Foto: Shutterstock, screenshot: YouTube
PROŠLE su četiri godine od afere s plagijatom koja je tadašnjeg njemačkog ministra obrane, Karl-Theodora zu Guttenberga, koštala fotelje. Čovjek koji je uslijed pritisaka odstupio s pozicije, unatoč tome što su istraživanja javnoga mnijenja pokazivala kako je u to vrijeme bio najpopularniji političar u Njemačkoj, danas vodi novi život kao investitor i savjetnik za internetske firme u SAD-u.
Novinar Spiegela Marc Hujer nekoliko mjeseci imao je pristup Zu Guttenbergu te dobio priliku pratiti svakodnevicu posrnuloga političara koji je postao poslovni magnat.
Njegov životni stil doima se mnogo ležernijim nego nekad, piše Hujer. Zu Guttenberg danas pije svoju kavu iz papirnate "to-go" čaše, a rado na posao nosi kombinaciju tenisica i raskopčane košulje. Bez kravate, bez odijela. Kad je na poslovnom putu, nosi bež college ruksak s kožnim naramenicama. Jede u fast foodovima iz kartonskih kutijica, a popodne, kad nema vremena za sendvič, uzme smoothie. Novi Zu Guttenbergov život ima malo veze sa životom koji je vodio u Njemačkoj. Kaže da se osjeća odlično i uklopljeno u sredinu te da mu ne nedostaje ništa. No, misli li to iskreno ili pak zavarava samoga sebe?
Afera bez presedana na vrhu njemačke politike
Od prijašnjeg života i pozicije Zu Guttenberg nije odustao svojevoljno. Digao je ruke od privilegiranoga državničkoga života i moći koja dolazi uz takav život tek nakon incidenta do kojega je došlo prije četiri godine. U veljači 2011. godine obznanjeno je kako je njegov doktorski rad plagijat, 475 stranica "kompiliranja", manje-više u potpunosti sastavljen od tuđih djela, a bez da je Zu Guttenberg naveo reference na druge autore.
> Njemački ministar obrane prepisao doktorsku disertaciju
"Ovo je najbolniji korak u mom životu, no onaj tko se odluči za politiku, ne može očekivati sažaljenje i ja ga ni ne očekujem", rekao je Zu Guttenberg odstupajući s pozicije i odričući se svojega doktora.
Njegov pad bio je skoro bez presedana u njemačkoj politici. Čovjek koji se uvijek maksimalno trudio da govori što učenije, koji se hvalio time da čita Platona u originalu, proglašen je običnim prevarantom. Ipak, Zu Guttenberg danas kaže kako je sretan što je političku svakodnevicu ostavio iza sebe, svo to planiranje termina i bavljenje javnošću. Ipak, Hujer piše kako Zu Guttenberg danas živi u bijegu od glasa koji ga u Njemačkoj prati, u bijegu od priče o "prevarantu Karlu".
Novi život u SAD-u
U Sjedinjenim Američkim Državama grijesi prošlosti bivšeg ministra obrane jako su daleko, njegovi novi prijatelji zarađuju milijune u Silicijskoj dolini, a mnogi su i sami u životu iskusili teške poslovne neuspjehe. Zu Guttenberg kaže kako mu je upravo to dokaz da čovjeka neuspjesi mogu učiniti jačime. Život u SAD-u omogućuje mu da se više ne bavi svojim neuspjesima iz prošlosti. Sada ima osjećaj da je u potpunosti uronjen u jednu novu, ogromnu igru te kaže kako nema nikakve namjere vraćati se u njemačku politiku.
"Pronašao sam predobru međunarodnu poslovnu platformu“, kaže Zu Guttenberg za Spiegel.
Firma koju je 2013. godine osnovao zajedno s Ulfom Gartzkeom, bivšim šefom washingtonskog Hanns-Seidel-Stiftunga, zove se Spitzberg Partners LLC. Gartzke mu je, još dok je Zu Guttenberg bio profesionalni političar, organizirao mnoga putovanja po SAD-u. Firma se bavi konzaltingom, nude savjete o državnim propisima u Europi kao i savjete za trgovanje dionicama društva. Među klijentima imaju različite start upove, ripple labove, firme koje rade s digitalnom valutom ili pak firme poput ASAPP-a, specijaliziranih za umjetnu inteligenciju.
