išao u gol. Grčka se držala i dovukla do produžetaka. A ondje - potpuno druga slika. Izmoreni Česi koji su kampirali ispred gola Grka, nisu više imali energije, a Rehhagelova momčad razletjela se terenom u potrazi za golom.
Sjećate se priče sa srećom nešto ranije? Sreća je bila to što je taj Euro bio prvi i zadnji koji se igrao po pravilu srebrnog gola. Ako neka momčad zabije gol u prvom produžetku, on se igra do kraja i ako nema izjednačenja, utakmica završava. Grci su nanjušili da su Česi pali i onda su u 105. minuti opet prodali istu foru. Korner za Grčku. Basinas će ga izvesti.
Centaršut s desne strane, udarac glavom - gol.
Traianosu Dellasu to je bio prvi i zadnji gol za reprezentaciju. Ugurao se na prvu stativu kraj umornih Čeha i zabio u prvi kut. Bila je to zadnja akcija prvog produžetka koji je srebrnim golom u tom trenutku i završio. Utakmicu je na glavnom atenskom trgu gledalo 200.000 ljudi, a promet je prekinut u Sydneyju, gdje je velika grčka zajednica izašla na ulice i slavila.
“Tek u tom trenutku sam pomislio da možemo postati europski prvaci”, prisjetio se Tsiartas.
Nevjerojatan put Grčke sad je stvarno trebao završiti ondje gdje je počeo. Protiv Portugala koji je u glavama, zajedno s ostatkom Europe, sigurno sam sebi već upisao naslov. Trebalo je samo pobijediti “ovce na klanju”, dosadne i negledljive Grke. Nikad u povijesti jedan autsajder nije imao tako malu podršku neutralnih gledatelja. Nitko, poput engleskog Guardiana, nije podnosio grčki stil nogometa i svi kao da su željeli da Portugal osvoji naslov.
Iako su na terenu bili kao jedan, nisu svi grčki igrači bili u najboljim odnosima. Golmani Nikopolidis i Chalkias praktički nisu pričali, Basinas je bio u svađi sa savezom oko isplata premija, a neki igrači žalili su se ne Rehhagelov tretman. No uoči finala su svi zajedno sjeli za stol.
“Sve negativno smo zaboravili. Rekli smo jedni drugima da nam je ovo jedina šansa u životu da ispišemo povijest i da nema smisla da je upropastimo zbog nekih nesuglasica. Znali smo da nikad nećemo dobiti novu priliku. Bilo je tad ili nikad i svi smo bili kao jedan”, prepričao je Tsiartas koji je bio jedan od igrača nezadovoljnih minutažom.
Rehhagel za finale promijenio taktiku i iznenadio Portugalce
“Da nam je netko prije turnira rekao da ćemo igrati u finalu, rekli bismo može i bilo bi nam svejedno izgubimo li ga ili pobijedimo. No kad se zaista nađeš u finalu Europskog prvenstva, onda razmišljaš samo o pobjedi. Otišli smo s tog sastanka uvjereni da ćemo osvojiti”, dodao je Fyssas.
Čvrsti, neprobojni Rehhagelov sustav 5-3-2, koji se po potrebi mijenjao u 3-5-2, za finale je promijenjen u 4-5-1 s Vryzasom kao isturenom špicom i Charisteasom i Giannakopoulosom, koji je zamijenio suspendiranog Katsouranisa, iza njega. Grci ovaj put nisu krenuli bunkeraški, nego relativno otvoreno za svoje standarde i bili su ravnopravan protivnik cijelo prvo poluvrijeme. No kako je poluvrijeme odmicalo, domaćini su bili sve opasniji. Prijetili su Pauleta, Ronaldo i Maniche, ali grčki zid s Nikopolidisom kao temeljem sve je izdržao. Na stadionu je bilo samo 15.000 Grka koje je 50.000 Portugalaca utišalo, no s vremenom su i oni igrali egal utakmicu na tribinama, a potpuno su eksplodirali u 57. minuti. Korner za Grčku. Basinas će ga izvesti.
Centaršut s desne strane, udarac glavom - gol.
Netko može reći da su Grci imali sreće na tom Euru. Naravno da jesu, koja momčad koja je nešto osvojila nije imala sreće? Ali u tri utakmice nokaut-faze Eura 2004. Grčka je dobila sve tri protiv izrazitih favorita. Sve tri rezultatom 1:0 i sve tri na identičan način. Kaže se: “Pametnom je jedna dosta.”
Lisabonskim Luzom i čitavim Portugalom zavladala je grobna tišina koju je remetila samo fantastična grčka fešta na tribinama i travnjaku. Grci su grlili jedni druge, ušlo je i nekoliko navijača na teren, a već u legendu ušla je scena uplakanog 19-godišnjeg Cristiana Ronalda koji, kao ni njegovi sunarodnjaci, jednostavno nije mogao shvatiti što se dogodilo.
Muda kao Olimp
A dogodio se najzasluženiji naslov prvaka koji je jedno veliko natjecanje vidjelo. Grčka, skupina, kažu, prosječnih igrača s mudima kao Olimp, na najružniji mogući način osvojila je Euro, ali na njihovoj tituli nema nijedne mrlje koliko god europski mediji naricali nad “smrću nogometa”, a Pedro Pauleta kukao da je trofej osvojila momčad koja se, pazite sad, samo branila. Sreću možeš zaslužiti, ali s mudima se rodiš.
Grčka se branila kao nitko prije ni poslije, a prekide je dotjerala do savršenstva. Otto Rehhagel nije fantazirao i mislio da će njegova momčad igrati kao Brazil, nego je do maksimuma, a često i preko njega, iskoristio fizičke predispozicije svojih igrača i njihovu golemu požrtvovnost. Takve momčadi u ključnim trenucima zasluže sreću iako nitko nije kriv Francuzima, Česima i Portugalcima što su promašili zicere koje su promašili.
Premda je njegova supruga bila zabrinuta, Takis Fyssas je na kraju priče stigao i na vjenčanje. U Atenu, koja je Nijemca Rehhagela uskoro proglasila počasnim građaninom, je sa suigračima stigao 5. srpnja, četiri dana prije svadbe, i nije više imao vremena za pripreme. Trebalo je dobro proslaviti. Na ulicama Atene dočekale su ih stotine tisuća ljudi, a mjesec dana prije otvaranja Olimpijskih igara organizirana je velika proslava na originalnom Olimpijskom stadionu. Takis i Christina vjenčali su se na plaži Vouliagmeni, a došao je i predsjednik saveza koji je donio najljepši poklon - pehar osvajača Eura.
“Stavio ga je na stol s mladencima. Nastao je kaos. Naša svadba tog dana nije bila jedina na toj plaži, bilo ih je nekoliko. Mi smo imali oko 300 uzvanika, ali odjednom se ondje stvorilo nekoliko tisuća ljudi koji su se željeli fotografirati s peharom. Našim ljudima smo pružili neizmjernu sreću. I danas mi ljudi čestitaju i zahvaljuju na svim tim emocijama. Još to pamte i neopisivo sam ponosan što sam bio dio povijesti”, rekao je Fyssas.
Slogan na autobusu grčke reprezentacije na Euru najbolje je opisao Rehhagelovu momčad:
“Antička Grčka imala je 12 bogova. Moderna Grčka ima ih 11.”