Foto: Index
OPĆINSKI sud u Makarskoj zaključio je nedavno spor koji Ismet Ćućurović iz Konjica protiv RH vodi nevjerojatnih 20 godina.
U listopadu 1992. pripadnici Vojne policije oduzeli su mu Mercedes 190E u Makarskoj. Vozilo je već idućeg dana završilo kod pukovnika SIS-a Tvrtka Pašalića, danas optuženika za ratni zločin u Kulinama, ali i sudionika čitavog niza još nerazjašnjenih događaja poput ubojstva Mira Barešića.
Sud u Makarskoj dosudio je Ćućuroviću 105 tisuća kuna za oteti Mercedes, a porezni obveznici morat će još nadoknaditi i trošak parničnog postupka u visini od 61,6 tisuća kuna.
Državno odvjetništvo grčevito je branilo interese države unatoč evidentnim dokazima da je automobil protupravno oduzet, a što je razvidno iz sudske dokumentacije koju predstavljamo. Unatoč dokazima, nismo čuli da je Državno odvjetništvo išta poduzelo na procesuiranju kaznenog djela otimačine, koju sada ni krivi, ni dužni, moraju plaćati hrvatski građani.
"Pašalić mi je rekao da sam čist ako tko što pita"
Posebno izvješće od 24. studenog 1992. godine, koje potpisuje zapovjednik VP Makarska Srećko Galić, navodi kako su "tih dana u suradnji sa SIS-om, odnosno, po zapovjedi pukovnika Tvrtka Pašalića, dobili zadaću da pratimo situaciju i kretanje oko obiteljske kuće izvjesnog Zejnil Delalića... U tijeku ove akcije zamijećen je gospodin s Mercedesom da bespravno boravi i okuplja ljude muslimanske nacionalnosti, i to ne uvijek s istim vozilom..."
Policajci su imali još neka neformalna, a i nedokazana saznanja o tome što radi Ćućurović pa su našli dovoljno osnove za privremeno oduzimanje vozila jer su našli bjanko ispečatirane zahvalnice s memorandumom "famoznih ljiljana", veći broj telefonskih kontakata iz raznih dijelova Europe te Srbije...
"Sve ovo nam je bilo sumnjivo i htjeli smo sve dati na uvid djelatnicima MUP-a. Međutim, pojavio se Tvrtko Pašalić. Rekao je da sve njemu damo i da će provjeriti tko je gospodin i da vozilo ide u Ministarstvo obrane. Tražio sam da se sve zabilježi, no dobio sam odgovor da sam ja čist te da će on sve srediti ako netko traži objašnjenje", stoji u izvješću Galića Upravi Vojne policije. Navodi i kako mu se idućeg dana obratio odvjetnik Antun Miličević u ime vlasnika otetog Mercedesa. Uputio ga je da se javi 72. bojni Vojne policije u Split.
Tužbu podnio 1992, sud presudio 2012!
Tamo se, pak, teško išta korisno moglo dobiti. Miličević i Ćućurović koncem studenog 1992. godine podnose tužbu makarskom sudu za oteti Mercedes. Država, nekad pravobraniteljstvo, danas Državno odvjetništvo, ustaju u obranu pljačke i brane otimačinu do dana današnjeg. Očekuje se da će nastaviti u istom tonu, za žalbu na nepravomoćnu presudu ostao im je još koji dan.
Sud u Makarskoj traži od Vojnog suda u Splitu imaju li kakav postupak protiv Ismeta Ćućurovića koji bi opravdao otimačinu Mercedesa. Vojni sud u svibnju 1993. godine izvještava da nema nikakvog postupka protiv Ćućurovića. Izvršili su i provjeru kod Vojnog državnog odvjetništva u Splitu pa ni tamo ništa nisu našli.
Vojna policija prijavu predala nakon 14 mjeseci?!
Javno pravobraniteljstvo vrlo nevješto brani lopovluk i u studenom i u prosincu 1993. godine šalje dva podneska sudu tvrdeći da se protiv Ćućurovića vodi postupak za krađu Mercedesa?! Odakle sad to?!
Pogled na kaznenu prijavu koju potpisuje zapovjednik 72. bojne Vojne policije Mihael Budimir, koji se Slavku Lozini na suđenju za Loru hvalio kako je to bilo najbolje konačište, prešućujući ubijene, masakrirane i zlostavljane pritvorenike, otkriva dosta toga. Nadnevak prijave je 26. listopad 1992. godine, dakle, dan nakon otimačine Mercedesa, no na Vojnom državnom odvjetništvu u Splitu, koje se već očitovalo sudu u Makarskoj kako ne postoji nikakva prijava, kaznenu prijavu zaprimaju 1. prosinca 1993. godine, znači nevjerojatnih 14 mjeseci kasnije, odnosno mjesec dana prije no što je Javno pravobraniteljstvo izvijestilo da se protiv Ćućurovića vodi postupak?! Kako je to moguće?
Umjesto da gone, štite kriminal?!
Kako je moguće da Javno pravobraniteljstvo izvještava sud da se vodi postupak za krađu kada Budimir i Vojna policija gone Ćućurevića za posve druga kaznena djela, dakle, za nasilnu promjenu ustavnog ustrojstva RH te izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrepeljivosti? Kako je moguće da Javno pravobraniteljstvo ne zna da kaznena djela krađe spadaju pod nadležnost civilne, a ne vojne policije?
