EURO 2020. obilježit će promjenu garda prema onome što je bila zlatna generacija hrvatskog nogometa. Izbornik Zlatko Dalić dobio je ozbiljnu potporu nogometnog saveza nakon spektakularnog pohoda do finala Svjetskog prvenstva 2018. godine. U tom je pohodu Dalić iskoristio najjače aspekte svoje momčadi i izvukao njihove prednosti. Preuzeo je reprezentaciju u vrijeme kada se nacionalna momčad borila za pronalaženje djelotvornog sustava u kojem bi sve zvijezde mogle istovremeno biti na terenu. Dalić je slijedio stari kliše i prvo je stvorio momčad koju je teško pobijediti. Vraćajući se na rigidniji sustav 4-3-3, Hrvatska je postavila duboko iskusnu okosnicu. Veterani Lovren i Vida kao središnji braniči, a u veznom redu Brozović, Modrić i Rakitić, piše First Time Finish.
Ovaj se sustav pokazao nadahnutim odabirom za momčad koja je izvela jednu od najvećih autsajderskih priča u povijesti međunarodnih natjecanja. Međutim, Dalićev zadatak uoči Eura 2020. vjerojatno je teži, s novim očekivanjima i pritiskom da novu generaciju spoji s iskustvom. Jedan čovjek utjelovljuje ovu smjenu više nego itko drugi i najblistaviji je mladi hrvatski reprezentativac, zadužen za nezavidnu ulogu zamjene Ivana Rakitića. Taj čovjek je Nikola Vlašić.
Rane godine
Vlašić je od ranog djetinjstva bio fizički ispred svoje dobi i to do te mjere da su ga smatrali spremnim za debitantski nastup za splitski Hajduk sa samo 16 godina - točnije 16 godina i devet mjeseci, a Vlašić je zabio u gostima u Dundalku u europskim kvalifikacijama. To je potaknulo karijeru mladog Vlašića. Tijekom sljedeće tri godine bio je vitalni dio kompetitivne Hajdukove momčadi koja je dominantnom zagrebačkom Dinamu stvarala probleme, ali i sudjelovala u europskim natjecanjima.
Vlašić je čak imao priliku biti kapetan momčadi, kad je Lovre Kalinić dobio dodatni odmor nakon Eura 2016. godine. Povjerenje u mladog ofenzivnog veznjaka od tako rane faze karijere uglavnom je proizašlo iz njegovog tadašnjeg stila igre. Igrajući u dubljoj ulozi, imao je jedinstvenu sposobnost da relativnom lako izvede tranziciju iz dubine u zadnju trećinu. Vlašić bi preuzeo odgovornost primanjem lopte duboko u svojoj polovini, a zatim krenuo naprijed dodavanjem prema napadačima, zaobilazeći ostatak veznog reda ili vještinom koja se povezuje s hrvatskim veznjacima u posljednjem desetljeću - driblingom.
Modrić i Kovačić ističu se kao dva jasna primjera. Sposobnost dubinskog središnjeg veznog reda da privuče pritisak suparnika prije nego što potpuno otvori prostor prolaskom pored svog čuvara postala je velika prednost u modernom nogometu. Vlašić već dugo gospodari tom vještinom. Poput svojih kolega iz reprezentacije, on ima sposobnost i samopouzdanje da se suprotstavi čak i u svojoj trećini terena. Tehnička sposobnost koja se iskazala dok je igrao u splitskom Hajduku kombinirana je s izvrsnom prirodnom spremnošću. Doduše, Vlašić nema opravdanja za lošu kondiciju. Njegov otac Joško bio je desetobojac, dok je njegova sestra Blanka bila poznata skakačica u vis.
Korak unatrag
Nakon što je impresionirao u hrvatskom prvoligašu, Vlašić je krenuo putem iz snova. Transfer u premierligaški Everton uključivao je odštetu od devet milijuna funti. Godinu dana kasnije Vlašić je odigrao posljednju utakmicu za klub s Merseysidea te otišao na posudbu u ruski CSKA iz Moskve, što će se pretvoriti u trajnu selidbu. Nije uspjelo iz više razloga. Među fanovima Evertona nema sumnje da njegovi nastupi nisu bili blistavi, ali bilo je i čimbenika izvan njegove kontrole, koji su imali ulogu u njegovom preranom odlasku.
Vlašić je stigao u kaotično ljeto dok je Ronald Koeman bio trener Evertona. Nizozemski trener je preopteretio poziciju ofenzivnog veznjaka do te mjere da je netko uvijek morao biti žrtvovan. Wayne Rooney vratio se bez odštete, igrajući dublje iza napadača. Gylfi Sigurdsson potpisao je za ogromnu odštetu od 44 milijuna funti nakon uspješnih nastupa za Swansea. Provjereni talentirani napadač Davy Klassen došao je iz Ajaxa, također uz veliku naknadu.
Posljedice su bile predvidljive, Vlašić je dobio vrlo malu minutažu. Dok je Everton tražio formu, Koeman je tražio dokazano iskustvo u Premier ligi. Budući da se mladi hrvatski nogometaš mučio s prilagodbom na brzinu igre u Premier ligi, treneru ga je bilo lakše ignorirati.
