U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Junak ove priče nije bio zvijezda, nego "samo" vrlo dobar NBA igrač, koji je osvojio i naslov prvaka s Jordanom i Kukočem, te je poznatiji po misterioznom nestanku na pučini Tihog oceana nakon naglog završetka karijere. No, njegov tajanstveni kraj još je tragičniji ako se baci dublji pogled na njegov život.
NIKOLA JOKIĆ već nekoliko godina živcira Amerikance jer dominira njihovom košarkom, ruši NBA rekorde, osvaja titule prvaka i najveća pojedinačna priznanja, a onda ih obezvređuje, govoreći kako ga nije briga ni za što od toga, i okreće pogled prema ekranu telefona na kojem je prijenos utrke jednog od njegovih ljubljenih konja iz štale u Somboru.
Zbog toga je došao na glas da uopće ne voli košarku i da je smatra samo običnim poslom, što ruši sve uvriježene društvene pretpostavke kako su ljubav i strast prema onome što čovjek radi najvažniji pogon na cesti do uspjeha. Ali, košarka je puna tipova koji su je igrali samo zato što su previše izrasli i nikad nisu iz nje izvukli maksimum. Neki su bili lijeni, neki su imali druge prioritete.
Među njih spada junak ove tragične priče Bison Dele, rođen kao Brian Williams, koji je 1997. osvojio naslov prvaka s Chicago Bullsima, zatim potpisao golem ugovor s Detroit Pistonsima, da bi se već 1999. odrekao zajamčenih milijuna i sa samo 30 godina objavio odlazak u mirovinu.
Učinio je to kako bi se posvetio traganju za smislom života, a baš kad se činilo da ga je konačno pronašao, nestao je u vodama Tihog oceana u misteriju koji nikad neće biti riješen, iako sve upućuje na to da ga je u smrt poslao vlastiti brat.
Bullsi bez njega "ne bi osvojili naslov"
Krajem sezone 1996./97., u pohodu na peti od svojih šest naslova prvaka, srednji u drugom "three-peatu", Chicago Bullsi zbog ozljede su na duže vrijeme ostali bez pouzdanog pričuvnog centra, Kanađanina Billa Wenningtona. Rok za razmjene igrača već je bio odavno prošao i nisu imali izbora nego zamjenu potražiti među igračima bez kluba, a krajem ožujka tržište obično ne nudi osobite opcije.
Imali su sreće da je slobodan bio čovjek koji je u prethodnoj sezoni kao starter u LA Clippersima postizao respektabilnih 15.8 poena i 7.6 skokova, vrlo kvalitetan centar koji gotovo godinu dana nije igrao, iako nije bio ni ozlijeđen ni suspendiran, a kamoli prestar, jer mu je bilo nepunih 28 godina.
Brian Williams propustio je gotovo cijelu sezonu jer se nije mogao dogovoriti s Clippersima oko novog ugovora. Oni su nudili sve viši i sve duži, ali on je uredno odbijao. Tko zna što je radio u to vrijeme, ali čak i dok je imao profesionalni ugovor, nije mu bilo strano tjednima biciklirati po Americi, kampirati u divljini, voziti avion i skakati iz njega padobranom. Iskušavao je sve što život može ponuditi, pa makar povremeno virkao preko njegova ruba. I prije nego što će stići među čikaške Bikove, u Pamploni je trčao s onim pravima.
Dakako, nakon tolike stanke bio je daleko od košarkaške forme, ali Michael Jordan bio je svjestan koliko je pridošlica potrebna Bullsima. U svome makijavelističkom stilu, gurao ga je da se što prije dovede u red i izvlačio maksimum iz njega, jer bilo je očito da u Williamsu nema onog žara na kojem inzistira, žara koji dijeli sportaše od šampiona.
U doigravanju je Williams savršeno odigrao namijenjenu mu ulogu, pa i više, igrao je u prosjeku samo pet minuta manje od startnog centra Luca Longleya i, uz prosjeke od 6.1 poena i 3.7 skokova, pomogao Jordanu, Pippenu, Kukoču i ostalima da dođu do novog naslova.