Vise od šest mjeseci trebalo je Spiegelu da dobije ovakvu priču o Zu Guttenbergu. Kaže da nije htio fotografije, članke koji bi se, kako god okreneš, krivo tumačili. S druge strane, htio je da njegov novi život bude priča za sebe. Ono što zapravo želi dokazati, smatra Hujer, jest da njegov boravak u SAD-u nije samo prolazna stanica, već da tu planira svoju budućnost te da afera iz Njemačke više ne određuje njegov životni put. Amerika je njegova šansa. Ima dovoljno novaca da stvori život u kojemu mu ništa neće faliti.
U Greenwichu nikog ne zanima njegov doktorski rad. Greenwich je mali grad, 50 kilometara od New Yorka, enklava za investicijske bankare, bogate ekscentrike koji se kriju od turbulencija NY-a. Guttenbergova vila leži sakrivena iza zelenih sigurnosnih vrata koja se otvaraju samo uz pomoć šifre. Živi tamo sa svojom ženom Stephanie i sa dvjema kćerkama. Oko kuće nema nebodera, nema susjeda, samo velike zelene parcele povezane dugačkom ulicom koja s lijeve strane vodi u upstate New York, a s desne do kolodvora u Greenwichu, na kojemu vozi New Haven linija Metro-north željeznice prema Manhattanu.
Radni dan u New Yorku
Tek je prošlo 8 sati ujutro, a Guttenberg se pojavljuje na peronu. Htio je uzeti raniji vlak, ali zadržao se na informacijama u školi jedne od kćeri. Pravo na to da malo zakasni također je sastavni dio njegove nove slobode. Trenutačno ima vremena za stvari koje kao političar, gotovo 10 godina, nije stizao ili mogao raditi. Kao što je kupnja polovnog kamioneta Ford f150, s kojim može otići u kupnju do obližnjega Bauhaussa. Serije na televiziji? Sada ima vremena i za to, one predstavljaju sastavni dio razgovora za večerom. Kaže da je pogledao tri sezone Homelanda i četiri sezone Game of Thronesa.
Zu Guttenberg treba 45 minuta od terminala Greenwich do terminala Grand Centrala, velike stanice na Manhattanu. Tom linijom putuje ujutro i navečer. Kaže da voli taj vlak jer je čist, točan i vozi cijelu noć. Ipak, primoran je presjesti u Undergroundu te putovati dodatnih sedam stanica "zelenom linijom" do Spring Streeta, stanice u neposrednoj blizini njegovog ureda, koji se nalazi na adresi 270 Lafayette Streetu, NY 10012, SoHo.
U kvartu se nalazi galerija, indie knjižara, nekoliko umjetničkih kafića. Quentin Tarantino ima penthouse s druge strane ulice. Direktno pored ureda nalazi se i kultna trgovina Supreme, koji prodaje hip-hop i skejtersku modu „kul djeci“, koja kampiraju u dvorištu pred trgovinom prije izlaska novih kolekcija. Tu ima sve što mu treba: metro, trgovine, sendvič popodne u The Grey Dogu. Tu se osjeća ispunjenijim nego u mid-townu New Yorka, gdje borave ljudi previše nalik onome na što je i on nekada ličio, piše Hujer. Opuštenost kvarta u kojemu živi u Zu Guttenbergovim očima je dokaz o tome kako se malograđanski odnosilo prema njemu u Njemačkoj. Smatra da bi "brojači fusnota" i " urednici", koji su ga u Njemačkoj proganjali, trebali popustiti ovratnike na svojim košuljama.
Njegov ured se nalazi na 10. katu zgrade. Uređen je u stilu minimalističkog šika, sa staklenim prozorima, stolicama od prozirnog pleksiglasa i lakiranim betonskim podovima. Posjetitelji će mjesto naći u kutnoj garnituri, gdje visi i ogroman televizor na kojemu je stalno upaljen CNN. Njegovi suradnici su mlađi ljudi od 30-ak godina koji sjede pred svojim Macovima i nose Beats slušalice.
