Foto: Guliver Image / Getty Images (Ilustracija)
Vijeće za elektroničke medije ukinulo je nedavno svoju odluku iz 2004. godine kojom je sve ponude na natječaje za dobivanje radijskih i televizijskih koncesija bilo proglasilo poslovnom tajnom na rok od pet godina od dana otvaranja ponuda. Ubrzo potom, iz Agencije za elektroničke medije kontaktirali su H-Alterovu redakciju, pa smo dogovorili tehničke detalje oko ispunjavanja našeg 22 mjeseca starog zahtjeva za ostvarivanje prava na pristup informacijama - omogućavanje pristupa ugovorima za emitiranje televizijskog programa na nacionalnoj razini. Nakon gotovo dvije godine borbe, u kojoj su bili angažirani Agencija za zaštitu osobnih podataka, Upravni sud i GONG, dokazali smo da koncesijski ugovori za emitiranje radijskog i TV programa (čiji su ponude sastavni dio) moraju biti u potpunosti javni dokument. To ujedno pokazuje i da u zagrebačkoj Jagićevoj ulici, gdje se nalazi sjedište Agencije i Vijeća za elektroničke medije, sada ipak pušu nešto drugačiji vjetrovi.
Program elektroničkih medija emitira se zbog javnosti, a Zakon o elektroničkim medijima već u prvom članku navodi interes Republike Hrvatske u području elektroničkih medija. Da bi se o tom, zajedničkom interesu uopće moglo razgovarati, i da bismo znali štite li ga institucije koje su osnovane da bi ga štitile - pri čemu su Vijeće i Agencija za elektroničke medije na prvom mjestu - podrazumijeva se da koncesijski ugovori budu javno dostupna informacija. Omogućivanjem pristupa njihovim bitnim dijelovima, natječajnim ponudama, VEM je priznao da mu interes javnosti mora biti iznad poslovnih interesa medijskih poduzetnika - mada se dosad češće rukovodio obrnutim principom.
RTL-ov koncesijski ugovor dobili smo još u jesen prošle godine, nakon 14 mjeseci nepotrebnog i protuzakonitog oklijevanja od strane VEM-a. Sada smo zaprimili ugovore s Novom TV, Novom TV - za program Doma, RTL-om Hrvatska - drugi program, društvom Autor d.o.o., nakladnikom CMC-a, i s Hrvatskim olimpijskim odborom, nakladnikom Sportske televizije.
1) Nova TV (CME Media Enterprices)
Ugovor o koncesiji za televizijsku djelatnost na području RH potpisan je u lipnju 2010, od strane predsjednika uprave Nove TV Dražena Mavrića s jedne, te ravnatelja AEM-a Zdenka Ljevaka i ravnatelja HAKOM-a Dražena Lučića s druge strane. Ponuda Nove TV sastavljena je daleko ozbiljnije od RTL-ove, koja obiluje besmislicama i nerealiziranim obećanjima. "Misija Nove TV je osiguravanje i unapređivanje kvalitete programskih sadržaja uz kontinuirani razvoj televizijske industrije i poslovne održivosti što je tijekom svoje povijesti dokazala uspješnim poslovanjem i visokom gledanošću", osnovni je sažetak njihove ponude. "Nova TV (...) ima cilj promovirati i zastupati interese hrvatskog programa proizvodnjom u vlastitoj i nezavisnoj produkciji, prikazivati europska audiovizualna djela te najkvalitetnija neeuropska djela najvećih svjetskih distributera." Svojom programskom osnovom, Nova TV se predstavlja kao "komercijalna televizija općeg programskog usmjerenja koja se zasniva na raznovrsnom programskom sadržaju stavljenom od informativnog, zabavnog, filmskog, serijskog, dječjeg, sportskog i ostalog programskog sadržaja". Njezini nakladnici za sebe kažu