Nakon poraza od Atlanta Hawksa u drugoj utakmici polufinala Istoka Phil Jackson je odlučio malo prodrmati stvari, a glavna promjena bila je ozbiljnija minutaža za Williamsa. On je odgovorio s 14 poena i pet skokova te se zabetonirao u glavnoj rotaciji do kraja doigravanja.
"Bez njega ne bismo osvojili taj naslov", reći će kasnije Steve Kerr, još jedan sudionik drugog "three-peata" i današnji trener Golden State Warriorsa. "Bio je možda fizički najnadareniji igrač kojeg sam ikad vidio."
Williamsu je to bio i ostao jedini prsten. Pa ipak, dok su ostali bili u slavljeničkom deliriju, on je djelovao nekako odsutno. Nije to bio njegov svijet.
Potpisao najveći ugovor u povijesti Pistonsa pa se svega odrekao
Bullsi su ga željeli zadržati, ali čudna financijska pravila nisu im dopuštala da mu ponude visok ugovor, pa je Williams potpisao s Detroit Pistonsima na sedam godina za više od 50 milijuna dolara, što je tada bio najveći ugovor u njihovoj povijesti. Pa ipak, odradio je samo dvije prije nego što je zauvijek rekao zbogom košarci, odrekavši se oko 36 milijuna za preostalih pet godina.
Tijekom dugačke stanke zbog lockouta 1998./99., koji je praktički okončao šampionsku generaciju Bullsa, Williams je potpuno izgubio ljubav prema košarci, kojom se bavio zato što su to visina, snaga i talent nalagali, a ne zato što je želio.
Nakon lockouta vratio se s novim imenom. Brian Williams otišao je u povijest, za Pistonse je u posljednjoj sezoni karijere igrao Bison Dele, u čast svog Cherokee i afričkog podrijetla. Nakon odlaska iz košarke nitko iz tog svijeta nije čuo za njega, dok se 2002. nije proširila vijest da je nestao u Tihom oceanu i da ga je najvjerojatnije ubio vlastiti brat.
Njegova smrt do danas je ostala misterij, može se samo nagađati što se točno dogodilo na pučini, na koju je katamaran Hukuna Matata isplovio s Tahitija s četvero ljudi - Deleom, njegovom djevojkom, njegovim bratom i kapetanom. Samo se brat vratio u luku, a on je tek jednom ispričao svoju neuvjerljivu verziju događaja, prije nego što je i sam skončao u bijegu od istražitelja.
Otac mu je bio pjevačka zvijezda, a brat frustrirani astmatičar
"Bio je poznat kao sportaš, ali zapravo je bio umjetnička duša", rekao je Tommy Shepard, koji je bio PR Nuggetsa dok je Williams igrao za njih. Svirao je saksofon, violinu i trubu. Čitao je Friedricha Nietzschea, volio je poeziju Williama Blakea i filmove Jima Jarmuscha. Nije slušao rap "jer je samo o guzicama i autima", nego je obožavao Milesa Davisa i jednom se rasplakao u klupskom avionu čitajući knjigu o legendarnom džez glazbeniku te rekao suigraču da bi "volio imati strast za košarkom kakvu on ima prema glazbi".
Sklonost glazbi naslijedio je od oca Eugenea, pjevača čiji se raspon glasa protezao na pet oktava, a kad je Brianu bilo samo godinu dana, otkrila ga je legendarna vokalna skupina The Platters, priključila ga bendu i povela na svjetsku turneju. Obitelj je bila osuđena na raspad i majka Patricia uskoro se razvela od njega i preudala.
Ron Barker nije bio očuh kakvog bi svako dijete poželjelo, stalno je omalovažavao Briana i vikao na njega i tri godine starijeg brata Kevina, pa se Patricia razvela i od njega te nadalje djecu odgajala sama.
Oba su brata razvila izvrsne fizičke predispozicije. Brian se kao dječak uspješno bavio atletikom kao sprinter, a na košarku se prebacio tek u drugom razredu srednje škole, uslijed naglog rasta. Zaustavio se na 211 cm, a ni Kevin nije znatno zaostao s 203, ali njemu je zbog teške astme sportska karijera zaustavljena još u djetinjstvu.