Daleko od prošlosti, s Merkel na komodi
Niti jedna stvar u tom uredu ne podsjeća na njegov prijašnji život u njemačkoj politici. Jedina iznimka ovoj tvrdnji je slika s Angelom Merkel, koja se nalazi na samome ulazu. Slika nije obješena na zid, nalazi se na komodi. Na njoj se on i Merkel smiju od srca. Čemu se smiju? Zu Guttenberg nije siguran.
"Možda jednom prljavom vicu", kaže.
"Zbilja, s Angelom Merkel?", pita ga Hujer.
"Normalno", odgovara Zu Guttenberg.
O svojim kolegama ne govori uvijek pozitivno jer smatra kako se dio njih veselio njegovom neuspjehu. Nije zaboravio rečenice svojeg najljućeg neprijatelja, predsjednika savezne republike Njemačke Norberta Lamberta, koji je, nakon što je narod ostao uz njega i iskazao mu potporu bez obzira na skandal, kazao da je "Zu Guttenberg zadnji čavao u lijesu povjerenja u njemačku demokraciju".
O Angeli Merkel Zu Guttenberg nema ništa loše za reći. Ona je usred skandala rekla: "Mene ne zanimaju doktorski radovi, već kako netko obavlja posao ministra obrane". Zapamtio je i to. Ipak, pritom zaboravlja da ga je Merkel tih dana snažno branila jer se i sama bojala pritisaka i optužbi od strane CSU-a, ističe Hujer.
Između dva svijeta
Trenutačno visi između dva svijeta, politike i ekonomije, Europe i SAD-a, novoga i staroga svijeta. Ne postoji konkretno težište, tek raspršeni oblak stručnosti i kontakata. Još uvijek govori aristokratski, poput ministra, te se čovjek često nakon što Zu Guttenberg nešto kaže zapita što je on to zapravo rekao. Kada bismo htjeli pronaći konstantu u njegovom životu, to bi bili njegova putovanja u San Francisco, u Silicijsku dolinu.
Letom Virgin Americe s aerodroma JFK leti za San Francisco. Stoji pred rent-a-car šalterom u Westin hotelu na aerodromu u San Franciscu, između prolaza za muški i ženski WC.
Automobil je uzeo u Sixtu, velikoj njemačkoj rent-a-car kompaniji. Sixt je relativno nov u SAD-u, praktički se može smatrati start upom.
"Htio sam to isprobati", kaže Zu Guttenberg.
Stoji tamo, nepomičan, sa svojom crnom kavom. Vremenski će biti na knap za prvi zakazani sastanak. Ima crnu VIP kartu Sixta te s glumljenim, zabavljenim gađenjem priča o Regini Sixt, koje je uvijek sa strpljenjem slušao dok je bio ministar, a sada za to ne dobiva nikakav povlašteni tretman u rent-a-caru. U tom trenutku doziva ga ljubazna dama iz Sixta. Dobio je upgrade – extreme dream package te bijeli Mercedes s navigacijom.
Dan ispunjen sastancima
Zu Guttenberg još jednom baca oko na svoju rezervaciju. Zadovoljno kaže: "Ja sam uzeo samo golf klasu". Sad mora pohitati u Battery, klub svijeta tehnologije u San Franciscu. Taj je klub nastao kao Berghain u Berlinu za ravere; ili se barem tako čini dok o njemu priča Zu Guttenber, to je the place to be u ovome trenutku.
Radi se o klubu koji odiše rustikalnim šikom, s puno drvenih elemenata, duboka sjedišta, amerikanizirane sobe. Zu Guttenberg vadi svoj iPad i googlea ime Ruzwane Bashir, suosniačice nove aplikacije za slobodno vrijeme koja bi mogla trebati njegovu pomoć. Kratko baca oko na njezinu sliku na Wikipediji i uviđa kako je ne poznaje.
Trenutak kasnije tamo su. Ruzwana Bashir motivirana je žena koja govori kao navijena. Malo je pričala o klubu i o specijalnome zelenome čaju koji ovdje očito svi piju.
Zu Guttenberg ipak naručuje espresso.
Večer Zu Guttenberg provodi s mladim poduzetnicima u restoranu Reposado u Palo Altu, blizu Stanforda, mjestu koje je okupljalište mladih štovatelja interneta. Govore mu kako ovdje postoji samo jedna valuta – nove aplikacije. Prvo pitanje u Reposadu glasi "Imaš li novi App?", a drugo je "Kako stojiš na iTunesu?". Na listi su samo najveći, samo najbolji.