da su "izuzetno ponosni na svoj informativni program u kojem najaktualnije informacije svakodnevno donose etablirana televizijska novinarska imena". Uz sportske prijenose, među kojima su istaknuli nogometnu Ligu prvaka, posebno se hvale "vrhunskim stranim programom te najboljim filmskim naslovima najvećih kuća holivudske produkcije, Warner Bross, Sony, Universal Disney i CBS Paramount". U programskoj osnovi prepisuju cjelokupan dio Zakona o elektroničkim medijima koji se odnosi na interes Republike, s napomenom da, kao komercijalna televizija, "svoju programsku osnovu prilagođava zakonitostima komercijalne televizije, slijedeći svjetske trendove i postavljajući vlastite s visokokvalitetnim programom hrvatske i svjetske produkcije". Ovakav PR-ovski hvalospjev dopunjuje se navođenjem svojih temeljnih "odrednica" - "potpune programske neovisnosti od bilo kojeg političkog ili drugog utjecaja", "podizanja razine televizijskog izraza u svim programima vlastite produkcije" te "u interesu gledatelja razbijati monopol kao i poticati razvoj tržišta konkurencije". Tu je, dakako, i korporativna odgovornost: "Nova TV prepoznala je potrebu društveno odgovornog djelovanja te sudjelovanja u brojnim humanitarnim kampanjama i akcijama civilnog društva."
U razradi informativnog programa opisuju se pojedine emisije. Garanciju za kvalitetu Dnevnika nalaze u činjenici da mu redakciju sačinjavaju "renomirana novinarska imena Antun Masle, Ivana Perović, Saša Kopljar, Mislav Bago" itd. Za emisiju Provjereno kaže se da je to "informativni magazin koji je zahvaljujući brojnim velikim temama hrabro odrađenima u protekle tri sezone izrastao u respektabilan, intrigantan i rado gledani magazin". Dvoboj je "monotematski show u kojemu su dva suprotstavljena voditelja i urednika Željko Rogošić i Tihomir Dujmović birali intrigantnu temu i zastupali svaki svoj stav koji je uvijek oprečan drugom". Želje i Tiho, nikako da se slože. Redakcija Istrage je "istraživačkim novinarstvom otkrila nepoznate detalje raznih slučajeva, prikupila dokaze i riješila brojne misterije". Epicentar je pak "društveno-politički talk-show" u kojem je "etablirana novinarka i urednica Mirjana Hrga u svom autorskom projektu (...) dovodila goste i otvarala teme koje su tog tjedna potresale hrvatsku javnost". Udarne vijesti omogućuju javnosti da putem televizijskih ekrana "trenutno bude obaviještena" o "najpotresnijim i najvažnijim vijestima - od uhićenja generala Gotovine, kornatske tragedije do krvavog pohoda Koradea ili pogibije Toše Proeskog".
U filmskom programu Nova TV za sebe kaže da kroz suradnju s velikim holivudskim kućama, "kao i s hrvatskim neovisnim filmskim distributerima", "osigurava i vodi računa o kvalitetnim filmskim ostvarenjima europske produkcije". Da bude jasnije o čemu se radi, ponosno se navode premijere svjetskih blockbustera: Spider-man - prvi i drugi dio, Dan nezavisnosti, Šesto čulo, Ljudi u crnom itd.
Za emitiranje svega toga i još koječega drugog, Nova TV dužna je uplaćivati državnom proračunu koncesijsku naknadu od po 112.500 kuna u tromjesečnim obrocima, sve do 29. siječnja 2025. kada j0oj ističe koncesija, pa je dužna iskeširati još 225.000 kuna. Osim toga, AEM-u mora svake godine platiti 0,5 posto od ukupnog bruto prihoda.