Kevin se okrenuo knjigama i šahu te odrastao kao povučenije i asocijalnije dijete. Nije pomogla ni velika fizička sličnost, s naglaskom na jaku čeljust, zbog čega je Kevin uvijek izgledao kao niža, deblja, manje zgodna verzija mlađeg brata, djeteta punog života, kojem je svako društvo gravitiralo.
Dok je Brian cvjetao u košarci, Kevin je venuo u ovisnosti
Iako košarku Brian nikad nije želio ni zavolio igrati, u njoj se fenomenalno snašao. Osim što je izvrsno obavljao klasične centarske poslove, imao je mekanu ruku, elegantno se kretao i trčao terenom. Za školu je kao maturant postizao 17.3 poena, 12.7 skokova i suludu 9.1 blokadu.
Dok je njegova košarkaška karijera cvjetala, Kevin se navukao na steroide kojima se pokušavao boriti protiv astme, a zatim i na alkohol, frustriran i ljutit zbog sudbine koja mu nije dopustila da bude uspješan poput mlađeg brata.
Brian je jednu godinu proveo na sveučilištu Maryland, pa se prebacio na Arizonu, gdje prvu sezonu zbog transfera nije smio igrati. Na posljednjoj godini postizao je 14.0 poena i 7.8 skokova te je izabran u najbolju petorku konferencije. Zatim je izašao na NBA draft 1991., na kojem ga je visokim desetim izborom uzela nova, tek dvije godine stara franšiza Orlando Magic.
Novcem od NBA ugovora pomagao je obitelji, majci je kupio kuću i platio joj studiranje, bratu je plaćao liječničke troškove i davao mu novac, a ovaj je uvijek tražio još, svako malo mu se javljajući s "poduzetničkim" idejama na tragu Delboya Trottera. Njih se dvojica nikad nisu slagali i Brian mu je pomagao više iz osjećaja obaveze nego istinske bratske ljubavi.
Više od polovice NBA bonusa spontano je potrošio na to da ocu kupi Harley Davidsona. Stari Eugene, tada samo ostarjeli hotelski pjevač i vozač u Las Vegasu te ovisnik o kokainu, ponosnom je sinu u znak "zahvale" samo odbrusio da mu "drugi put radije da gotovinu".
Onesvijestio se u duelu sa Shaqom, pokušao se predozirati i zabio se autom u stup
Williams se sve više udaljavao od nezahvalne obitelji, ali i mentalno i fizički se počeo raspadati. Prva NBA sezona bila mu je solidna, ali ništa više od toga, a u drugoj su mu pale minutaža i brojke jer je Orlando na draftu izabrao Shaquillea O'Neala. Na jednom je treningu u duelu s gorostasnim Shaqom doslovno ostao bez svijesti.
"Odrastao sam kao vegetarijanac i želio biti superzdrav, a naravno da se ni s kim nisam konzultirao. Nedostatak proteina i željeza u prehrani konačno su me iscrpili", ispričao je godinama kasnije za Sports Illustrated.
Zbog te iscrpljenosti, ozljeda i klimavih odnosa u obitelji, zahvatila ga je depresija. Mrzio je život u "sterilnom" i "turističkom" Orlandu. Jedne je večeri popio čak 15 tableta za spavanje, a druge se autom zabio u stup. Bio je to prvi put u NBA povijesti da se počelo javno govoriti o mentalnom zdravlju sportaša. Te je sezone odigrao samo 21 utakmicu, nakon čega je razmijenjen u Denver.
"Uloga mu je bila smanjena, ali željeli smo graditi momčad s njim kao krilnim centrom uz Shaqa", prisjetio se ondašnji Orlandov generalni menadžer Pat Williams, govoreći o razlozima rastanka s prezimenjakom.
"Mislili smo da su nesvjestice povezane s nekim fizičkim problemom, poput srčane aritmije. Testirali smo ga više nego ijednog igrača u povijesti i sve je bilo u redu. Na treninzima bi bio najbolji na terenu, ali nije imao žara, života, kao da je mrtav duhom."