Šibenski župan i dožupan o voznom parku pukovnika Pašalića izvijestili i dr. Tuđmana
Umjesto da Državno odvjetništvo procesuira evidentne zloporabe čiji račun sada na naplatu stiže građanima, svoje napore usmjerili su na onemogućavanje naknade za oteto. Ništa nije pomoglo ni što je dr. Franjo Tuđman u kolovozu 1993. godine dobio izvještaj Paška Bubala i Josipa Odaka, šibenskog župana i dožupana o Tvrtku Pašaliću i njegovim brojnim nestašlucima, među ostalim i vozikanju otetih automobila. Pobrojali su tih dana šibenski uglednici da pukovnik Pašalić uz svog Audija 80, raspolaže i terencem Patrol te jurilicama BMW 325 i Mercedesom 190 E 2.3, dakle vozilom iz ove priče. Da se zamijetiti da su potrebe pukovnika SIS-a za prijevozom bile uistinu izvanredne. Sve provjerene marke, "konja" k'o za trke, a ne za službu...
Pašalić: Ja ne znam ništa
Tvrtko Pašalić se 1999. godine na makarskom sudu pravio potpuno nevješt. Tvrdio je da nikakvog kontakta s tužiteljem i Vojnom policijom nije imao, već da je sve išlo preko Uprave SIS-a. Demantira ga, međutim, već spomenuto posebno izvješće zapovjednika Vojne policije u Makarskoj Srećka Galića, koji je i u svibnju 1993. godine makarskom sudu naveo kako "je istina da su privremeno oduzeli vozilo, ali ga je već idući dan preuzeo Tvrtko Pašalić sa svim papirima."
Državno odvjetništvo ni samo ne zna što bi, dali su tri verzije zbog čega je otet Mercedes
Državno odvjetništvo ustrajalo je u obrani kriminala do posljednjeg trenutka. Tijekom ovog maratonskog postupka iznijeli su čak tri verzije zbog čega je Mercedes oduzet, odnosno, zašto ne bi trebalo uvažiti tužbu.
Prvo se sumnjalo na krađu, onda na podrivanje ustavnog poretka, a na koncu je vozilo oduzeto kao posljedica zaštitnih mjera vojnih vlasti poduzetih za vrijeme neprijateljske akcije?! Na Makarskoj rivijeri? Bajićevi ljudi zaista su dali sve od sebe da obrane čast i ugled RH u ovom predmetu.
Sud, dakako, ovu burlesku od argumenata Državnog odvjetništva nikako nije mogao prihvatiti te je Ćućuroviću dosudio naknadu štete te obavezao državu na podmirenje parničnog troška.
Stara veza Pašalića i Bajića iz Lore
Valja svakako napomenuti da su u doba otimačine Mercedesa Tvrtko Pašalić i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić vrlo usko surađivali, i to na progonu Srba iz kaštelanskog zaleđa. Index je već pisao o tom slučaju. Temeljem lažiranog iskaza Petra Novakovića iz Broćanca kod Klisa, Bajić je poveo postupak protiv 44 osobe koje je teretio da su se organizirali kako bi se pripojili SAO Krajini. Unatoč tome, što se u Novakovićevom iskazu spominjao zavidan arsenal, najnoviji tipovi puškomitraljeza, brojna sredstva veze, ništa od toga nije nađeno. Bajić nije odustajao. Tražio je pritvor, ljude su odveli u Loru, dvojica nisu živa izašla, a ostali su izloženi batinjanju, strujnim udarima i ostalim divotama. Bajić ubojstva i zlostavljanja u Lori nije procesuirao, već je nastavio s progonom nevino privedenih. Da bi nešto drukčije trebao napraviti, sjetio se tek kada je došlo do promjene vlasti. Onda su odjednom teroristi postali žrtve, a policajci osumnjičenici. Jedini koji je zadržao svoju pravnu situaciju bio je Mladen Bajić.
Trebamo li se onda čuditi što se Državno odvjetništvo postavilo u slučaju Ćućurević kako se postavilo? Bajić je svakoj vlasti dobar, vlast biraju građani, pa sad kad su već birali, onda neka i kusaju. Ćućureviću će platiti 160 tisuća ili možda čak i 200 tisuća, ako Državno odvjetništvo bude uložilo žalbu u slučaju kojeg ne mogu nikako dobiti. Zbog sporog suđenja, već je plaćeno 5.500 kuna, a mogla bi kapnuti još kuna u slučaju da se postupak zbog žalbe Državnog odvjetništva oduži na preko 20 godina.
Za Loru se, inače, obiteljima dvojice ubijenih platilo već 1,8 milijuna kuna, 150 tisuća kuna dobila je još jedna žrva Bajićevog montiranog procesa, a u tijeku je još desetak postupaka za istu pravnu stvar. Začudo, glavnom državnom odvjetniku prilikom redovitih izvješća u Saboru, nitko od narodnih zastupnika da postavi pitanje. Zbog koga to hrvatski građani plaćaju? Valjda će se netko ove godine sjetiti...