2) Nova TV - Doma
U oči prvo upada to da Nova TV, na osnovu ugovora potpisanog u prosincu 2010, mora za emitiranje programa Doma plaćati identični iznos na ime koncesijske naknade kao i za svoj "prvi" program (112.500 kuna u tromjesečnim obrocima), mada se ovom prvom mora priznati da zadovoljava neke elemente javnog interesa za koliko-toliko relevantnim informacijama. Ovaj drugi je čista komercijala, pa je čak i njegov nakladnik ustanovio da bi bilo neumjesno i u ovoj ponudi citirati dio Zakona o elektroničkim medijima koji nabraja u čemu se sastoji javni interes. Doma je, dakle, program zasnovan na lošoj ili osrednjoj, ali u svakom slučaju naglašeno tržišno orijentiranoj zabavi, koja ljude odgaja da budu nekritički konzumenti informacija kao i svakih drugih jeftinih proizvoda koji se mogu naći u supermarketima, na tržištu proizvoda masovne kulture ili na političkom pazaru. Riječima njezinih nakladnika: "Doma TV je specijalizirani televizijski zabavni programski kanal kojemu je kao pružatelju audiovizualnih medijskih usluga osnovna namjena emitiranje programa za zabavu putem elektroničkih komunikacijskih mreža u smislu odredaba Zakona o elektroničkim medijima."
Tu osnovnu namjenu Doma će, kaže, ostvarivati tako što je "u svojoj programskoj shemi ponudila hrvatskim gledateljima naslove koje još nisu imali priliku pratiti na hrvatskom gledateljskom tržištu tzv. televizijske premijere hrvatske, europske i svjetske produkcije; premijere igranih serijskih programa zabavnog sadržaja, reality showova, dokumentarnih programa, magazina, filmova i kulinarskih showova". Među prvima, nakladnici navode "televizijsku premijeru vlastitog kulinarskog showa Hrana ljubavi", a tu su još emisije poput Interijera, Znate plesati?, Rebelde 2, Kameleoni, Ukleta Mariana, Zakon ljubavi, El fantasma de Elena. Edukativni štih osigurava se izvlačenjem iz naftalina Cousteauovih Tajni oceana ili pak BBC-ovom sapunicom Tudori, "najnovijom ekranizacijom burnog života i vremena Henrika VIII" koja je "odlična televizijska zabava (...) rađena u skupoj i visokokvalitetnoj produkciji".
3) RTL 2
Ugovor je u prosincu 2010. potpisao Johanes Zull, predsjednik uprave RTL-a Hrvatska. Uz luxemburšku RTL-grupu koja je vlasnik skoro tri četvrtine udjela, tu su još Agrokor i Atlantic Grupa s po 13 posto. Poput Doma TV-a, i RTL 2 je "specijalizirani zabavni programski kanal koji predstavlja jedinstvenu novu ponudu na hrvatskom medijskom krajobrazu. S više od 70 posto visoko kvalitetnih zabavnih programskih sadržaja, RTL 2 fokusira se na zabavne i zanimljive programe o svim aspektima života - (...) - čineći RTL 2 idealnim za cijelu obitelj."