U Denveru se vratio u košarkaški život, a nakon dvije godine prešao je u Clipperse, u kojima je odigrao sezonu života, prije nego što će odbiti sve njihove ponude novog ugovora, odmoriti se od košarke i idućeg proljeća priključiti se Bullsima.
"Znam za njegovu priču, ali nisam ga dobro poznavao. Samo je par mjeseci bio s nama", kratko je prokomentirao za Retrosportivu Toni Kukoč na spomen svog bivšeg suigrača. Nije to ništa neobično, obojica su bili povučeniji tipovi i nisu se previše družili s kolegama izvan posla.
Štoviše, gdje je god igrao, Williams se bolje nego sa suigračima povezivao s osobljem - sakupljačima lopti, oružarima, zaštitarima... Svoj bonus za play-off, koji je te godine premašio 100.000 dolara, raspodijelio je među njima i uvijek poticao suigrače da učine isto.
Kasnije će u Detroitu, kad je klub od igrača tražio da daju po 100 dolara za oproštajni dar dugogodišnjoj tajnici, pozvati gospođu kući, osobno joj skuhati gurmansku večeru i uručiti joj kuvertu, u kojoj su bile srdačne želje za mirovinu i 10.000 dolara.
Izlazio je s Madonnom. Kad bi ga nazvala, prijatelju bi ostavio telefon da sluša njene monologe
Novac je znao trošiti i na ekstravagancije. Dok je igrao u hladnom Detroitu, u kuću je instalirao gigantski akvarij i napunio ga tropskim ribicama, ali nije to bilo milijunaško preseravanje, nego bijeg. Navukao bi masku i disalicu pa gurnuo glavu u akvarij i zamišljao da roni negdje na Južnom Pacifiku, što iz današnje perspektive djeluje istovremeno zloslutno i umirujuće.
Udaljen od obitelji, Williams je imao vrlo uzak krug vrlo bliskih ljudi, a najbolji prijatelj bio mu je Patrick Byrne, koji je tek dva mjeseca nakon što su se upoznali saznao da je Brian NBA igrač. Byrne je bijelac, sin magnata u biznisu osiguranja, kojem je s 21 godinom dijagnosticiran rak testisa, a nakon što ga je tri godine kasnije pobijedio, zavjetovao se da neće protratiti ni trenutak svog života.
Upoznali su se 1991., tijekom Brianove rookie sezone, i od tada "vjerojatno postavili neslužbeni rekord u aktivnostima koje brani NBA ugovor", kako je dočarao Sports Illustrated u istraživačkoj priči o njegovu životu i smrti. No, unatoč ekstremnim aktivnostima, poput višetjednog bicikliranja bez opreme za kampiranje ili pristupa vodi te života u divljini, jedine ozbiljne posljedice po košarku Brian je snosio kad su se utrkivali Go-Kartovima i međusobno sudarali, pri čemu je ozlijedio Ahilovu tetivu nekoliko sati prije utakmice.
Iako su većinu vremena provodili daleko od ljudi, kad bi se pojavili među njima, Brian je posvuda bio atrakcija, ali ne samo zbog visine, građe i slave nego i aure koju je nosio. Svi su se željeli družiti s njim, i djeca i žene, na različite načine. "Posebno je privlačio žene. Neke su mu ostavljale omotnice pred vratima", pričao je Byrne.
U jednoj je pisalo: "G. Williamse, ne poznajete me, ali gledam vas svaki dan kad hodate prema autu. Radim u obližnjem frizerskom salonu. Učinila bih sve za jednu noć s vama, sve. Rekla sam mužu, nije me briga ako me ostavi." Ali njega nije bilo briga za takva jednokratna druženja.
Ipak, njegovu ljubavnom životu većina bi muškaraca pozavidjela. Izlazio je sa starletama i modelima, a neko vrijeme čak i s Madonnom. No kraljicu popa smatrao je previše zaokupljenom samom sobom, pa bi nakon nekog vremena na njezine pozive samo dao telefon Byrneu, koji bi slušao njene monologe po 30 i više minuta.
Sudbonosna 1997.
