"Hrvatska po ulasku u EU mora reći zbogom svojoj socijalističkoj ostavštini"

IAKO je hrvatska Vlada nedavno dobila dobre vijesti iz bonitetne agencije Fitch, što su mnogi shvatili kao nedvojben znak odobravanja Vladine politike smanjenja javne potrošnje i dizanja poreza, ipak ostaje prostor za sumnju da je pozitivna procjena Fitcha zaista na mjestu. Odgovor na to pitanje pokušao je u intervjuu za EUinside date ekonomist Zoran Aralica sa Ekonomskog instituta Zagreb.

Aralica smatra kako bi bonitetne agencije morale podrobnije procjenjivati zemlje u razvoju, posebno one koje nemaju snažnu demokratsku tradiciju i transparentne javne politike poput zapadnih ekonomija. Tvrdi kako veći naglasak treba staviti na istraživanje načina rada državnih institucija, umjesto da se samo preslikava model koji se koristi u procjenjivanju zemalja poput Njemačke i Austrije.

Aralica napominje kako je Vlada Zorana Milanovića prva koja stvari pokušava raditi na transparentan način, ali unatoč tome, funkcioniranje institucija mora se poboljšati te se mora stvoriti novi način razmišljanja o politici. Smatra kako Hrvati ne vjeruju u političke mjere, odnosno ne vjeruju da one mogu donijeti nešto dobro.

U ovoj regiji su financijska i politička kriza neodvojive

Pritom Aralica napominje kako niti jedna vlada u zadnjih 20 godina nije imala volje ni pokušati promijeniti ekonomski model koji je doveo di niske konkurentnosti hrvatske ekonomije, rasta nezaposlenosti, manjka stranih investicija i "sramotnog" vanjskog duga koji se približava polovici BDP-a.

Aralica objašnjava kako zemlje zapadnog Balkana i jugoistočne Europe u pravilu oskudijevaju  stabilnim političkim strukturama, pa je u slučaju tih zemalja prilično naivno govoriti samo o financijskim krizama, bez obzira na to čime su one izazvane. Riječ je o, kako Aralica kaže, političkim krizama.Aralica tvrdi kako bi EU također nešto mogla naučiti od ove regije, posebno prostora bivše Jugoslavije, a ne samo obrnuto.

Podsjetimo, predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso nedavno je pred Europskim parlamentom iznio svoju viziju budućnosti EU-a, kazavši kako se ona mora s vremenom transformirati u federaciju nacionalnih država. A to je nešto s čime Hrvatska ima iskustva.

EU može puno naučiti na jugoslavenskom slučaju

Aralica napominje kako se velika razlika između Jugoslavije i ostalih bivših komunističkih zemalja očituje upravo u federativnom uređenju. Najveći minus takve unije bilo je ignoriranje tržišnog elementa, objašnjava Aralica. Upravo zbog toga bi EU mogao značajno profitirati ako pažljivo prouči jugoslavenski slučaj, napominje hrvatski ekonomist.

Bilo kako bilo, EU i nema drugih opcija, jer su temelji udareni već sporazumom u Maastrichtu 1992. godine, kada je Europska zajednica odbačena u korist Europske unije s fokusom na financijski sektor. Međutim, zadnjih 20 godina pokazalo je kako razvoj političkih struktura kaska za liberalizacijom financijskog sektora, zbog čega se, kako tvrdi Aralica za EUinside, Barrosov prijedlog čini optimalnim. To bi, dodaje, izbalansiralo i sve veću moć koju se prošlih godina dobile Njemačka i Francuska.

Pretjerani fokus na EU fondove je velika greška

Što se Hrvatske tiče, Aralica smatra kako bi za nju najbolje bilo da po ulasku u EU kaže zbogom svojoj socijalističkoj ostavštini, odnosno ostacima socijalističkog razmišljanja. Pritom valja ipak uzeti u obzir da će se Hrvatska na zajedničkom tržištu odjednom naći u društvu vrlo konkurentnih ekonomija i to će biti jedan od najvećih izazova svih hrvatskih vlada.

Aralica skreće pozornost na još jednu zamku koju valja izbjeći, a riječ je o pretjeranom fokusiranju na Eu fondove, što se pokazalo lošim pristupom u slučaju Bugarske i Rumunjske. Tvrdi kako Hrvatska mora razmišljati na koji način ona može dati doprinos Europskoj uniji i koje inovativne ideje može donijeti za stol. Kao dobar primjer takve politike imenuje Češku i Poljsku, koje aktivno i kreativno djeluju na europskoj razini.

Na kraju napominje kako Hrvatsko članstvo u Europskoj uniji ne smatra rješenjem svih problema zemlje, ali smatra kako će ono donijeti novu nadu i novi smjer za budućnost.