Vidljiva je muka kojom su kreatori RTL-ove ponude opisivali ovo što nude dodjeliteljima koncesija, a potom i gledalačkom tržištu. Kako to opisati? Ajmo biti realni: "RTL 2 predstavlja stvarnu, istinsku zabavu i stvarne ljude. Snaga zabavnog programa RTL 2 leži u formatima i stvarnim ljudima, stvarnim iskustvima prezentiranim iz pozicije stvarnih osoba kroz dnevnu talk-show emisiju magazinskog tipa te raznim lifestyle emisijama." Tjedni raspored je prezentiran s mjerom rodnog stereotipa: Ponedjeljak - zabavne show emisije; utorak - muška večer; srijeda - ženska večer; četvrtak - večer dokumentaraca; petak - avanturističke zabavne emisije; subota - obiteljska zabava (Vesela obiteljska subota); nedjelja - obiteljske serije i", ma bogati, "europska kinematografija". Ukupno, izmjereno k'o zlatarskom vagom, "72,8 posto zabavnog, 3,8 posto glazbenog, 2,4 posto obrazovnog, 2,7 posto dokumentarnog i 9,1 posto umjetničko-kulturnog programa". U razradi programske sheme pobliže se objašnjava u čemu se sastoji npr. utorak, muška večer: "Peta brzina, jednosatni tjedni automobilski magazin koji donosi testove automobila, usporedne testove, znanstvene testove... Gadgeterija, emisija o igračkama za 'malo starije dečke'... Takeshijev dvorac, stotine japanskih građana hvata e ukoštac s mnoštovm šašavih igara... Wipeout, sudionici ove natjecateljske emisije moraju preživjeti najveći poligon s preprekama na svijetu kako bi osvojili glavnu nagradu." Srijeda, ženska večer nudi: "Paklenu kuhinju, kuhar svjetskog glasa i ponosni vlasnik nekoliko Michelinovih zvjezdica vadi svoje prave i verbalne noževe i donosi nam novu dozu visokooktanske zapaljive kuhinjske zabave... Stiže beba, inovativnu novu dokumentarnu seriju koja nastoji prikazati što znači imati dijete... Paket, obični ljudi ispričat će vam dirljive priče o svojim susretima s drugim ljudima koji su im pomogli - i dobit ćete priliku zahvaliti im na tome".
Dokumentarni četvrtak daleko je od izbora Đele Hađiselimovića. Ciljana publika ovdje su stvarni intelektualno deklasirani pojedinci koji su odavno zaboravili da su nekad pohađali osnovnu školu, ili jadnici koji u životu ozbiljno pate od manjka adrenalina. "Velik, veći, najveći - Kako su se mostovi veličinom razvili iz sićušnih bambusovih staza preko potoka do dugih visećih mostova koji povezuju udaljene otoke? Kako su zgrade narasle od prvotnih kućica skutrenih u zemlju do nebodera čiji vrhovi paraju oblake?... Lovci na oluje - meteorolog-istraživač i ekstremni filmaš udružili su se u nevjerojatno partnerstvo... Crna kutija - rekonstruira najveće zrakoplovne nesreće u povijesti i objašnjava što se točno dogodilo". Ne treba ni napominjati da i koncesija za RTL 2 košta nakladnika 112.500 kuna u tromjesečnim obrocima, pa tako sve do listopada 2025. godine.
4) CMC
Ugovor s tvrtkom Autor o dodjeli koncesije za emitiranje ovoga muzičkog programa potpisan je u ožujku 2011. Cijena je i tu 112.500 kuna u tromjesečnim obrocima. "Programska osnova CMC televizije... jest glazbeni program. Koncept CMC-a je pažljivo odabran program domaće i strane produkcije sa naglaskom na hrvatsku glazbu i namijenjen je svim generacijama koje su željne kvalitetne glazbe. Programska shema sastoji se od emisija vlastite proizvodnje (25 posto), nezavisne proizvodnje (23 posto) dok je udio europskih audiovizualnih djela 95 posto, od čega su hrvatska djela 64 posto", piše u programskoj osnovi. Mada bi slučajni namjernik, koliko god volio i poznavao glazbu, mogao steći dojam da se radi o ubitačno jednoličnom programu, nakladnici nas uvjeravaju u suprotno: "Raznovrsnost je ključan element programa koji se sastoji od emisija, koncerata, top lista i glazbenih blokova koji su namijenjeni širokoj ciljanoj publici." Pa tako "top liste (Top 40, Top 10, Lero Top Spot) ocrtavaju aktualnu sliku hrvatske glazbene industrije", dočim su "glazbeni blokovi (Ej, tamburo, Klapo moja, Hitovi, Najljepše balade, Ultimativni rock, Tulum za dušu...) raspoređeni pažljivo u doba dana" i "također obuhvaćaju široku ciljanu publiku zbog svoje raznovrsnosti, ali i pažljivo odabranih tematskih brojeva vrhunske kvalitete". Raznovrsnost, imaginacija i pažljiva selekcija naglašeni su i u opisima pojedinih emisija. "CMC portret je emisija u kojoj gledatelje upoznajemo sa značajnom osobom iz hrvatskog glazbenog života." "Glazbene vijesti u kratkoj glazbeno-informativnoj formi bez prezentera, izvještavaju gledatelje o glazbenim aktualnostima." "Vrijeme je za jazz specijalizirana je glazbena emisija za ljubitelje jazza i poznavatelje jazz glazbe." Kao urednik najavljen je Boško Petrović, ali ovaj veliki vibrafonist je, nažalost, bio prisiljen otkazati suradnju. Ukupno, glazbeni sadržaj obuhvaća 80 posto programa, dok preostalih 20 posto ide na nešto što je nazvano "audiovizualna komercijalna komunikacija".