Godilo mu je izlaziti s pjevačicom, ali bila je to površna veza, ne previše drukčija od onih koje su mu nuđene u kuvertama. Zato je za njega 1997. godina bila sudbonosna. Da, osvojio je NBA prsten, ostvario vrhunac koji košarkaš može doživjeti, ali za njega je puno značajnije bilo to što je upoznao Serenu Midnight Kaplan.
Imala je 25 godina, a srednje ime dobila je po terminu rođenja - glava joj je izašla dvije minute prije, a noge dvije minute poslije ponoći. S njom se mogao povezati kao ni s jednom prije. Vraćali su se s koncerta sa zajedničkim prijateljima kad ga je upitala: "Jesi li ikad bio u krcatoj prostoriji i osjećao se kao da si sam?" Rečenica je to koja je savršeno sažela njegov odsutni izraz lica s fotografija uz razularenog Jordana tijekom proslave naslova.
Serena je vjerovala u srodne duše i istinske pozive. Neko je vrijeme radila kao osobna asistentica Princea, ali osjećala se kao "dadilja" njegovoj djevojci i dala otkaz jer je željela više od života. Srodnu dušu je, ispostavit će se, pronašla u Brianu.
Ali Williams je morao nastaviti svoju NBA karijeru, a Detroit Pistonsi dali su novopečenom prvaku više od 50 milijuna dolara za sedmogodišnju vjernost, što je tada bio najveći ugovor u povijesti slavne franšize. Sereni nije bilo do njegovog novca, ali NBA stil života i konstantna putovanja nisu u skladu s odnosom kojem su oboje težili. Svatko je otišao na svoju stranu. Williams joj se svako toliko javljao i udvarao, ali uporno ga je odbijala.
U Pistonsima je u prvoj sezoni Williams opravdavao rekordan ugovor, cijelu je sezonu bio zdrav i fokusiran te je ostvario prosjeke karijere od 16.2 poena i 8.9 skokova. No, Pistonsi nisu ušli u doigravanje, a nakon sezone počeo je lockout zbog nesuglasica između klubova i igrača o raspodjeli novca.
Novi ime, incidenti s avionima i šokantan odlazak
Umjesto najesen, nova je sezona počela tek u veljači. U tih devet mjeseci bez košarke volja za njom opet ga je počela napuštati. U Pistonse se vratio kao Bison Dele. Ime je uzeo u čast svojeg indijanskog podrijetla, prema kojem bizon simbolizira slobodu, dok je prezime omaž afričkom podrijetlu i nigerijska riječ koja označava povratak kući.
U tih nekoliko mjeseci skraćene sezone imao je bizarnih epizoda i jednom je prestravio suigrače kad je usred leta pokušao otvoriti vrata aviona. "Vikali smo 'ne, što to radiš', neki su skoro ustali i krenuli na njega prije nego što je prestao", prisjetio se ondašnji suigrač Jerome Williams. "Rekao je da je samo nešto htio vidjeti. Pilot je poslije izašao i rekao mu da se vrata ne mogu ručno otvoriti na toj visini." Drugi je put vlastitim aviončićem nadlijetao dvoranu za trening i u letu nazvao generalnog menadžera Ricka Sunda da ga pita jesu li ga čuli, umirući od smijeha.
Momčad predvođena Grantom Hillom se pojačala i, uz nešto smanjenu Deleovu ulogu, izborila doigravanje. Nakon skraćene sezone Bison je prelomio. Pistonsi su ostali u šoku i preklinjali ga da ostane, trebao im je kao igrač, a tu je bila i "sitnica" od preko 36 milijuna dolara koje su mu imali isplatiti za preostalih pet godina. Dele im je rekao da ih ne želi.
Nije ga bilo briga za još novca, zaradio ga je već dovoljno, želio je samo sreću i smisao života, koji u košarci nije pronašao. "Najviše se bojao da će postati samo još jedan 40-godišnji košarkaš koji snima reklame za automobile kako bi plaćao stanarinu", rekao je Byrne.
NBA liga bila je u šoku i mnogi su vjerovali da će se ćudljivi centar predomisliti i vratiti, baš kao kad je dobio poziv iz Chicaga. Upravo je Phil Jackson, koji je nakon Bullsa preuzeo LA Lakerse, bacio udicu, poručio mu da ga žele, trebaju i poštuju, ali uzalud.
