HRVATSKI rukomet još je uvijek naš najtrofejniji momčadski sport, a premda je na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj izostala medalja, baš je svjetska smotra bila povod novim osobnim razračunavanjima. Počelo je još dok je SP trajao, kada je tadašnji trener Zagreba Neno Kljaić kritizirao izbornika Golužu, zbog čega je u klubu dobio i opomenu. Kljaić je u srijedu službeno smijenjen zbog nedostatka licence, ali i dalje ostaje pri svom da ga je Zoran Gobac potjerao jer se miješao u Golužin rad. Isti onaj Zoran Gobac koji je ustao protiv našeg najboljeg igrača Ivana Balića dajući mu besplatne lekcije iz - ponašanja. Scenarij za dobru komediju? Apsolutno.
> Kljaić: Slavko Goluža je imao 13 jedinica u srednjoj školi
> Goluža i Gobac bez komentara: Preozbiljan sam čovjek da bih komentirao Nenu Kljaića
> Gobac: Licenca je jedini razlog zbog kojeg je Kljaić smijenjen!
"Nevjerojatno mi je sve to. Zar se uvijek, ali baš uvijek moraju vući neki repovi?!", pita se Zlatko Saračević koji je u intervjuu za Index komentirao Zorana Gopca, usput detaljno analiziravši nastup naše reprezentacije u Švedskoj.
Kako komentirate događanja u trokutu Gobac-Kljaić-Goluža?
"Užasno mi to smeta, pogotovo jer nema velikih razloga za ovakva prepucavanja. Skandala imate svugdje, ali našem rukometu oni ne trebaju. Iritantno je da svaki put, i kad imamo i kad nemamo rezultat, se moraju raditi kojekakvi cirkusi. Ne znam... Valjda to služi da bi se narod zabavljao."
Imamo li rezultat iz Švedske?
"Imamo, peto mjesto nije loš rezultat. Loša je bila igra, rezultat je dobar."
Baš o igri Kljaić je davao opaske na račun Slavka Goluže zbog kojih ga je, kako tvrdi, Zoran Gobac smijenio.
"Znate što, niti sam skroz upoznat što je Kljaić rekao Goluži, a što Goluža Kljaiću. Ali moram reći nešto o Gopcu. Taj čovjek je izgradio hrvatski rukomet, on sve drži i ne daj Bože da njega nema."
Možete li malo pojasniti?
"Gobac je glavni u našem rukometu, i neka i ostane tako, jer način na koji on sve to drži pod kontrolom je sjajan. Pogledajte samo rezultate, oni su i dalje fantastični, od kadeta i juniora pa do seniora. Nemojmo stvarati paniku tamo gdje je nema - bolje da jedan govori..."
Možemo se malo vratiti na SP. Rekli ste da je peto mjesto dobar rezultat.
"Jesam, i stojim kod toga. Danas u svjetskom rukometu ima jako puno izjednačenih reprezentacija i među njima odlučuju nijanse. Mislim da smo mi najveću pogrešku napravili kad smo igrače i stručni stožer ispratili s mišlju da su glavni favoriti za zlato. To je bilo sasvim krivo razmišljanje."
Zbog čega je pobjeglo polufinale? U čemu je bio glavni problem?
"U vratarima, to je valjda svakome jasno. Mislim da nijednom naši golmani nisu imali više od 12 lopti, a pogledajte samo Omeyera, Šterbika ili Sjostranda. Pa to su ljudi koji u velikim utakmicama imaju prosjek od 20 obrana. Onaj Danac ih je u finalu imao 25 pa su opet izgubili, a zamislite kako bi to izgledalo da je imao 15 obrana manje.
Je li izbornik napravio pogreške u selekciji igrača?
"Jest. Da se razumijemo, i Švedska i Danska, pa i svjetski prvak Francuska, imaju jako puno igrača u svojoj momčadi s 22 ili 23 godine. Uostalom, vjerojatno najveća zvijezda turnira, Mikkel Hansen, tek treba proslaviti 24. rođendan. Želim reći da je dobro ima par godina traje proces pomlađivanja, ali niti ono se ne mora raditi pod svaku cijenu odnosno na svakoj poziciji. Jednostavno, igrače treba dijeliti na dobre i loše, a ne na mlade i stare."
U Vaš odgovor savršeno se uklapa Marko Kopljar, od kojeg i u klubu i u reprezentaciji već godinama očekuju da pokaže svoj talent, a 12. veljače će napuniti 25 godina.
"Zaboravite priče o njegovom talentu, on je sa 25 godina već formiran igrač. I puno prespor. U današnjem rukometu, gdje ne dolazi toliko do izražaja visina i snaga koliko eksplozivnost, igrači poput njega, Bieleckog, pa ako hoćete i Lackovića, nemaju što tražiti. Kopljar sa svojih 211 cm ne može ništa, a Hansen sa 191 može sve."
Kopljar igra na Vašoj poziciji desnog vanjskog, gdje je za Island i na ovom turniru vrlo dobre partije pružao 38-godišnji Olafur Stefansson. Kod nas nema mjesta za Petra Metličića, koji je tek napunio 34...
"I ne samo to, i ja sam na Europskom prvenstvu u Zagrebu 2000. igrao sa 38 godina. Tu dolazimo na onu podjelu o starima i mladima, koja je apsurdna. Godine ne znače ništa i ne znam zašto Pero, koji je zdrav kao dren, ne igra za nas, kad boljeg od njega nemamo. Ne-ma-mo! Sad je zaštekalo - 10 godina sam tu bio ja, 10 Pero, a sad nemamo nikoga. Današnji vrhunski rukometaš godišnje odigra oko 100 utakmica i ako Metličić to može u Celju, a donedavno u Ciudad Realu, onda bi mogao potegnuti i 10-ak za reprezentaciju. Siguran sam!"
Izbornik je priliku davao i nekim drugim igračima na toj poziciji.
"Je, i dobro su je iskoristili i Buntić i Vuković. Po meni bi, kad već nema Pere, Vuković morao biti prvi izbor na desnom vanjskom. Ako je za Francuze tako godinama igrao i Jerome Fernandez, zašto ne bi mogao i Drago?"
Glavni cilj u Švedskoj ipak je ispunjen - izborene su kvalifikacije za Olimpijske igre.
"To treba rutinski odraditi i onda se dobro spremiti za OI. Lino Červar dobro je još prije dvije godine govorio kako glavni cilj moraju biti Olimpijske igre. Tu, kao i u Beogradu na Europskom prvenstvu igrat će se još brži rukomet nego u Švedskoj i nema nam druge - morat ćemo se prilagoditi. Mislim da će to najbolje ići selektivnim uvođenjem nekog iz generacije zlatnih juniora. Oni su u svojem godištu najbolji na svijetu i nekolicini njih bi trebalo pružiti šansu, da ne bi opet izgledali staromodno."