Foto: Hina / Index / NK Rijeka
HRVATSKA je u 2017. osvojila dva svjetska zlata u bazičnim sportovima. Tin Srbić je postao prvak svijeta u gimnastici u kraljevskoj disciplini, a Sandra Perković je nastavila zastrašujuću dominaciju u bacanju diska, kakvu ta disciplina ne pamti. Hrvatski vaterpolisti također su se popeli na krov svijeta.Luka Modrić je s Realom osvojio Španjolsku i obranio europski naslov, a Luka Cindrić je predvodio Vardar do europskog trona, dokazavši da upravo on može biti novi Ivano Balić hrvatskog rukometa.
2017. bila je fantastična godina za hrvatski sport, a vi ste za najveći sportski podvig u anketi Indexa izabrali duplu krunu nogometaša Rijeke, s čak 54 posto glasova. Za usporedbu, na drugom mjestu smjestili su se vaterpolisti s 15 posto, a na treće Tin Srbić s devet posto vaših glasova.
Navijači su svojim glasovima pokazali da im je dosta monopola i privatizacije domaće lige, a Rijeka je dokazala da su promjene u toksičnom hrvatskom nogometu moguće.
Momčad Matjaža Keka prekinula je 11-godišnju Dinamovu dominaciju osvajanjem svojeg prvog naslova prvaka Hrvatske. Rijeka je izgubila samo dvije utakmice u cijelom prvenstvu, od čega jednu u Maksimiru u zadnjem kolu kad poraz od Dinama 5:2 više nije bio bitan i kad su na travnjak zagrebačkog stadiona došli mamurni nakon sedmodnevne pijanke zbog pobjede 4:0 protiv Cibalije. Samo četiri dana nakon te utakmice Riječani su u finalu kupa u Varaždinu razbili Dinamo 3:1 i tako osvojili povijesnu dvostruku krunu. Bila je to kulminacija sjajnog četverogodišnjeg rada Matjaža Keka koji je dokazao da ispravna vizija i kvalitetan nogomet mogu nadjačati sve zakulisne igre i podmetanja kojih je tijekom prošle sezone bilo itekako mnogo.
Nažalost po sve navijače Rijeke, Kekova momčad u novu sezonu nije ušla furiozno kao u prošlu. Razloga za jesenji riječki podbačaj je više. Otišlo je nekoliko ključnih igrača, pojačanja ili nisu dovedena na vrijeme ili se nisu pokazala pojačanjima, europska nadmetanja zasigurno su uzela danak, a dojma smo da je i Kek nakon trofejne sezone doživio katarzu i da se malo zasitio Rijeke. Uprava kluba također je povukla nekoliko potpuno promašenih poteza, neki igrači mislima su tko zna gdje i samo čekaju inozemni angažman, a ni suci nisu previše mazili aktualnog prvaka.
Kroz pet ključnih točaka pokušat ćemo prikazati sve uspone i padove momčadi s Kvarnera ove sezone.
DUPLA KRUNA OTETA DINAMU
Slavljem protiv Cibalije (4:0) u pretposljednjem kolu lanjskog prvenstva, moćni stroj Matjaža Keka i službeno je prvi put u klupskoj povijesti vodeći prošao ciljnom ravninom, tako sahranivši već notorni mit o nedodirljivosti Mamićevog kluba koji je posljednjih 11 godina vladao hrvatskim nogometom. Od prvog do posljednjeg kola dominirali su prvenstvom, a u cijeloj sezoni izgubili su tek dvije utakmice. Protiv Lokomotive golom iz jedanaesterca u sudačkoj nadoknadi i zadnju protiv Dinama kad se titula već bila proslavila na Kvarneru.
U finalu kupa odigranom u Varaždinu Dinamo nije imao nikakve šanse. Rijeka ih je ubila fanatičnim tempom i modernim nogometom. Varaždinska utakmica bila je kruna najveće sezone u povijesti kluba.
FRANKO ANDRIJAŠEVIĆ
Lider i najbolji igrač povijesne momčadi Rijeke bio je Franko Andrijašević. Kek je od njega stvorio vođu, iako su u današnjem vrhunskom nogometu kakav se igra u Europi igrači poput Franka izumrla vrsta. Teško jeo drediti na kojoj je poziciji Andrijašević uopće igrao. Nije bio zadnji vezni jer za tu poziciju nema čvrstinu, dovoljnu drčnost i gatuzovska pluća, a i igra ga nosi prema naprijed. Premda posjeduje zavidnu kontrolu lopte i vrlo dobar osjećaj za prostor, nije bio ni klasični organizator igre pirlovskog tipa. Bio je jedan od najboljih strijelaca lige, ali nije pokrivao poziciju klasičnog napadača. Franko nije ni spektakularan sprinter ni odličan skakač, pa ni sjajan dugoprugaš. U svemu odličan, ni u čemu najbolji. Franko se u sustavu Matjaža Keka snalazio kao riba u vodi jer je Slovenac njemu prilagodio igru. U Gentu, gdje se on trebao prilagoditi sistemu, nažalost nije uspio.
SLUČAJ MARIJA GAVRANOVIĆA
Odlaskom Franka Andrijaševića i bijegom Ristovskog u Portugal Mario Gavranović ostao je najbolji igrač aktualnog prvaka na otvaranju sezone. Transfer Andrijaševića bio je očekivan, navijači su bili spremni da će najbolji igrač HNL-a napustiti Rujevicu i nije bilo trzavica ni povišenih tonova. Na koncu, za klub koji živi od prodaje igrača transfer od 4,25 milijuna eura zarade predstavljao je sjajan posao.
