ARAPSKO proljeće je stvoreno kao odgovor Zapada na nove rastuće ekonomije koje su zaprijetile monopolu koje je Zapad imao na odnose s arapskim zemljama, konstatirao je u razgovoru za RT Tariq Ramadan, profesor suvremenih islamskih studija na sveučilištu Oxford.
RT: Situacija u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku je vrlo kompleksna. Postoji evidentan trend - jačanje islamističkog pokreta diljem regije. Je li se takav ishod mogao predvidjeti.
Tariq Ramadan: Ljudi koji su izašli na ulice u Tunisu i Egiptu su imali samo jedan cilj - riješiti se diktatora i režima. Htjeli su dignitet, pravdu i manje korupcije. To nije imalo veze s ideologijom. Tek se u drugoj fazi pojavljuju ljudi koji su bili u političkoj opoziciji i koji imaju povijesni kredibilitet. Nitko ne može poreći da su islamisti bili prisutni u Tunisu i Egiptu i da su imali popularnost.
Prva reakcija je bila povratak na te islamske reference i podržavanje ljudi s povijesnim kredibilitetom. Ono što sad gledamo u Tunisu i Egiptu je vrlo kompleksno i još nije dovršeno. Nisam siguran da će Muslimanska braća osvojiti izbor u Egiptu. Skoro sam uvjeren da će biti obratno. Sve ukazuje na to da će se stari režim vratiti, ovog puta u vidu jake vojske.
RT: Koristite termin Arapsko buđenje umjesto Arapskog proljeća. Jeste li mogli predvidjeti da će se stvari ovako razviti?
TR: Da. Svatko tko proučava ovu regiju dobro zna da islamisti imaju važnu ulogu u svim arapskim zemljama. Ako ste željeli imati istinski transparentan demokratski proces, morali ste biti svjesni da će islamisti u tome igrati ulogu. Ali da budu vodeća snaga u zemlji - to je bilo neočekivano. Gotovo svugdje predstavljaju oko 30 posto ljudi. Što ne znači da ubrzo nećemo vidjeti još neke neočekivane stvari, poput kontroliranih demokracija ili vojske koja će potajno vući sve konce iza kulisa.
RT: Jesu li se ti događaji u Arapskom svijetu mogli dogoditi bez sponzora sa Zapada?
TR: Moje mišljenje je podijeljeno. Mislim da se nešto vrlo specifično dogodilo u zadnje dvije godine. Misliti da su ljudi sami od sebe izašli na ulice i počeli sve mijenjati bez ikakvih vanjskih utjecaja i prethodne pripreme je vrlo opasno i naivno. Imamo blogere i cyber disidente koji su se pripremali, čak i na Zapadu, da cijeli taj proces krene. Postojala je jasna volja za promjenom diktatorskih režima koja je dolazila sa Zapada. To je jasno.
Ali reći da je sve došlo sa Zapada i da je sve bilo pod kontrolom Zapada - to bi bilo pretjerano. U obzir moramo uzeti ne političku, nego ekonomsku stranu priče. Amerikanci, a i Europljani, su trebali promjene ovih režima kako bi zadržali ta tržišta.
Danas na globalnom tržištu imamo mnogo novih aktera koji prijete monopolu kojeg Zapad ima u odnosima s Bliskim istokom i Sjevernom Afrikom. Riječ je o Kini, Indiji, Rusiji, Južnoj Africi i južnoameričkim zemljama, a slobodno tome pridodajte i Tursku.
Ne kažem da je u pitanju velika zavjera, ali treba vidjeti hoće li ljudi koji su bili na ulicama biti u mogućnosti nastaviti s istinskim demokratskim procesom. U Arapskom svijetu je došlo do intelektualne revolucijom samom činjenicom da su shvatili da je moguće svrgnuti diktatora.