Zu Guttenberg naručuje ribu. Veoma je zadovoljan, tvrdi kako nije jeo bolju u životu.
Dr. Dotcom
Upija zvukove Silicijske doline poput spužve. Potom zove taksi, koristeći Uber. Vrijeme je da odradi sastanke s "ljudima na vrhu". Razgovaraju o Fintechu, IOT marketu, sharing ekonomiji, eksponencijama performansi računala te o rastućem tržištu internet sigurnosti. Govori dot com jezikom, koji u mnogome podsjeća na političke floskule. Sada je Dr. Dotcom, šali se Hujer.
Zu Guttenberg smatra kako su danas dečki iz Doline pravi vladari. Kaže da je promijenio mišljenje, više ne vjeruje kako povijest kroje predsjednici i kancelari, već šefovi internetskih firmi i investitori, koji u pravome trenutku dođu na pravu ideju. On je sada jedan od njih. Barem on tako misli.
"Od Governmenta do Googlementa je teza koju sam postavio pred 2 godine", kaže Zu Guttenberg.
U Njemačkoj je smatran političarom čija je karijera uništena skandalom. No on na stvari gleda potpuno drugačije. Drži kako je u pravo vrijeme okrenuo novu stranicu.
"U Njemačkoj se za start upove izdvaja možda 300.000 eura, a ovdje samo jedna ideja može vrijediti milijarde“, kaže Zu Guttenberg razočarano.
Na zadnjoj CeBIT konferenciji, njemačka vlada bila je predstavljena u broju koji ne premašuje onaj nogometne momčadi, kaže Zu Guttenberg.
"Bez obzira na sve, što ostaje od politike? Često panično, pogrešno reguliranje koje kaska svjetlosnim godinama za događajima u svijetu", kaže.
Ipak, pronalazi mali komad zadovoljstva u bespomoćnosti onih koji su ga nekada ismijavali.
"Ima li političara koje cijenite?", pitao ga je David Crane, bivši savjetnik Arnolda Schwarzeneggera, kojega je sreo prije odlaska iz Batteryja.
Churchill i Roosevelt su mu se sviđali, nakon njih dugo mu se nitko nije svidio, odgovara Zu Guttenberg. Na kratko je razmislio i o Gerhardu Schröderu, jer je proveo reformu zbog koje je na kraju izgubio izbore. Ipak, brzo mijenja mišljenje, prisjetio se da se Schröder odmah nakon tih izbora bez ikakvog "perioda pristojnosti" zaposlio u Gazpromu. Odonda mu se u politici nitko osobito ne sviđa.
Žurba u danima kao bijeg od prošlosti?
Krajem siječnja ove godine posjećuje Berlin. Sjedi u predvorju Adlona, u sakou i crnoj polo majici. Priča o svojim sastancima. U subotu se sreo s Merkel, nakon toga brzo je otišao za München i Bruxelles, a sad je opet ovdje. Proživljava jet lag, noćima sjedi budan do 3 ujutro, što je suludo. Još dvije noći u Berlinu, a onda u petak ujutro putuje za Davos kako bi se susreo s nekoliko ljudi. Nakon toga ide na skijanje s trojicom prijatelja. Juri kroz svoje dane, neumorno, kao da bježi od samoga sebe, piše Hujer.
Ubrzo ima svoj prvi sastanak u China klubu, na stražnjoj strani Adlona. Pred njim u odijelu stoji glavni urednik njemačke grane američkog People časopisa.
"Dobar dan gospodine Zu Guttenberg. Ja sam glavni urednik Peoplea za Njemačku. Bismo li mogli napraviti nešto s vama?" pita ga čovjek.
"Nemojte me krivo shvatiti, ali bio bih sretan kad ne bih bio u časopisu", odgovara Zu Guttenberg.
"A kada bismo napravili nešto političko?", ustrajan je urednik.
"Političko u People magazinu? To je novost", odvraća Zu Guttenberg.
Urednik se bez obzira na komentar nastavlja truditi.
Okretanje afere na šalu
Zu Guttenberg mrzi kada netko izvlači njegovu prošlost na površinu. Sada govori o tome samo u zafrkanciji. Svoj falsificirani doktorat u Njemačkoj sada spominje samo kao dio šale. Kada se prošle godine pojavio na Sport-Bild gala večeri, sprdao se na vlastiti račun.
