"BILA SAM najbolja i trebala se boriti za zlato", rekla je Sandra Šarić nakon osvajanja brončane medalje jer smatra kako je u četvrtfinalu nezasluženo poražena od koreanske tekvandoašice.
"Teško mi je sada bilo što reći. Jako mi je žao za borbu protiv Koreanke. Bila sam bolja, i vjerujem da sam pokradena. Sada sam ok, imam medalju, no neću nikada prežaliti tu borbu. Ušla sam u borbu bez imalo opterećenja, straha i pritiska. Bila sam nabrijana, no ispalo je tako kako je ispalo. Sad imam medalju i mogu preko toga preći."
Šarić se još jednom vratila na spornu borbu.
"Bila sam bolja u toj borbi. Umjesto da dosude 2:1 za mene, suci su odlučili dati bod Hwang Kyungseon koja je tako povela nepostojećim bodom. Jako se teško koncentrirati kada te potkradaju. Dobila sam toliko poruka i poziva...svi koji su gledali borbu su mi to rekli. Dobila sam jako nizak udarac, a ja sam zapravo pogodila u njezin oklop i taj bod je trebao ići meni. I treći bod nisam dobila udarac u oklop. Sada je to nebitno, ali sam bila spremna pobijediti svjetsku prvakinju i finalu bih sasvim sigurno dobila i Francuskinju Epangue."
"U dvoboj repasaža sam ipak ušla s malo straha jer sam osjetila bol u nozi i potrošila sam puno snage. Ali kad sam uvjerljivo pobijedila Emiratkinju, za broncu više nije bilo straha", kazala je Sandra Šarić nakon što je Hrvatskoj donijela četvrto odličje na Olimpijskim igrama u Pekingu.
A kako je njena protivnica iz Ujedinjenih Arapskih Emirata u svojoj državi princeza i cijelo je vrijeme bila u pratnji tjelohranitelja, Sandra je također poručila: "Nadam se da se princeza nije naljutila što sam je istukla".
Šarić smatra kako je najbolji posao odradila u borbi protiv tekvandoašice iz Portorika. "Nervoza je nestajala sa svakim bodom. Već jutros sam imala jako dobar osjećaj, a snagu mi je jučer dala i Martina koja je osvojila broncu. Znala sam da će sve biti u redu ako se probudim dobro raspoložena. Tako je i bilo, zbog toga sam i imala svo to silno samopouzdanje u svim borbama osim protiv Koreanke. Taj dvoboj neću tako skoro prežaliti", rekla je Sandra koja se taekwondoom počela baviti u svom rodnom Senju i to samo zato jer je to bio jedini sport kojim su se djevojke mogle baviti.
"Roditelji mi i dalje žive u Senju, a ja sam se preselila u Zagreb gdje studiram upravno pravo. Taekwondoom sam se počela baviti jer je to jedini sport koji mi je bio na raspolaganju", kaže Šarić.
M.P./P.V.
Foto: AFP