Foto: Hina
NAKON novog preslagivanja političkih snaga u Hrvatskom saboru ohrabreni pobjedom HDZ-a, članovi te stranke koji sjede na čelima sportskih saveza ohrabrili su se i još jednom odlučilli iskoristiti priliku kako bi od države zatražili još koji milijun eura više za svoje potrebe.
Prvo je Hrvatski olimpijski odbor Zlatka Mateše od države javno zatražio više novca za hrvatski sport, a sada je reagirao i nogometni savez objavom priopćenja kojim Davor Šuker od buduće Vlade traži veći dio financijskog kolača od igara na sreću.
Kako je najavljeno, Hrvatska će prvi put u posljednjh 25 godina dobiti poseban državni ured za sport što je posebno oduševilo Šukera, Vrbanovića i ostatak društva iz Hiltona.
Priopćenje HNS-a prenosimo u cjelosti:
"Hrvatski nogometni savez smatra osnivanje Državnog ureda za sport hvale vrijednim potezom novog saziva Hrvatskog sabora i mandatara Andreja Plenkovića.
Vjerujemo da će novi hrvatski Sabor, hrvatska Vlada i novoosnovani Državni ured za sport, prepoznati stvarne izazove s kojima se suočava hrvatski sport te da će pronaći najkvalitetnija rješenja za razvoj hrvatskog sporta.
Prije svega, to su izuzetno slabo i neodgovarajuće financiranje sporta i sportaša, neadekvatno tretiranje stručnog rada u sportu i rada s mladima te potpuni izostanak ulaganja u sportsku infrastrukturu, po čemu Hrvatska značajno zaostaje za europskim prosjekom, posebno ako uspoređujemo omjer ulaganja u sport u odnosu na državni proračun.
Podsjetimo, hrvatska država za sport odvaja isključivo iz prihoda od igara na sreću, a cjelokupni sport ne dobiva čak ni iznos prihoda koji dolazi od sportskog klađenja koji iznose više od 500 milijuna kuna. Štoviše, sport dobiva tek 31 posto (!) državnih prihoda od sportskog klađenja. Drugim riječima, država puno više zaradi na klađenju na sport nego što se sportu vrati kroz ulaganje države.
Konkretno, kako bismo razjasnili iskrivljene činjenice koje se plasiraju u javnost, kroz Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski nogometni savez dobiva tek 1.6 - 1.8 milijuna kuna, što iznosi manje od dva posto ukupnog proračuna Saveza. Naglašavamo kako su aktivnosti Saveza raznovrsne i mnogobrojne, od organizacije kampova za mladež preko nastupa brojnih reprezentacija (više od 200 godišnje) i pomoći klubovima do humanitarnih akcija kao što je bila pomoć poplavljenim klubovima.
Kao najveći sportski savez u zemlji, koji brine o više od 1600 klubova i više od 130.000 nogometaša i nogometašica, od kojih je 70 posto starosti do 19 godina, Hrvatski nogometni savez uvijek je imao i ima otvorena vrata za suradnju i rado će svojim iskustvom i znanjem pomoći u kreiranju razvojnih programa za hrvatski sport.
Hrvatski nogometni savez još jednom naglašava kako nikada nije odbio poštovati bilo koji hrvatski zakon i propis, pa tako i Zakon o sportu te njegove izmjene i dopune, niti je i u jednom trenutku bilo koji predstavnik Saveza izjavio da se "Zakon ne odnosi na HNS" ili da "HNS neće poštovati Zakon". Odredbe Zakona o sportu su jasne, i Hrvatski nogometni savez poštuje ih točno onako kako Zakon propisuje.
Smatramo da je glavni zadatak države ulagati u infrastrukturu i financirati programe za mlade sportaše te pripremiti zakonski i strateški okvir koji će omogućiti sportu pravilan razvoj i uvjete adekvatne međunarodnim uspjesima koje hrvatski sportaši postižu. Stoga je nužno dovršiti nacionalnu strategiju za sport, a potom i kreirati cjeloviti novi Zakon o sportu koji se priprema već godinama, koji bi bio sukladan tim strateškim odrednicama te bi skrbio o financiranju sporta i sportskoj infrastrukturi te riješio druge nagomilane izazove u sportu.
Podsjetimo, o parametrima novog Zakona o sportu postoji jasan konsenzus svih sportskih saveza, aktivnih i umirovljenih sportaša, Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog paraolimpijskog odbora, Hrvatskog sportskog saveza gluhih, Hrvatskog školskog sportskog saveza, akademskih stručnjaka i drugih sudionika sportskog života u Hrvatskoj koji se slažu da je novi Zakon jedino moguće rješenje.
Vjerujemo da kroz konstruktivan dijalog, Hrvatski nogometni savez može biti koristan partner Državnom uredu za sport pred kojim je rješavanje brojnih izazova koji se mogu riješiti samo ako država uistinu smatra sport djelatnošću od posebnog državnog interesa, što je do sada vrijedilo deklarativno i samo na papiru, ne i u praksi".