"Ako nekom pofali ideja za govor, Gutenberg vam može brzinski priskočiti u pomoć", rekao je tada.
Kada se u ožujku pojavio na SZ-Finanztagu u Frankfurtu u jednom je trenutku rekao kako si "mora zapisati nešto sa strane", zatim je nakratko zastao i dodao "sad, moram dobro pripaziti s fusnotama". Gluposti. Dječje gluposti. Njemačka. Tako on razmišlja o incidentu.
"Neuspjeh je precijenjen", kažu njegovi novi prijatelji Amerikanci. Zu Guttenbergova računica sada izgleda ovako: u Americi, u Valleyu, neuspjeh nije nikakva mrlja, već samo dokaz da si pokušao.
Try again, fail again, fail better
To mu odgovara, svoju priču o neuspjehu želi pretvoriti u priču o uspjehu. Sebe želi pretvoriti u poduzetnika, čovjeka koji je samo promijenio branšu.
O varanju više nema govora. Zato je stara drskost ponovo tu. U China suiteu ga čeka Michael Stuch – predsjednik uprave H2-industrije, s visokom, nageliranom frizurom. Poznaju se samo preko telefona, ali odmah prelaze na ti. Stusch treba financiranje za svoj start-up. Želi znati kako može doći do njega.
Zu Guttenberg kaže da je sinoć do ranoga jutra sjedio s milijarderom Peterom Thielom. Thiel je legenda u Dolini. Milijarder, investitor, suosnivač Paypala i Palantira. Zu Guttenberg želi malo testirati Stuscha.
"Ja sam sad Peter Thiel", govori mu, "imaš 3 minute za prezentaciju".
Stusch daje sve od sebe.
"Odlično", kaže Zu Guttenberg nakon izlaganja, dodajući kako ipak "tri stvari treba doraditi".
Savjetuje ga na sljedeći način: kao prvo, treba spomenuti i istaknuti "njemački inženjering", kao drugo, valjda napomenuti da su surađivali sa Stanfordom i MIT-jem, kao treće, treba se više koncentrirati na faktor troškova.
"Znam to po sebi. Nakon što čujem 30 pitcheva u danu, nakon 5 minuta više ne slušam", objašnjava mu Zu Guttenberg.
Stusch se zahvaljuje. Ima još jedno pitanje za kraj. Kako može stupiti u kontakt s Horstom Seehoferom.
"Ubacili smo mu flyer u aktovku, ali nakon toga se nismo čuli. Bilo je to kao da su nam se zatvorila vrata", kaže Stusch.
"Bez lobiranja", odgovara Zu Guttenberg.
"To ne radimo. Mi smo investitorska firma, koja također i savjetuje, ali ne želimo raditi ništa slično lobiranju", napominje.
Odbojnost prema njemačkoj sitničavosti
Mora dalje, ima još brojne termine. Ide na Prenzlauer Berg, održati govor o šansama investiranja u e-zdravlju, a potom na ručak u restoran Grosz na Kurfurstendammu. U međuvremenu, mora ponovo u Kina klub. Nešto je tamo zaboravio.
Taksist parkira iza Adlona.
"Za 5 do 7 minuta sam nazad", kaže Zu Guttenberg. Taksimetar pokazuje 11 eura. Taksist je nervozan, hoće li se klijent uopće vratiti, misli si.
Zu Guttenberg mu ostavlja svoju kravatu kao polog.
"Bez brige, brzo sam nazad, evo vam moja kravata", dobacuje mu.
"Ne nosim kravatu, ne mogu ništa s time, čak i da vrijedi 100 eura, ne trebam kravatu", odgovara mu nervozni taksist. Zu Guttenbeg vadi 50 eura iz džepa i gura mu ih kroz suvozačev prozor. Mrzi tu njemačku sitničavost.
Naznaka povratka u politiku?