5) Sportska televizija
Ugovor o koncesiji potpisao je u ožujku 2011. godine Petar Čavlović, direktor HOO TV-a d.o.o., tvrtke koja je u stopostotnom vlasništvu Hrvatskog olimpijskog odbora. Što je program trivijalniji, to su rečenice koje ga opisuju dulje i složenije, pa u ovoj ponudi dosežu gotovo krležijanske razmjere: "Sport nije 'otok sam za sebe' nego je vezan uz druge društvene cjeline (kultura, gospodarstvo, zabava, zdravstvo, veteranski sport, glazba i slično), pa će sportske poveznice u takvim prožetostima naći prostora za objavu, obradu ili jednostavnu informaciju u pojedinim dijelovima programske osnove." Slično Novoj TV i RTL-u, i ovdje se nastoji biti originalan i prvi. Vjerovali ili ne, "svojom programskom shemom Sportska televizija osigurava hrvatskim gledateljima sadržaj kakav još nitko nije ponudio hrvatskom televizijskom tržištu". I ovdje, kao i u slučaju CMC-a, bitno je igrati na kartu diverziteta: "Sportska televizija osigurava raznorodnost sadržaja u svim vidovima sporta, oslanjajući se na općeprihvaćenu pozitivnu percepciju sporta kao svojevrsne kulturološke, umjetničke, dramaturške i drugih vještina koje podižu razinu osobne i kolektivne svijesti o vrijednosti sporta." Gramatička nekonsistentnost svojstvena je nevještim ljubiteljima predugačkih rečenica, a niz logičkih pogrešaka u dokazivanju - argumentum e consensu getium, idem per idem, argumentum ad populum - tek potvrđuju koliko je sport djelatnost podobna za manipuliranje masama. Težište i jest upravo na odgajanju budućih proždirača velikih priredbi i potencijalnih huligana:
"Djeca koja otkrivaju svijet sporta ili su se već uključila u svijet sporta, kroz specifičnosti programa doznaju detalje o svakom sportu, klubu, utakmici, natjecanju, sportašu više nego što je to slučaj u sadašnjim uobičajenim TV prijenosima koji ne dopuštaju takav odmak i ulaz u objašnjenje osnova sporta zbog manjka vremena i pogrešne predodžbe da 'o sportu svi sve znaju'." Sportski prijenosi ovdje imaju sličnu funkciju kao crtići na RTL-u i Novoj TV: da odgajaju male konzumente. Najveći dio programske osnove pokušava potvrditi neistinu na koju smo odavno navikli, da je vrhunski sport nešto jako važno. Ipak i u emitiranju takvoga besmisla važno je obećati pridržavanje novinarskih standarda koji streme istini: "Sportska televizija polazi od osnovnih premisa novinarstva da je samo točna informacija dovoljno brza informacija." Sportskim rječnikom rečeno: nije bitno hoćeš li sto metara pretrčati za 9 ili za 11 sekundi - bitno je da putem ne zalutaš! Cijena - sitnica: 112.500 kuna u tromjesečnim obrocima, pa tako sve do 2026. godine.
