Brodosplit: Kad je država bila vlasnik, ugovarali su se poslovi na kojima se svjesno gubio novac

"U članku autora Dragana Miljuša pod nazivom „Debeljak troši državni novac na svoja društva, a Vrdoljak će mu prilagoditi program restrukturiranja?!’’ objavljenom 11. listopada 2014. iznesen je niz neistinitih tvrdnji.

 

Obzirom na namjeru nanošenja štete Brodosplitu, s netočnim podacima, ili namjerno te negativnu konotaciju cijelog teksta u nastavku donosimo iscrpni demanti i komentar.

 

Autor navodi sljedeće: NALAZ Državne revizije za Ministarstvo gospodarstva za 2013. godinu otkriva šokantne stvari vezane za Brodosplit i odlazak Ruđera Friganovića, direktora Hrvatske brodogradnje Jadranbroda, iz Nadzornog odbora splitskog škvera.

 

 

HBJ je do konca 2013. godine dostavio Ministarstvu gospodarstva sedam izvještaja o nadzoru realizacije Programa restrukturiranja i Ugovora o prodaji i prijenosu dionica Brodosplita. Zaključci su sljedeći: proizvodni rezultati na brodovima u gradnji sve više odstupaju od planiranih te se povećavaju troškovi i gubici na gradnjama. Na heavy lifterima za Nizozemce, novogradnji 473 ostvaren je gubitak od 114 milijuna kuna, a na novogradnji 474 58,9 milijuna kuna sa stanjem na koncu listopada 2013. godine. Kupac, odnosno, brodogradilište provodi organizacijsko restrukturiranje koje nije u skladu s Programom restrukturiranja niti s Ugovorom o prodaji i prijenosu dionica.

 

'Kupnjom dionica Brodograđevne Industrije Split d.d.  (Brodosplit) Kupac je naslijedio poslovanje u katastrofalnom financijskom i kadrovskom stanju kao i sve važeće ugovore prodaje i nabave. Brodovi za prijevoz teških tereta (novogradnje 473 i 474) klasičan su primjer kako su naša brodogradilišta pod državnim upravljanjem ugovarala prodaju brodova daleko ispod cijene koštanja (a sve uz odobrenje i preporuku Hrvatske brodogradnje- Jadranbroda). Oba broda ugovorena su s ukalkuliranim gubitkom od po 7,5 milijuna € (dakle prije ugovora o prodaji broda iz 2011. se znalo se da će se na oba broda svjesno izgubiti 15 milijuna €). U procesu privatizacije za vrijeme dubinskog snimanja Kupac dionica izračunao je i uvidio da će nažalost ti gubici biti daleko veći i da će nama stići u naslijeđe, te je to obrazložio, kao i obvezu države da sve te gubitke pokrije, što je i prihvatila Europska Komisija. Za razliku od svih godina prije privatizacije kada je takve gubitke pokrivala država, sada je Kupac dionica Brodosplita za sve te gubitke koje je svjesno Ugovorila tadašnja Uprava morao osigurati i prihvatiti 40 % vlastitog doprinosa. Uz sve to dodatno na izuzetno nepovoljan Ugovor o prodaji i izgradnji broda, pod utjecajem raznih struktura hrvatske vlasti i institucija morala se ugovoriti nabava nekih ključnih elemenata broda s hrvatskim poduzećima. Tako su se sanitarne kabine Ugovorile sa 3. MAJ TIBO koji ih zbog vlastitih poteškoća u poslovanju jedva isporučuje uz dodatna plaćanja Brodosplita (a nakon privatizacije) uz kašnjenje u isporuci više od 6 mjeseci od ugovorenog roka, čime direktno utječe i na kašnejnje u procesu proizvodnje za što su Ugovorom o prodaji broda određeni penali. Brod za spašavanje morao se ugovoriti s korčulanskom tvrtkom Greben iz Vela Luke koja kasni u isporuci više od 6 mjeseci od ugovorenog roka čime dovodi u pitanje uopće isplovljavanje broda na dokiranje. Da to ne bi bilo sve samo tako jednostavno bivša je Uprava Brodosplita najvažniji dio radova programiranja automatizacije svih sustava broda Ugovorila s nizozemskom tvrtkom Greenland (navodno pod pritiskom vlasnika broda Jumbo-a) koja ima samo 7 zaposlenika i koja nikad do sada nije napravila takav posao. Sve to bez ikakvih garancija za neizvršavanje obveza iz Ugovora. Kada naslijedite tako nešto umjetnost je smanjiti maksimalno moguće gubitke što smo napravili, provoditi restrukturiranje, ugovarati druge poslove, mijenjati organizaciju pa i odgovarati raznim medijima gladnih senzacije koje nema'.

