Foto: Luka Stanzl/Pixsell
HRVATSKA reprezentacija rutinski je sinoć (0:0) u Pireju obranila 4:1 iz prve utakmice dodatnih kvalifikacija protiv Grčke i plasirala se na deseto od 12 velikih natjecanja od osamostaljenja. Iza reprezentacije su turbulentne kvalifikacije. Kolo prije kraja i gostovanje u Kijevu na kojem je morala pobijediti, Hrvatska je dočekala bez izbornika i u atmosferi linča. Uskočio je Zlatko Dalić, igrači su odjednom počeli kužiti trenera i suigrače te u play offu lagano izborili SP.
Smotra u Rusiji kreće 14. lipnja sljedeće godine u Moskvi. Ždrijeb skupina je 1. prosinca. Za sedam mjeseci generaciju Luke Modrića čeka posljednja šansa za rezultat na velikoj sceni. Zaključili su teško poglavlje i krenuli put svojih klubova. Što smo u tom poglavlju naučili o hrvatskoj reprezentaciji?
Većinu od četiri milijuna Hrvata muče isti problemi. Visina plaće, ostanak ili odlazak iz zemlje i lijevi bek nogometne reprezentacije. Dok prva dva problema vjerojatno i dalje rješavaju, treći smo možda napokon apsolvirali.
Hrvatska nema boljeg lijevog beka od Ivana Strinića: u novijoj povijesti teško da je neki reprezentativac preživio toliko kritika. Istina, izgubio je ključnu loptu protiv Portugala, ali kao što je i sam rekao, igrač takvih izgubi stotine u karijeri, a samo jedna te obilježi. U nedostatku alternativa Strinić je ipak bio jedino rješenje, no Čačić ga se riješio. U međuvremenu, Strinić je popravio formu u solidnoj Sampdoriji i uz poziv Zlatka Dalića našao se u sastavu za SP.
U prvoj utakmici protiv Grčke u Maksimiru bio je jedan od najboljih igrača. Ako ga zaobiđu ozljede, mogao bi biti briga manje za Dalića u pripremama za SP. U Dalićevoj viziji igre Hrvatske ključni su bekovi koji iza krila ulaze prema naprijed, a tu je Strinić sasvim solidan. Treba pohvaliti i Vrsaljka koji je napredovao kod Simeonea u Atleticu i vidno popravio centaršut. Neki će reći da nije gađao Perišića kod trećeg gola Grcima, ali centaršutevi su mu brzi i oštri, a Kalinić, Mandžukić i Kramarić znat će to cijeniti.
2. Modrić mora igrati bliže golu
Dugo će se izučavati zašto su Ante Čačić i svi njegovi prethodnici Luku Modrića držali na zadnjem veznom. Koja je logika bila jedinog pravog kreativca u reprezentaciji koristiti da loptu dostavi Rakitiću koji nije imao rješenja kao u Barceloni, za sada je misterij. Branili su se da Modrić igra tu poziciju i u Realu, ali su zaboravili da Hrvatska nema Casemira, Kroosa i Isca koji su Luku oslobađali ostalih zadaća pa se mogao prepustiti kreaciji.
Dalić je zamijenio mjesta Rakitiću i Modriću, oni su konačno odlučili "razumjeti izbornika" i Hrvatska je preko noći iz neinventivne i trome momčadi postala ekipa koja stvori pet-šest šansi po utakmici. Tako je i Rakitića oslobodio sve glasnijih kritika navijača. Rakitić se odlično snašao u dosadašnjoj Modrićevoj ulozi, a Modrić se više ne umara nepotrebnim vraćanjem u zadnju liniju po loptu. Strašno jednostavno.
3. Obrana je i dalje ponekad nesigurna
Dalić u mjesec dana nije mogao napraviti puno, ali veliki posao ga čeka u pripremi za Rusiju. Prije svega obrana, bez obzira na maestralnog Domagoja Vidu koji je nosio hrvatsku reprezentaciju u kvalifikacijama. Hrvatska je prvih 45 minuta u Kijevu bila na streljani i samo su nas nepreciznost Ukrajinaca i jedna dobra Subašićeva intervencija spasili od kraja kvalifikacija.
Grci su u prvoj utakmici u Maksimiru triput prešli centar. Zabili su jedan gol nakon loše Lovrenove reakcije, mogli su i drugi nakon očajne komunikacije Vide i Vrsaljka. Ukratko, vrlo lako su u Pirej mogli odnijeti barem 4:2, što bi uzvrat učinilo puno zanimljivijim.
U Rusiji nema popravnog i Subašić ispred sebe mora imati bolje uigranu liniju.
4. Hrvatska je odlučila igrati
“Ja sam ih samo stavio na odgovarajuće pozicije”, rekao je Zlatko Dalić poslije utakmice s Grcima u Maksimiru, nakon koje su ga igrači javno pohvalili za renesansu reprezentacije.
Kao što su javno, nakon Finske, smijenili Čačića.
Dalić je poslužio kao povod, a uzrok preporoda su igrači koji su odlučiti igrati. Za plasman gotovo da im i nije trebao izbornik.
No Dalić je ipak donio svoje. Donio je puno i najavio neke nove mehanizme. Recimo, rijetko kad je hrvatska momčad tako nasamarila i iskoristila protivnikove mane, a naplatila svoje adute kao protiv Grčke u Maksimiru. Dalić je Perišića i Kramarića gurao u krilo grčke obrane, čime su oni stalno odvlačili bekove za sobom pa su Strinić i Vrsaljko tu imali strašno puno prostora i još više vremena za kvalitetne lopte.
Osobito je dobro “nanjušio” Maniatisa kojemu se još "vrti u glavi" od Modrića i Strinića, a Skibbe ga je čak i izvadio na poluvremenu prve utakmice u Maksimiru. Dodamo li tome i Modrića bliže golu i puno više prostora na pozicijama na kojima je Hrvatska najjača, Dalić je pokazao koliko stvari zapravo mogu biti jednostavnije od “kontroliranog rizika” i ostalih drugih frazetina koje smo slušali od Čačića, Štimca i ostalih.
5. Podrška reprezentaciji i zadnja šansa
Hrvatska reprezentacija ne može napraviti ništa ako je klima oko nje loša. Hrvatska je gotovo dvije godine kod kuće igrala bez publike.
Zadnji put 30.000 ljudi na Maksimiru vidjeli smo 2013. protiv Srbije. To su šizofrene okolnosti kojima je uzrok dobro poznat.
Navijači su prihvatili Dalića, ali teret je “loša roba” u HNS-u. A tek se bliže izbori u Savezu u kojima bi moglo svašta "izmigoljiti".
Dalić je ozbiljan igrač, premazan svim mastima. Djeluje samouvjereno i mirno, ne razbacuje se frazama. Igrači stoje iza njega, a s njim u pobjednički vlak uskaču i predstavnici svih struja u HNS-u, svi ga žele na svojoj strani.
U rukama ima najbolju generaciju i svjestan je koliki rizik preuzima.
Ključni igrači gaze debelo u tridesete. Ovo im je zadnja šansa.