Kao što možemo vidjeti, komercijalne nacionalne televizije čak niti po svojim koncepcijama koje su njihovi nakladnici priložili natječajima za dodjelu koncesije ne obiluju sadržajima koji bi građanima omogućili zadovoljenje potrebe za potpunim, relevantnim informacijama i obrazovanju o društvenim i političkim zbivanjima. Malo detaljnija analiza informativnih sadržaja Nove TV ili RTL-a vjerojatno bi pokazala da ono što se nudi uglavnom podilazi kriterijima infotainmenta ili različitim poslovno-političkim interesima. Situacija na HTV-u nešto je bolja, pak, nego u vrijeme Brune Kovačevića, ali je daleko od toga da bi je se proglasilo dobrom. Vijeću i Agenciji za elektroničke medije vjerojatno bi trebalo zakonski omogućiti da koncesije naplaćuje s obzirom na kvalitetnu zastupljenost javnog interesa u programima, sve do dotiranja pojedinih programskih sadržaja, ali i uz daleko više naknade za emitiranje jeftine zabave. No je li to ikome u interesu među onima koji su izabrani da zastupaju javni interes?
Borba za informaciju
U posljednja 22 mjeseca, unutar peterokuta H-Alter - Agencija za elektroničke medije - Agencija za zaštitu osobnih podataka - Upravni sud - Hrvatski sabor izmijenjeno je tridesetak službenih dopisa. Najvažniji su bili:
21. srpnja 2011. - zahtjev AEM-u za ostvarivanje prava na pristup informacijama - fotokopije koncesijskih ugovora za emitiranje TV programa na nacionalnoj razini;
20. rujna - AEM dostavlja osnovne informacije o TV kućama s kojima su sklopljeni ugovori;
4. listopada - žalba AZOP-u zbog uskraćivanja informacije;
3. studenoga - AEM rješenjem odbija zahtjev za fotokopijom koncesijskih ugovora, jer da su oni klasificirani stupnjem tajnosti - odlukom Vijeća za elektroničke medije iz 2004. godine kojom se ponude na natječaj (koje su sastavni dio ugovora) proglašavaju poslovnom tajnom na rok od pet godina;
23. studenoga - nova žalba AZOP-u zbog kršenja prav na pristup informacijama, zahtjev za propitivanjem odluke Vijeća za elektroničke medije iz 2004. godine;
30. prosinca - AZOP poništava rješenje AEM-a od 3. studenog i vraća mu predmet na ponovni postupak;
2. travnja 2012. - nakon što je AEM tužio Upravnom sudu AZOP, osporavajući zakonitost njegova rješenja od 30. prosinca, Upravni sud je odbacio tužbu zbog njezine nedopuštenosti;
23. kolovoza - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu podnosi interpelaciju Hrvatskom saboru i traži raspravu o radu Vijeća i Agencije za elektroničke medije, te razmatranje postoje li uvjeti za opoziv Zdenka Ljevaka s njegove funkcije. Sabor na to pismo nikada nije odgovorio;
4. rujna - AEM pokazuje prve znakove popuštanja i dostavlja nam fotokopiju ugovora s RTL-om (koji je bio sklopljen davno prije roka od 5 godina, pa se VEM-ova odluka o poslovnoj tajni na njega ne odnosi);
9. listopada - AEM rješenjem odbija naš zahtjev za fotokopijom preostalih ugovora o korištenju koncesija za emitiranje TV programa na nacionalnoj razini;
22. listopada - nova žalba AZOP-u, na AEM-ovo rješenje od 9. listopada;
5. veljače 2013. - AZOP poništava AEM-ovo rješenje od 9. listopada i vraća mu predmet na ponovni postupak;
7. svibnja 2013 - AEM popušta i šalje nam traženu dokumentaciju. Time konačno priznaje pravo javnosti da zna sve detalje o koncesijskim ugovorima za emitiranje TV i radijskih programa.
Toni Gabrić / H-alter.org