 

 

Navodi se i kako su otpremnine zaposlenicima isplaćene iz sredstava državne potpore, a prema Programu restrukturiranja trebale su biti isplaćene iz sredstava vlastitog doprinosa kupca, odnosno, brodogradilišta koje ne ostvaruje vlastiti doprinos u skladu s Programom restrukturiranja. Financijski rezultat, postignut uz isplatu značajnih sredstava državne potpore, ukazuje na neracionalnost u poslovanju i ne upućuje na postizanje održivosti poslovanja. Dio sredstava državne potpore brodogradilište koristi nenamjenski kroz isplate otpremnine radnicima, financiranje novogradnje te davanje pozajmica ovisnim društvima. Navedeno ukazuje da Brodosplit u značajnoj mjeri ne izvršava određene elemente Programa restrukturiranja i Ugovora te bi uz porezni nadzor trebalo obaviti i proračunski nadzor u cilju utvrđivanja zakonitosti i svrishodnosti korištenja sredstava državne potpore jer postoje značajni rizici da se sredstva državnog proračuna koriste nesvrsishodno i zbog neracionalnosti u poslovanju. 

 

'Iako Hrvatska brodogradnja Jadranbrod ima nametnut ugovor o monitoringu Brodosplita po kojem ih mjesečno plaća sam Brodosplit niti jedno od izvješća HBJ pod direktorovanjem Ruđera Friganovića koja se spominju nije dostavljeno Brodosplitu na uvid, tako da ih nismo imali mogućnosti niti vidjeti, a kamoli komentirati. Kroz godinu i pol od kada je Ugovor o prodaji i prijenosu dionica Brodosplita potpisan, više desetaka nadzora, inspekcija i svih mogućih oblika provjera je prodefiliralo Brodosplitom po osnovama koje više ne možemo niti pobrojati.

 

Sve otpremnine (cca 230 milijuna HRK) koje se spominju isplaćene su iz vlastitih sredstava Brodosplita, dok su sredstva nadoknade imovine zbog gubitaka i lošeg poslovanja Brodosplita za vrijeme privatizacijskog procesa trošena u svrhu restrukturiranja, za što su redovno dostavljana izvješća. Međutim čak i da je tako kako se navodi i to ne bi bilo sporno niti zabranjeno. Kako je Brodosplit grupa osim samih brodogradilišta u trenutku privatizacije imala ukupno 10 poduzeća u kojima je bilo zaposleno 3500 zaposlenika, koji su svi do jednog prošli program zbrinjavanja, bilo je neophodno da vladajuće društvo koje se privatiziralo posudi novac za otpremnine svojim „kćerima“ kako bi ih radnici mogli dobiti jer ga ta poduzeća nisu imala. Sva ta sredstva su vlastita sredstva Društva, a ne iz doprinosa države. To što netko to ne razumije je problem njegov ili je toliko neznanje da graniči sa zlim namjerama. 

 

Da stvar bude interesantnija pod utjecajem Hrvatske Brodogranje-Jadranbord i njihova direktora Ruđera Friganovića neposredno pred potpis Ugovora o privatizaciji nametnut je uvjet o spajanju tvrtke Brodosplit d.d. i tvrtke Brodosplit-Brodogradilište d.o.o. (koja i je  nositelj svih gubitaka, neracionalnosti, primatelj nelegalnih potpora i nositelj koncesije za pomorsko dobro) iako to ikako nije bilo predviđeno Programom restrukturiranja i time promijenio potpuno način provođenja restrukturiranja i naš plan. Naravno da smo mogli samo to odbiti i ostaviti Brodosplit da propadne, i biti optuženi da smo minirali ispunjavanje zadnjeg uvjeta EK Hrvatskoj za pristupom u Europsku Uniju, a to je privatizacija Brodosplita, no mi smo odlučili biti ustrajni u namjeri da dovedemo Brodosplit na pravi put. Prihvativši taj uvjet jedino smo mi, tj Brodosplit obvezni plaćati 1% od  svega prodanog što je ogroman novac i teret na konkurentnost dok sva druga brodogradilišta imaju trvtku na koju ugovaraju prodaju brodova, dok je nositelj koncesije druga tvrtka. Možete li zamisliti da Brodosplit sad Ugovara brodove na stare tvrtke kćeri kao što su npr. Brodosplit-Tvornica Dizel Motora d.o.o, ili Brodosplit-Armature d.o.o. ili bilo koju drugu redom zrelom za stečaj? Očito je da netko ima problema sa svojom prošlošću i/ili neznanjem i strahom koji je najlakše sakriti davajući svoja mišljenja bez argumenata i stručne podloge'.