Ristovski je bio drugačija priča. Jedan od najboljih bočnih igrača u povijesti HNL-a do zadnjeg je trenutka u javnost plasirao izjave kako nema namjeru napustiti Rijeku, da navijači mogu biti mirni te da je ponuda Sportinga samo medijskih naklapanja. Pokazalo se da je Makedonac držao figu u džepu i pričao Armadi ono što želi čuti. Potom je u zamjenu za 1,25 milijuna eura preko noći pobjegao u Lisabon.
Navijači su bili ogorčeni, bijesni. Očekivali su da će na krilima trofejne prošle sezone nastaviti šampionski niz, obraniti naslov te izboriti proljeće u Europi. Odlazak klase poput Ristovskog te je ambicije smanjio. No poklonike Rijeke tek je čekao pravi cirkus.
Zadnji dan ljetnog prijelaznog roka, u kasnim popodnevnim satima, procurila je vijest o pregovorima Marija Gavranovića s Dinamom.
U javnost su izašli i detalji trgovine, u Gavranovićev transfer bio je uključen i Domagoj Pavičić. Švicarac je na Maksimiru trebao zarađivati dvostruko više nego na Rujevici, oko pola milijuna eura, a Modri bi Rijeci iskeširali još milijun i pol eura. Nekoliko sati prije zatvaranja mercata, posao se zakomplicirao. Pavičić je odbio transfer u Rijeku, a kada je popustio, otpao je Gavranović.
Rijeka je demantirala cijelu priču, ali navijači nisu oprostili izdaju. Nakon što je Gavranović u posljednjim minutama pred derbi s Dinamom prijavio ozljedu, puknuo je i njegov odnos sa suigračima.
Filip Bradarić javno ga je prozvao. Iako je Švicarac odigrao korektnu polusezonu, preko noći je postao strano tijelo na Rujevici i jedan je od razloga rezultatskog podbačaja aktualnog prvaka ove jeseni. Kohezija šampionske momčadi je narušena, a rivali iz Maksimira iskusni su i lukavi...
KONAČNO GLEDLJIVA HRVATSKA MOMČAD U EUROPI
Bez Andrijaševića, ali s Ristovskim u momčadi u trećem pretkolu Lige prvaka Rijeka je izbacila favorizirani bogati Salzburg. U doigravanju za elitno natjecanje Olympiakos je bio prejak.
Klub iz Pireja slavio je u obje utakmice, ali Rijeka je časno pala protiv neusporedivo kvalitetnijeg i iskusnijeg rivala. U međuvremenu su ostali i bez Ristovskog. Svoj europski put nastavili su u Europa ligi. Nisu izborili proljeće u Europi, ali Hrvatska je konačno imala momčad koja može parirati europskim suparnicima. Kolo prije kraja natjecanja u skupinama Rijeka je ključni meč igrala u Ateni protiv AEK-a. Nakon prvih 45 minuta imala je 2:0 i golemu šansu da osigura nastavak avanture. Grci su do kraja susreta uspjeli izjednačiti. Bila je to slika koja je najbolja opisala godinu Rijeke. Bili su blizu, ali još uvijek daleko od kluba za nokaut fazu. U posljednjem kolu na Rujevici su navijačima poklonili pobjedu protiv Milana.
Rijeka u Europi nije uspjela jer je naivno gubila bodove u posljednjim minutama. AEK u oba susreta i Milan u zadnjim sekundama utakmice na San Siru koristili su nevjerojatne pogreške i poklone riječke obrane, a domaći debakl od slabašne bečke Austrije bio je potvrda zbunjenosti prvaka Hrvatske u tom trenutku.
Najbolji igrači su otišli, uprava nije reagirala na način na koji je Kek želio i lijepa priča raspuknula se na dva kolosijeka.
TREĆI PUT
Tim je riječima Damir Mišković odgovorio na pitanje kome će dati glas na izborima za predsjednika HNS-a. Mišković i Rijeka idu svojim putem. Unatoč trzavicama i lošim rezultatima ove sezone, Mišković i Kek nisu se razdvojili.
"Ako ode Mišković, odlazim i ja", rekao je Slovenac, nakon što je Mišković, uslijed loših rezultata i pritiska prije izbora, najavio ostavku.
Potom je raspisao izbore u klubu i dobio podršku navijača da ostane predsjednik. Kupio je Rijeku, prepisao klub na kćeri i krenuo u borbu za financijski spas hrvatskih klubova. Sjeo je i napisao je vrlo ozbiljan i opipljiv plan za financiranje hrvatskog sporta. Odradio je posao koji političari nisu ni pokušali napraviti proteklih 15 godina. Prihvatili su Miškovićev plan te razmatraju da on bude dio Nacionalne strategije, ključnog dokumenta hrvatskog sporta. Visoka politika stala je uz Miškovića kojeg, za sada, ne zanima tko je na čelu Saveza. Davor Šuker potpuno je nebitan i jasno je da će HNS vrlo brzo tražiti nove rješenje. Mišković će biti tu.
Uspije li trećim putem, postat će najmoćnija osoba hrvatskog nogometa, kojoj Zdravko Mamić oblači kaput.