"Imao sam poseban odnos s njim", rekao je Jackson. "Bio je možda jedan od najboljih učenika koje sam ikad imao i jedan od najbistrijih klinaca s kojima sam radio. Imali smo prirodnu povezanost. Razočaran sam što odlazi iz košarke jer mislim da je izvanredan igrač. Ponekad nije fokusiran cijelu sezonu ili na duže razdoblje, ali zaista ima utjecaj na utakmice i može biti sjajan igrač."
Hukuna Matata
Dele je krenuo u novu, a zapravo staru avanturu, nastavio istraživati svijet i sve što on nudi. Otputovao je kod prijatelja u Bejrut, gdje je, između ostalog, noću bio DJ. Zatim se u Australiji zapio s nekim tipom i nagovorio ga da ide s njim mjesecima kampirati u divljini. Kad su se pojavili među ljudima, bili su toliko prljavi da su ih zamijenili za Aboridžine.
U Australiji je ispunio dugogodišnji san i naučio jedriti te za 650.000 dolara kupio katamaran, 17-metarsku jahtu koju je nazvao Hukuna Matata, s tipfelerom u popularnom izrazu za "bez brige" na svahiliju. Plovio je Južnim Pacifikom, iskrcavao se na otoke, družio i svirao s lokalcima, uživajući u jednostavnijem i sretnijem životu od onog koji su nosili košarkaška lopta i milijuni dolara.
I dalje je svako malo zvao Serenu, koja se u međuvremenu preselila u New York, radila u zamornom biznisu s nekretninama i vapila za svrhom u životu. Kad je čuo što se tamo dogodilo 11. rujna 2001., zabrinuo se i pozvao ju da dođe k njemu. Pristala je i otišla na dva tjedna, a vratila se za pet. U tom je razdoblju shvatila da je pronašla svoju srodnu dušu, a nije ni tako teško smisao života pronaći u uživanju s voljenim čovjekom u ljepotama Južnog Pacifika.
Početkom 2002. Serena se preselila k Bisonu. "Bila je totalno zaljubljena u njega, kako ga je samo gledala. Ja sam lovac na žene, dobro znam taj pogled. Baš sam bio sretan zbog njih", za Sport Illustrated je pričao Teva, lokalac koji se sprijateljio s Brianom na Novom Zelandu, gdje je paru bila baza. "Bio mi je poput brata, a ona poput sestre. Uopće nisam znao da je zvijezda, saznao sam tek nakon njegove smrti."
Izgubljeni brat prekinuo je idilu
Ali idilu je prekinuo Brianov pravi brat Kevin, koji je u međuvremenu također promijenio ime i nazvao se Miles Dabord, u čast Milesa Davisa i rođaka s majčine strane. Kevin je proteklih godina pokušavao iskamčiti novac od brata za svoje poslovne ideje, ali on je dao punomoć prijatelju Byrneu da odlučuje - odnosno odbija - sve takve prijedloge.
Kevin, odnosno Miles, nenajavljen se pojavio na Novom Zelandu kako bi "spasio odnos" s bratom. Lokalci svjedoče da je imao čudne vibracije i tvrde da im se nije sviđao. Serenina najbolja prijateljica ispričala je da je u telefonskim razgovorima prvi put u životu čula Serenu da o nekom loše govori.
"Bio je čudan, ali Brian ga je volio. Brat nikad nije govorio, osjećao sam da nešto nije u redu s njim, bio je negativan", prisjetio se Teva, koji je tog kobnog srpanjskog dana trebao biti s njima na katamaranu, ali šef mu nije dao slobodne dane na poslu.
Iz luke na Tahitiju, s pristaništem na 20 sati udaljenom otoku Raiatea, a konačnim odredištem na Havajima, na Hukuni Matati isplovili su Brian, Serena, Kevin i kapetan Bertrand Saldo. Nakon dva dana s katamarana više nije bilo signala. Izgubio se svaki trag plovila i posade. Obitelji i prijatelji uzalud su pokušavali složiti sliku u tome što se dogodilo.
