Foto: Guliver Image/Getty Images
HRVATSKA nogometna reprezentacija prije točno 19 godina stigla je do najvećeg uspjeha u svojoj povijesti. Izabranici Ćire Blaževića toga su dana, 11. srpnja 1998. godine, golovima Prosinečkog i Šukera svladali 2:1 Nizozemsku i osvojili brončanu medalju na Mundijalu u Francuskoj.
Bila su to neka druga vremena
Bila su to neka sasvim druga vremena. Tada, prije 19 godina, premda dobrano mamurna od finih ''francuskih šampanjaca'', hrvatska nogometna javnost bila je bezuvjetno zaljubljena u reprezentaciju. ''Dani ponosa i slave'' proživljavali su se još dugo nakon ljeta 1998., a svaki nastup Vatrenih na domaćoj sceni doživljavao se kao praznik nogometa.
"Ovo je veliko zadovoljstvo za sve nas, daje nam osjećaj ponosa. Hrvatska je reprezentacija omiljena, ostala je simbol patriotizma i velika je čast nositi dres Vatrenih", rekao je sadašnji izbornik Ante Čačić uoči gostovanja moldavskih amatera prije godinu dana u Koprivnici. Mamićev izbornik tom tvrdnjom tko zna koji put je dokazao da ili živi u paralelnom svemiru i lišen je svakog osjećaja za realnost ili, što je ipak vjerojatnije, nemuštim medijskim spinovima pokušava opravdati plaću koju mu je dao Gazda hrvatskog nogometa, kako bi javnost nasilu pokušao uvjeriti da srce hrvatsko i dalje jednako jako kuca za reprezentaciju baš kao što je kucalo i te 1998.
Čovjek koji je tog ljeta bacao cijelu Hrvatsku u trans, najprije nam je oteo sebe, a onda u paketu i reprezentaciju
Na žalost Ante Čačića, ali i svih onih koji su ga instalirali na poziciju koja mu po pravu logike nikako ne pripada, to nije istina. Niti je reprezentacija više omiljena, niti je ostala simbol patriotizma, a jedan od ključnih otimača tog simbola iz ruku njenih navijača upravo je čovjek koji je prije točno 19 godina svojim golovima bacao naciju u trans i podigao malu, ali nogometno veliku Hrvatsku na sam vrh, tamo gdje se nažalost nikad više nikad nije popela. Ista ta Zlatna kopačke svjetske smotre i treći najbolji igrač Mundijala u Francuskoj 1998. najprije nam je, kako je krasno primijetio Zvone Boban, brutalno oteo sebe, a onda u paketu i reprezentaciju.
Danas scene od prije 19 godina kad je cijela država bila uz nacionalnu momčad zaista izgledaju nadrealno.
Taj prokleti Thuram
Nakon tragedije u režiji Liliana Thurama, hrvatskim reprezentativcima bilo je vrlo teško pronaći motiv i snagu za suprotstaviti se moćnoj Nizozemskoj u borbi za broncu. Kapetan Boban, izravni krivac za prvi gol protiv Francuske, bio je u posebno teškoj situaciji, utučen, deprimiran, demotiviran.
Utučeni kapetan Boban nakon pogreške u polufinalu
''Uopće mi se nakon svega ne vraća u Hrvatsku. Tko će ljudima objasniti?" jadao se Boban. Ipak, kako je vrijeme odmicalo Vatreni su postajali svjesni da njihov posao u Francuskoj još nije gotov. Iako utješna nagrada, bronca je za malu zemlju poput Hrvatske predstavljala nestvaran uspjeh i vrijedilo je pronaći dodatnu snagu da bi se dobilo snažne Nizozemce.
Vađenje protiv možda najbolje momčadi na turniru
Nizozemska je na terenu izgledala stravično jako. Van der Sar, Bergkamp, Kluivert, Davids, Seedorf, Stam, Cocu, Frank de Boer, Overmars, sve zvijezda do zvijezde, igrači koji su bili nositelji igre u klubovima poput Reala, Milana, Barcelone, Manchester Uniteda. Možda i najbolja ekipa na turniru, jača i od Brazila i Francuske. Reprezentacija koja je doista igrala najbolji nogomet na cijelom prvenstvu.
Iako su i Nizozemci izgubili nesretno od Brazila, tek nakon jedanaesteraca, od početka utakmice bilo je jasno da itekako imaju namjeru donijeti kući barem broncu. Sve su podredili napadu i samo je sjajni Ladić Hrvatsku držao na životu. Skidao je zicer za zicerom te Kluiverta, Davidsa i Seedorfa naprosto dovodio do očaja.
Senzacionalni Ladić i sjajni Prosinečki
Ćiro je shvatio da je pogriješio što u polufinalu nije u momčad stavio Prosinečkog, a veliki Žuti mu je to u 16. minuti na veličanstven način i dokazao. Nakon jedne kontre Prosinečki se u kaznenom prostoru Nizozemske sjajno okrenuo, fintom izbacio iz igre nekoliko braniča i po zemlji, snažnim udarcem prevario Van der Sara. Mirno je stao i samo raširio ruke. Bez neke velike euforije. Ovim golom je dobio zadovoljštinu.
Ipak, taj gol nije demoralizirao Nizozemce. Nastavili su jurišati, ali i dalje su nailazili na nesavladiv bedem u liku Dražena Ladića. Ipak, u 21. minuti izjednačenje. Zenden je prodirući po desnoj strani skrenuo prema sredini, Jarni je malo kasnio, a Nizozemac je opalio i lopta je u čudnoj putanji prevarila Ladića.
Šuker za broncu i za povijest
I onda, kad se očekivao totalni krah Hrvatske jer su Nizozemci ovim golom dobili dodatni vjetar u leđa, gol za Hrvatsku. Pobjednički. U 36. minuti Prosinečki je oduzeo jednu loptu na sredini terena i dodao Asanoviću koju ju je odmah predao Bobanu, a ovaj sjajno cilja Šukera koji puca iz prve, kroz noge Stamu, točno u malu mrežicu nemoćnog Van der Sara. Fantastičan potez, gol koji može zabiti samo istinski strijelac. Šuker je ovim golom postao najbolji strijelac Mundijala, a Hrvatska je u nastavku izdržala sve nalete Nizozemaca i osvojila veličanstvenu brončanu medalju.