 

 

Nalaz revizije podnijet je u lipnju i jedino što se nakon toga dogodilo je da je Friganović napustio Nadzorni odbor Brodosplita. Ministar Vrdoljak reagirao je prilično blago i u Brodosplit poslao preporučeni porezni i proračunski nadzor. Pokušali smo doznati ima li kakvih novih saznanja o tome što bi trebalo napraviti sa splitskim škverom, ali zasad se nije moglo ništa službeno dobiti, osim da je predložen Friganovićev zamjenik za Nadzorni odbor. 

 

Unatoč tome što je Friganović konstatirao da Debeljak ne ispunjava obaveze koje je preuzeo ušavši u splitski škver, ministar Vrdoljak o raskidanju ugovora ne razmišlja, već nas je prošli mjesec izvijestio kako će pregovarati sa Upravom Brodosplita "kako bi poboljšali postojeći program restrukturiranja i prilagodili ga promjenama u internom i eksternom okruženju." Nejasno je zbog čega ministar Vrdoljak program restrukturiranja želi promijeniti kada je već evidentirano da ga se ne ispunjava. Nije valjda da je promjena usmjerena na to da se program prilagodi realnim Debeljakovim mogućnostima da ga ispuni? Ako je tome tako, pitanje je čemu se onda i pisao prvotni program i tko će odgovarati za nenamjensko trošenje državnog novca, a radi se, podsjetimo, o milijardu i pol kuna državnog poticaja u prvih pet godina Debeljakovog upravljanja splitskog škvera.

 

'Ako je postojao bilo kakav uvjet za raskid Ugovora onda ga je imao DIV-brodogradnja d.o.o. , tj Kupac dionica jer se država nije pridržavala svojih obveza iz istog Ugovora. Čak i u tim vrlo teškim trenucima za Brodosplit Kupac se pobrinuo da prebrodi i osigura svojih dodatnih 80 milijuna HRK uz još 40 milijuna dokapitalizacije, što naravno HB Jadranbrod u svojim mišljenjima ne prepoznaje (pretpostavljamo jer se ne spominje) čime pokazuje potpuno ne vladanje materijom za koju ni trebao biti nadzornik.

 

Svaki Program restrukturiranja (ovaj ili bilo koji drugi) podložan je po pravilima EK promjenama ako za to postoje razlozi koji utječu na njegovo provođenje u svrhu ostvarenja dugoročne održivosti Društva (Brodosplita u ovom slučaju). Podsjećamo da je naš Program nastao još 2010. godine, a da se zbog tri godine duge privatizacije počeo provoditi tek 2013. te da je u međuvremenu došlo do niza promjena od tržišnih, financijskih, zakonskih te nekih Ugovornih uvjeta te da ga ima smisla doraditi, tj uskladiti s trenutnim pokazateljima. To je naravno dobro radi pokazivanja uspješnosti i realiziranih aktivnosti, no i onima koji ga nadziru, kako bi uz sva naša izvješća imali „recept“ po kojem će taj nadzor raditi. Možete li zamisliti  kako je ispravnije raditi s gubitkom ako je negdje netko tako odobrio (prije privatizacije), nego uspješno na način da se prilagođavate tržištu i situacijama koje vam se nameću, a da baš nije tako doslovno napisano, pa ste zato drugačiji od onih kojima su isti ti davali superlative da gube čim više.

 

Svi koji se razumiju u poslovanje slobodno mogu pogledati naša financijska izvješća za prvih 6  mjeseci ove godine i to samo iz redovnog poslovanja (bez državnog doprinosa) i usporediti s drugima velikim brodogradilištima u Hrvatskoj pa će vrlo brzo vidjeti razliku u kporist Brodosplita. Nekima je Brodosplit očito na meti jer se ne uklapa u stereotipe dodvorica i poslušnika, već svoj uspjeh gradi na radu, znanju i vještinama upravljanja poslovanjem koja su nekima „nadzornicima“ i onima koji šalju senzacijske članke nepoznanica'.