Premijer Bavarske Horst Seehofer želi ga pozvati kao gosta zvijezdu na CSU-ov dan stranke u Nürnbergu. Seehofer i on nikada nisu izravno razgovarali, poziv je upućen preko medija. To je bila samo igra, Seehoferov šahovski potez u igri stranačke moći. Zu Guttenberg ne želi biti pijun njemačke politike. U Americi nikoga ne zanima njegov doktorat, no u Njemačkoj je cijela priča još uvijek aktualna. Moglo bi mu biti svejedno, no čini se kako se ponovno uključuje i počinje pisati. Javlja se s komentarima na svjetsku politiku, u Handelsblattu, Bildu, u vanjskopolitičkom magazinu Horizons.
Sredinom veljače opet je na putu za Njemačku, ovaj put ide u München. Sjedi s Garijem Kasparovom u taksiju, idu na JFK aerodrom. Pozvao je Kasparova na sastanak s mladeži CSU-a, koji je organizirao u dvorcu Neufahrn, zajedno s Manfredom Weberom i nekadašnjim bavarskim ministrom financija Georgom Fahrenschonom. Novine su pune članaka o tome. Vraća li se Zu Guttenberg, pitaju se.
Zu Guttenberg je zapeo u gužvi. Prekasno je krenuo. Zapravo je htio Kasparova pokupiti ranije, no nije stigao na metro.
"Gari, kupio sam ti kartu za prvu klasu iz Newarka za kasniji let", zafrkava ga Zu Guttenberg. Ne može vjerovati da će možda zakasniti na let, to mu se nikada nije dogodilo.
Sljedeće jutro je u Münchenu, ipak nije zakasnio. Obećao je Kasparovu tradicionalni bavarski doručak, a nakon toga idu u dvorac.
Novine stalne pišu o tome, pune su špekulacije o tome skuplja li Zu Gutternberg trupe za povratak u politiku. Kasnije kaže kako je iznenađen medijskom prašinom koju je čitava stvar podigla. Inače, rasprava je bila odlična, s kvalitetnim ljudima. Raduje se što mladi ljudi govore tako dobar engleski, iako s naglašenim bavarskim naglaskom. Je li to nova generacija, nešto na što bi se mogao osloniti kada bi se jednoga dana odlučio vratiti? Tako daleko nije htio ići, jer bi to značilo da bi ponovno bio primoran govoriti o svojoj prošlosti, smatra Hujer.
Ostaje pri svojoj priči - doktorat nije plagijat
U jesen 2011. godine, samo 7 mjeseci nakon povlačenja iz politike, našao se s glavnim urednikom Zeita u Londonu, Giovannijem di Lorenzom, kojemu je pričao o svojoj propasti. Od toga bi jednog dana mogao nastati temelj za knjigu o njegovom povratku. Pričao je o najvećoj gluposti svojega života. Ipak, ostaje pri svojoj tvrdnji da to nije učinio s predumišljajem, već da se radilo o omašci. To je do današnjeg dana ostala njegova verzija stvari - njegov doktorat se sastoji od dvije trećine prepisanoga, no inzistira kako se ne radi o plagiranju. Nakon toga, više nije davao intervjue.
Netom prije Uskrsa, na večeri u Greenwichu, sjedio je preko puta Henryja Kissingera. Kissinger je osoba za koju kaže da ga je dovukla u Ameriku, pravi obiteljski prijatelj.
Kissinger nije entuzijast za digitalnim svijetom, skeptik je, pita se gubi li se sposobnost konceptualnog mišljenja zbog raspoloživosti brzih informacija. Ali upravo je to ono što čini tu večeru toliko zabavnom.
Zu Guttenberg pozdravlja "dragog Harryja" koji je kasnio 45 minuta zbog gužve u New Yorku. Tada okupljenima daje informacije o tome kako će večer teći.
Svaki gost treba reći nešto o svojem području rada, e-zdravlju, umjetnoj inteligenciji, publishingu u vrijeme interneta.
Kissinger sve to sluša. Postavlja pitanja ovisno o situaciji, mrmlja si nešto u bradu. Odjednom se okreće prema Zu Guttenbergu i pita ga zašto se on toliko zainteresirao za sve to.
"U vladi smo za vrijeme krize o dvjema stvarima imali vrlo malo pojma - kako financijski svijet uistinu funkcionira i kako digitalizacija mijenja društvo. Imamo odgovornost prema sljedećoj generaciji, grijeh je ukoliko ovu dinamiku ne shvatimo", odgovara mu Zu Guttenberg, s prizvukom političara.