Vlašić je tijekom kratkih bljeskova četvrtkom navečer u Europa ligi pokazao kakav je igrač. Svaki put kad bi se pojavio trenutak potencijalne prekretnice, sljedeći tjedan bi ispao iz momčadi i vratio se na početak. U dresu Evertona je briljirao protiv ciparskog prvaka Apollona iz Limassola. Upečatljivi prodori iz dubine, dobro baratanje loptom i solidan pogodak impresionirali su navijače Evertona. Činjenica da na kraju nisu pobijedili suparnika s deset igrača trebala je biti upozorenje, piše First Time Finish.
Koeman je na kraju smijenjen i zamijenio ga je Marco Silva, a cijeli niz neuspješnih prinova je poslan na posudbu ili je trajno napustio klub: Sandro Ramirez, Henry Onyekuru, Davy Klassen i Nikola Vlašić.
Iskupljenje u Rusiji
Nikola Vlašić već tri sezone uživa u renesansi u Rusiji. Sve više nalikuje na igrača kakav je trebao biti u Hajdukovim danima.
Nakon što se pokazao odličnim na posudbi u sezoni 2018./2019., Vlašić je učinio dovoljno da bude nagrađen odštetom za transfer u iznosu od 14 milijuna funti. Sezona 2018./2019. bila je najvažnija u dotadašnjoj karijeri mladog Hrvata. Pet golova i pet asistencija u 25 ligaških utakmica značili su da Vlašić prvi put pokazuje ozbiljnu razinu dosljednosti tijekom cijele sezone. Unatoč solidnim ligaškim nastupima, Vlašić je zapravo tek u Ligi prvaka dokazao da ima klasu za vrhunski nogomet.
U pokušaju proboja kroz skupinu Lige prvaka CSKA je na kraju završio zadnji, iza puno manje razvikane momčadi Viktorije Plzen. Međutim, tri pogotka i dvije asistencije u njegovih prvih šest nastupa u Ligi prvaka impresionirali su fanove CSKA. Sad nisu sumnjali u to da dobivaju igrača koji će uskoro pokazati da je iznad ruske Premier lige.
Ove sezone Vlašić se malo prerano ispuhao. Možda je već u mislima bio na Euru, s obzirom na to da je europski nogomet bio nedostižan za CSKA. U svakom slučaju, novi trener Ivica Olić, koji je stigao u ožujku, nije uspio izvući najbolje iz svog sunarodnjaka. Sve što prosječni navijač treba učiniti je pogledati na YouTubeu highlighte Nikole Vlašića u sezoni 2020./2021. i shvatit će kako je fantastičan igrač postao.
Snažan, okretan, s ubojitim utjecajem u zadnjoj trećini. Pribranost koju Vlašić posjeduje pred golom, a koja je rijetka kod ofenzivnih veznjaka, sjajna je osobina. Njegova dva pogotka u UEFA-inoj Ligi nacija u listopadu savršeno pokazuju ovu sposobnost jer je golove postigao protiv jakih suparnika. Prvo hladnokrvni finiš protiv Švedske s ruba kaznenog prostora, pri čemu se lopta našla u mreži prije nego što se vratar pokrenuo. A drugo, spektakularni potez protiv svjetskog prvaka Francuske. Još jednom je zabio prije nego što se vratar uspio pomaknuti.
David Sansun iz Russian Football Newsa rekao je sljedeće o njegovim nastupima u Rusiji: "Nikola Vlašić je trenutačno nesumnjivo u pet najboljih igrača Rusije. Njegova je forma u posljednje dvije godine bila fantastična, izuzevši posljednjih nekoliko mjeseci. On je igrač koji može sam dobivati utakmice svojim pojedinačnim trenucima čarolije. Imali smo sreće da ga imamo u ruskoj ligi i svi smo znali da ga od ovog ljeta vjerojatno više neće biti s obzirom na njegov neporecivi talent."
Euro
Dakle, ključno pitanje nakon njegovog napretka u posljednje četiri sezone glasi - stiže li Euro 2020. prerano za Vlašića? Odgovor je odlučno "ne". Iako je ovo definitivno trenutak odluke za 23-godišnjaka, to je apsolutno zlatna prilika. Hrvatska ima impresivnu pokretnu traku talentiranih mladih igrača pa je igranje na velikom turniru na poziciji desetke, s Modrićem iza sebe i uz osvajača naslova u Serie A Brozovića, zapravo prilika koju Vlašić mora zgrabiti.
Pritisak svakako postoji. No Vlašić se nije slučajno našao u ovoj poziciji i nesumnjivo ima što ponuditi. Pokazao se kao igrač koji može igrati u rafalima, što bi mogla biti njegova prednost. Posljednjih smo godina vidjeli puno igrača koji su na međunarodnim turnirima zablistali baš u pravo vrijeme. Denis Čerišev na SP-u 2018. jedan je od takvih primjera.
Vlašiću u korist ide i podatak da kada igra dobro, onda i zabija ili asistira. Konačni proizvod je njegova igra. Njega ne definiraju urednost i predvidljivost. Nikola Vlašić ide punim gasom u napadačkim akcijama, čineći da se stvari događaju na zahtjev.
Na temelju fenomenalnog nastupa 2018. godine Hrvatska će očekivati prolaz grupne faze i stvaranje problema svima na koje naiđe u nokaut-fazi. Pritisak leži na ramenima Nikole Vlašića. Čovjek kojeg je Premier liga sažvakala i ispljunula željet će dokazati da je sposoban igrati protiv najboljih svjetskih igrača. Ima li bolje scene za to od Eura 2020.?