 

 

Nadzor splitskog škvera ustanovio je da postoje određeni problemi kod utroška tih sredstava, odnosno određene neusklađenosti utroška s predviđenim u Programu i Ugovoru o prodaji. Došlo je, naime, do različitih tumačenja države i Debeljaka oko tzv. vlastitog doprinosa. Debeljak je tako prikazao da je do konca 2013. godine ima 595 milijuna kuna vlastitog doprinosa, no nadzor mu je uz široko tumačenje pravila o restrukturiranju priznalo tek oko 130 milijuna kuna, dakle, gotovo pet puta manje. Sve ostalo im je bilo upitno zbog vjerodostojnosti unosa vlastitog doprinosa ili zbog činjenice da se struktura vlastitog doprinosa po namjenama bitno razlikuje od one predviđene Programom restrukturiranja.

 

'Vlastiti doprinos se u slučaju Brodosplita ostvaruje brže nego je bilo planirano, što je samo za pozdraviti i podržati. Izvori vlastitog doprinosa jasno su opisani u pravilima koja se znaju od početka. Kako se vlastito neznanje i strah u slučaju HB-Jadranbrod mora sakriti onda je valjda najlakše bilo priznati kako pišete tih130 milijuna (po Ugovoru je Kupac u prvoj godini bio obvezan 125 milijuna) jer tako je eto Kupac realizirao obvezu pa se ništa ne mora nikome pravdati, ali HB-Jadranbrod ne želi da ga itko pita zašto je ostvareno više pa je najbolje tako.

Za sve one koji nisu upućeni vlastiti doprinos služi ojačavanju poslovanja Društva u teškoćama i dio je ukupnih troškova restrukturiranja'. 

 

 

Zanimljivo je svakako da se ističe kako je Debeljak angažirao odvjetničku kuću, specijaliziranu za državne potpore i restrukturiranje društava koja potvrđuje stavke njegove Uprave. Čini se da je to poprilično zaplašilo ministra Vrdoljaka. Ministarstvo, naime, smatra da sud o prihvaćanju pojedinih stavki može donijeti jedino Europska komisija, kojoj dostavlja šestomjesečna izvješća, sukladno ugovoru o pristupanju RH Europskoj uniji. Znači, imamo ministra, a konačno i premijera, koji se ne želi upuštati u nepravilnosti konstatirane u Brodosplitu, a koje se odnose na stotine milijuna kuna poreznih obveznika koje je Debeljak potrošio mimo preuzetih obveza, dok s druge strane ni iz daleka nije izvršio preuzete obaveze. Vrdoljak, a zajedno s njim i Zoran Milanović, očito i dalje smatraju da Debeljak nema alternativu.

 

'Upravo iz razloga što se restrukturiranja brodogradilišta u Hrvatskoj odvijaju po prvi put, a da je taj proces u Europi već proveden u desetinama slučajeva angažirali smo najbolje Europske stručnjake da nas provjere, upute ili korigiraju jer nažalost u Hrvatskoj nemamo s kime o tome razgovarati ili svi bježe od odgovornosti. Nema tu zaplašivanja, već samo stručna analiza što smo, kako i koliko napravili i da li je to u skladu s Europskim pravom o državnim potporama (koje je preuzela i republika Hrvatska). To je i jedino što smo i mogli napraviti jer će objektivan stranac biti profesionalan i jedino na što se možemo osloniti'. 

 

 

Nevjerojatno je da cijela ova situacija prolazi bez reakcije DORH-a. Kada se oni planiraju aktivirati? Dok se Cvitan probudi iz zimskog sna, Debeljak bi lako mogao kupiti i Jadroplov, državnog brodara koji se nudi za atraktivnih 130 milijuna, a gazda Brodosplita nudi još par desetaka milijuna dobre ruke, što i nije neka poteškoća uz obilato financiranje sa državne sise.

'Cijeli gornji tekst spominje Program restrukturiranja, a da ga je netko pročitao vidio bi da je osnovni model provođenja istog izgradnja vlastitog brodarskog poduzeća i vlastite flote brodova. Kako se Jadroplov prodaje sada, a iz razloga jer mu ne ide baš najbolje, a ne za npr. pet godina mi smo samo predali ponudu sukladno objavljenom natječaju, dali traženu garanciju, kao i ponudili one koje će se tražiti kasnije. Prodavatelj će odlučiti što mu je prihvatljivo, a što nije'."