DVA se puta otkako sudjeluje u kvalifikacijskim ciklusima hrvatska nogometna reprezentacija nije plasirala na velika međunarodna natjecanja, oba puta pod vrlo sličnim okolnostima.
> Završni obračun: Hrvatska "nikoga" nije pobijedila, a primila je više od gola po utakmici
HNS svoju najbolju selekciju nije imao privilegiju poslati na Europsko prvenstvo 2000. godine u Belgiji i Nizozemskoj, te sada na Svjetsko prvenstvo u Južnoafričku Republiku deset godina kasnije.
Podudarnosti u tim dvama neuspjesima ima podosta, no najnevjerojatnija je ona o dvobojima koji su Ćirinu, odnosno Bilićevu momčad koštali ostanka kod kuće: radi se o ključnim dvobojima s reprezentacijama Jugoslavije tada, odnosno Ukrajine sada.
Sve su te utakmice završile remijima, i to istovjetnima: u gostima je Hrvatska igrala 0:0, a na domaćem travnjaku 2:2! Istovjetno je bilo i kretanje rezultata u maksimirskim remijima: u objema su utakmicama “vatreni” dolazili u vodstvo (Bokšić protiv Srbije, Petrić protiv Ukrajine), nakon čega su suparnici preokretali (Mijatović, Stanković; Ševčenko, Gaj), da bi Hrvati izjednačavali (Stanić; Modrić).
Objektivno se može zaključiti da je u svim četirima dvobojima Hrvatska bila bolja momčad na travnjaku, posebice na gostovanjima, gdje su domaće momčadi spašavale vratnice (Šuker u Beogradu, Olić u Harkivu).
Ima i još jedna dodirna točka: u oba neuspješna kvalifikacijska ciklusa hrvatske su reprezentacije ulazile u nikad boljem stanju, na krilima izvanrednih rezultata s prijašnjih velikih natjecanja (bronca na SP-u u Francuskoj 1998., odnosno četvrtfinale na Euru 2008. u Austriji i Švicarskoj).
Sljedeći kvalifikacijski ciklus nakon neuspjeha ujesen 1999. godine kao izbornik je nastavio Ćiro Blažević. Smijenjen je nakon uvodna dva remija protiv Belgije u Bruxellesu (0:0) i Škotske u Zagrebu (1:1). Nameće se pitanje hoće li Slaven Bilić također povesti momčad u novi ciklus, te hoće li ga, ispuni li se prvi uvjet, odraditi do kraja.