Foto: FAH
TIJEKOM okupacije Vukovara potpuno devastirana i opljačkana franjevačka kripta, smještena u temeljima crkve sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, s razbacanim kostima davnih pokojnika i razbijenim sarkofazima 15 članova vukovarske grofovske obitelji Eltz, danas je prvi put prikazana hrvatskoj javnosti nakon 1991. godine i okupacije Vukovara.
U kripti su, po gvardijanovim riječima, uz 15 sarkofaga s posmrtnim ostatcima članova obitelji Eltz, bili i posmrtni ostatci franjevaca te veliki sarkofag s posmrtnim ostatcima sv. Bone, zaštitnika Vukovara od 1754. godine, kršćanskog mučenika od 260. godine, kojega su prije rata štovali katolici, pravoslavci i grkokatolici.
Kripta devastirana u potrazi za blagom
Nakon okupacije grada, ne zna se točno kada, kripta je devastirana, sarkofazi razbijeni, kosti razbacane, a sve zbog "potrage za blagom koje je navodno krio sv. Bono". Nakon neuspješne potrage, posmrtni ostatci sv. Bone su spaljeni, a nekoliko komada njegovih kostiju spasio je za posjeta crkvi 1998. godine fra Marko Malović, jedini fratar koji je cijelo vrijeme ostao na okupiranom području hrvatskog Podunavlja (u Iloku). Danas su te kosti položene u minijaturni sarkofag koji je na oltaru sv. Bone u crkvi sv. Filipa i Jakova, a moći toga sveca, vukovarskog zaštitnika, redovito se iznose i na čelu su procesije za njegov dan 24. lipnja.
Fra Jagodić je podsjetio da su u crkvi i kripti pronađene 22 rupe iskopane u zidovima i temeljima, predviđene za postavljanje eksploziva i rušenje crkve, no za to je "čuo prijelazni upravitelj hrvatskog Podunavlja general Jean Paul Klein te je razmjestio straže oko crkve i sačuvao je od uništenja".
Franjevački samostan i crkva sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, smješteni uz Dunav na povišenom platou, teško su oštećeni tijekom srbijanske agresije na grad, a njihova je devastacija nastavljena sve do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja i povratka Vukovaraca u svoj grad.
Jedna od najvećih sakralnih građevina u Hrvatskoj
Samostansko-crkveni kompleks svoj je konačni izgled dobio nakon historicističke pregradnje crkve 1896.-1897., kada je crkva dvostruko produžena i u središnjem dijelu proširena s dva bočna broda pa je danas s 58 metara dugim središnjim brodom jedna od najvećih sakralnih građevina u Hrvatskoj.
Drvena franjevačka crkvica uz Dunav u Vukovaru, pak, spominje se još u doba turske okupacije 1659. godine, a 1688. bila je izgrađena i prva franjevačka rezidencija uz koju je 1707. izgrađena drvena crkva s tornjićem. Za vrijeme predstojnika opata Marka Dragojevića 1723. godine počinje izgradnja današnjega monumentalnog zdanja koje je do ratnih razaranja bilo najstariji sačuvani barokni spomenik u Vukovaru i uopće najstarija sačuvana građevina u gradu.
U samostanskom sklopu najstarije je sjeverno dunavsko krilo, izgrađeno 1727. godine, a ostali traktovi oko pravilnog klaustra s arkadnim tremovima u prizemlju sukcesivno su dograđivani do 1756. godine.
Obnova će stajati 600 tisuća kuna
Po riječima gvardijana Ivice Jagodića, obnova franjevačke kripte u građevinskom dijelu stajat će oko 600.000 kuna, no troškovi će se znatno povećati zbog potrebe restauracije dijela uništenih sarkofaga. U konačnici, kripta će biti muzejsko-sakralni kompleks unutar kojega će biti mala kapela s oltarom i svetohraništem. Dio sarkofaga, nakon restauracije, bit će izložen na nosačima na zidu, dio ostavljen u sadašnjem stanju i ograđen, a kosti će se položiti u središnji dio i pokriti metalnim poklopcem. Na svaku opeku ugrađenu u zidove stavit će se mali križ u spomen na vukovarske mučenike u Domovinskom ratu, a kripta će dobiti naziv "Kripta spomena vukovarskih žrtava".
Grof Georg Eltz obećao je pomoći u obnovi, a vukovarski fratri zatražit će pomoć i od hrvatskih i drugih institucija.