)
> Robert Kovač dolazi u Dinamo: Hoće li Anica opet upropastiti posao vikanjem "banka, banka"?
> Odlazak Roberta Kovača iz reprezentacije: Braća su deset godina bila veći autoriteti igračima nego svi izbornici zajedno
U Dinamo je došao u zimskom prijelaznom roku sezone 2008./09., nakon što je u jesenskom dijelu Bundeslige za dortmundsku Borussiju nastupio tek četiri puta.
Iako je Zdravko Mamić predstavljao Kovača kao iskusnog vuka koji će Dinamovu mladost povesti prema europskom iskoraku i koji će autoritetom ispravljati njihove mušice, činjenica je kako je Kovač dva mjeseca prije 35. rođendana u Dinamo došao odraditi sezonu-dvije prije kraja bogate karijere i za kraj također bogato unovčiti ime koje je stvarao godinama; preko Bayera i Bayerna do reprezentacije Hrvatske i Juventusa.
Ispod prvog pasusa su linkovi na tekstove koje smo pisali kada je Robert dolazio u Dinamo prije godinu i pol i nakon što se krajem prošle godine oprostio od reprezentacije, tako da nema smisla ponovno navoditi ono na što se možete podsjetiti jednim klikom.
Razbijena glava Coleu, autogol Kataru
Ovom prilikom osvježit ćemo sjećanje tek na zadnju sezonu i pol karijere Kovača mlađeg, koju dovoljno ilustrativno obilježava podatak o mizernom broju odigranih utakmica za Dinamo, a od reprezentacije "za koju je toliko dao" oprostio se autogolom protiv Katara.
Njegov "konačni pad" i počeo je u reprezentativnom dresu, kada je u bablje ljeto 2008. razbio glavu Joeu Coleu tijekom maksimirskog debakla protiv Engleske (1:4), zbog čega je kažnjen sa četiri utakmice neigranja.
Hajduk mu "ugrozio zdravlje", a Križanac i Šimunić autoritet kapetana reprezentacije
Debi u HNL-u došao je u pompozno najavljivanom derbiju protiv Hajduka u veljači 2009. i tadašnji kapetan reprezentacije odmah se proslavio neshvatljivom greškom - asistencijom za Ibričićev eurogol. Nakon utakmice se ovaj prekaljeni i žestoki internacionalac žalio kako su "igrači Hajduka ugrozili zdravlje Dinamovih igrača".
Na kraju sezone uslijedila su reprezentativna razočaranja; prvo remi protiv Ukrajine (2:2) nakon kojeg je javno osudio ispravnu Jurićevu dijagnozu o limitiranosti pojedinih igrača u reprezentaciji, a poslije spomenutog mučenja s nejakim Katarom došlo je do sukoba između njega i Križanca kada je ovaj prigovorio kapetanu reprezentacije zbog loše igre protiv Katara. Došlo je do svađe u kojoj je Šimunić zauzeo Križančevu stranu, a strasti su uzavrele do te razine da je gotovo došlo do fizičkog obračuna.
Kraj bez motiva i kao "uzrok" Jurčićevog odlaska
Kovač zbog ozljeda nije mogao imati preveliku ulogu u osvajanju Dinamove titule za koju nam je i sam rekao kako je najtužnija od četiri koje je osvojio u karijeri nakon što je rezigniran napustio pustu Maksimirsku rugobicu nakon "proslave" titule u zadnjem kolu.
Jasno je tada poručio kako ovaj Dinamo nema što tražiti u Europi i da u HNL-u bez forsiranja nije kadar pobijediti ni najskromnije protivnike, a o tome koliko ga "zaboli" za takvu situaciju jasno govori i odgovor na pitanje zašto koji put nije podviknuo na suigrače, kako on to dobro zna. "Ovi igrači bi se prepali", rekao je tada, a iako zaobilaznim putem, dao je do znanja što misli i o Jurčićevoj ulozi u svemu tome: "Neka o situaciji u momčadi govore oni čiji je to posao".
Na kraju su se mračne maksimirske sile njegovom težinom poslužile u spletkaroške svrhe, pa je u javnost puštena priča da je Jurčič otišao baš kada je saznao da se Kovaču nudi produljenje ugovora. Naravno, bilo je očito da on za ostankom u Dinamu i HNL-u nema želje, ali, kao što su pokazali "vrtuljci" koje su mu u predzadnjem kolu u Vinkovcima priredili Baraban i Karabogdan, ni sposobnosti.