Dva mjeseca kasnije
Sve dok dva mjeseca kasnije, 5. rujna, u Phoenixu Bison Dele nije pokušao kupiti zlata u vrijednosti od 152.000 dolara. Ali bio je to zapravo čovjek koji je samo izgledao kao Bison Dele, odnosno njegova niža, deblja i manje zgodna verzija, te je imao njegovu putovnicu i čekovnu knjižicu.
Ali Dele tu knjižicu nije koristio godinama i banka je obavijestila njegova asistenta o aktivnosti. On je pak obavijestio policiju u Phoenixu, koja je privela Daborda. On je na ispitivanju rekao da je zlato kupovao u ime brata, koji je "bio dobro kad su se zadnji put vidjeli". Dele, dakako, to nije mogao poreći i policija je pustila njegova brata.
Svjestan da se privremeno izvukao, odlučio je pobjeći u Meksiko. Nazvao je majku i rekao joj da ne bi mogao preživjeti zatvor. Byrne se čuo s njom i krenuo u lov na brata svog nestalog prijatelja kako bi sam razriješio misterij. Slijedio ga je u Meksiko, ali dok mu je bio na tragu, dobio je poziv od policije u Phoenixu da je Deleov katamaran lociran na Tahitiju te da vlasti Bisona, Serenu i kapetana smatraju mrtvima.
Nije se dočepao ni Daborda, koji se u bijegu predozirao inzulinom. Pronašli su ga na plaži, u stanju kome. Nakon desetak dana u bolnici skinut je s aparata. S njim je umrla svaka nada da će se ikad saznati što se dogodilo na toj kobnoj plovidbi pučinom Tihog oceana.
Istraga je pokazala da je Dabord 8. srpnja, tri dana nakon isplovljavanja s Tahitija, primijećen na otoku Moorea u Francuskoj Polineziji, gdje se družio s djevojkom, pristiglom iz Los Angelesa. Osam dana kasnije katamaran prebojen u plavo i preimenovan u Aria Bella dovezao je natrag na Tahiti i vratio se u Ameriku.
Svatko ima svoju verziju
Dabordova djevojka Erica Weise svijetu je prenijela njegovu verziju događaja. Prema njoj, braća su se 7. srpnja potukla na katamaranu, a Dele je slučajno udario Serenu, koja je glavom lupila o čeličnu dizalicu i na mjestu preminula. Zatim je kapetan rekao da moraju prijaviti smrt, a Dele ga je zatukao francuskim ključem. Dabord je zatim u samoobrani upucao Bisona te u panici sva tri tijela bacio u ocean te pobjegao, uvjeren da nitko neće povjerovati u tu priču.
S pravom, jer FBI-evi istražitelji na katamaranu nisu pronašli tragove krvi, kojih bi bilo posvuda u slučaju takvih smrti, a posebno udarca francuskim ključem. Nije bilo ni rupe od metka. Ničega.
"Ja mislim da je brat želio Brianu preoteti identitet i djevojku, a kad je zapucao, Serena je skočila pred njega i primila metak", iznio je i Teva svoju romantičarsku verziju događaja. Prava istina nikad se neće otkriti, slučaj je službeno i dalje otvoren, ali prema vjerovanju FBI-a, njihova smrt nije bila ni romantična ni tako relativno bezbolna i trenutačna kako je Dabord ispričao djevojci.
Jedino je logično objašnjenje da Brian Williams, Serena Kaplan i kapetan Bertrand Saldo nisu skončali na katamaranu, nego puno okrutnije, u dubokim vodama Pacifika prepunima morskih pasa, stotinama kilometara od najbliže obale, u koje ih je Dabord, prijeteći im pištoljem, natjerao da skoče i ostavio.
"Uvijek sam mislio da su dva načina na koje možeš otići. Možeš umrijeti od života ili jednostavno umrijeti od smrti", govorio je Brian Williams i ispunio svoje proročanstvo. Tragao je za smislom života koji nije pronalazio u košarci, ali baš kad ga je konačno pronašao, sretan, uz svoju srodnu dušu, dostigla ga je ljubomora rođenog brata, koji je proklinjao život jer ga je provodio u njegovoj sjeni, nesposoban da sam iz nje izađe.