Foto: josip-juratovic.de
Stožer za obranu hrvatskog Vukovara blokirao je Kolonu sjećanja koju su predvodili Ivo Josipović i Zoran Milanović. Kako je moguće da ljudi u crnim uniformama zaustavljaju državni vrh, koji je sa svim svojim manama, ipak, izabran od strane naroda na demokratskim izborima?
"Vlada i predsjednik Josipović su legitimni predstavnici Hrvatske, koji su na legitiman način izabrani i nitko ih i ništa ne može spriječiti ili prepriječiti im put iz bilo kojeg razloga, a pogotovo ne neke samoprozvane organizacije. Nisu trebali napustiti kolonu, trebali su proći i tako pokazati autoritet demokratske, slobodne Hrvatske"
Javnost je zgrožena zbog te podjele na nehrvatsku i hrvatsku kolonu. Poznato je kako je Stožer dao svoju podršku HDZ-u, a mnogi su postavili pitanje je li upravo predsjednik te stranke Tomislav Karamarko odgovoran za ono što smo vidjeli u Vukovaru?
"Ako je ova Vlada slaba, onda treba jaku opoziciju. Onda to treba biti opozicija koja nudi političku alternativu, a ne koja pređe u poziciju huligana, koja se s nekakvim grupama s ceste pokušava rješavati politička pitanja. To je, u stvari, grozno za demokraciju u Hrvatskoj. Ova Vlada je jednim dijelom slaba zato što ima slabu opoziciju".
Nezaposlenost raste, ljudi sve teže preživljavaju, a Hrvatska se, osim ćirilicom u Vukovaru, zabavlja i definicijom braka. Inicijativa "U ime obitelji" predvođena Željkom Markić pokrenula je veliku ofenzivu kako bi se definicija braka uvrstila u Ustav. Sudeći prema najavama, Markić će se uskoro okrenuti protiv najavljenog Zakona o životnom partnerstvu, prema kojem bi istospolni parovi mogli stupiti u pravno priznatu životnu zajednicu. Kakva je situacija u Njemačkoj po tom pitanju?
"To je pitanje koje je Crkva pokrenula. Prije svega, što se tiče istospolnih zajednica, za sve nas bi ključno pitanje trebalo biti - u čemu krše oni bilo koje ljudsko pravo? Kome oni smetaju, kome čine štetu? U Njemačkoj je drugo pitanje, trebaju li istospolne zajednice imati pravo na posvajanje djece? Trebamo se boriti i gledati na dobrobit djeteta. Recimo, imate heteroseksualne parove i sad je jedan od roditelja nasilnik i alkoholičar. Hoće li tom djetetu biti bolje u takvoj zajednici? To su moralna pitanja za koja nema jasnih rješenja. Ja sam tradicionalist i logično je da sam za brak. Brak između muža i žene, djeca, da, to je sve ok. To je definirano zakonom, a zašto ne bi bilo normalno da takvo nešto imaju pripadnici LGBT zajednice?"
"Ja sam katolik i po našoj vjeri ljubav je najveća dobrobit za čovječanstvo. Zašto onda ljubav između dva ista spola isto ne bi bila sveta? Malo mi je pretjerano da se sada oko toga pravi referendum, to uopće nije pitanje referenduma. Ovim pitanjem se stigmatiziraju određene grupe, to nije dobro. Imate jasno definiran zakon po pitanju ljudskih prava i sloboda. Što se tiče braka, kod nas je taj brak između istih spolova jednak po pitanju poreza, povlastica ili socijalnih izdavanja. Kao vjernik kažem da je i Bog te ljude stvorio i da zna zašto ih je stvorio, ako ih je on tako stvorio onda ih moram poštivati i mislim da bi tako trebao svaki vjernik misliti."
Protivnici istospolnih brakova konstantno potenciraju da će hrvatsko društvo doživjeti kataklizmu. Što se drastično promijenilo u Njemačkoj od dana kada su istospolni brakovi izjednačeni s tradicionalnim?
"Netko tko je homoseksualac, on je rođen takav. Dakle, nekada se morao skrivati i tajiti, nekad ga se trpalo u zatvor, maltretiralo, ali on je tako rođen. To je kao što sam ja rođen kao heteroseksualac. Oni su oduvijek bili tu, samo je razlika što su se nekada morali skrivati, držati se u ilegali. S druge strane, danas može normalno reći tko je i što je. Evo, gradonačelnik Berlina je homoseksualac, njemački ministar vanjskih poslova je homoseksualac. U CDU-u imate niz konzervativnih ljudi koji se ne boje reći da su homoseksualci. To je ok! Samo jedno ne želim, da se to potencira kao što ne želim da se potencira i heteroseksualnost. To je sve normalno, mene ne zanima je li neki veleposlanik homoseksualac ili nije. To ne igra ulogu kakvu će on politiku voditi. Mene interesira kakav program ima, kakav projekt ima, a to s kim on spava po noći meni je svejedno. U Njemačkoj to više ne igra nikakvu ulogu."
Poznati ste kao jedan od rijetkih socijaldemokrata koji je Milanovića optužio da je u slučaju "lex Perković" opalio šamar Europi.
"Tu se radi o više stvari. Prije svega, treba riješiti neke stvari iz povijesti. Mora se uspostaviti pravda i pravičnost. U ovoj priči sam fokusiran na žrtve. Niti jedan zločin ne smije zastarjeti, prema bilo kojoj žrtvi iz bilo kojeg razloga, a pogotovo ne ako se radi o temi slobodnog razmišljanja i mišljenja. Da, ovdje je riječ o različitim ideologijama, nama je to jasno, ali čovjek ne smije oduzeti drugom život i svaka žrtva mora osjetiti pravdu. Demokracija se zasniva na ljudskim pravima, slobodi, pravdi i neovisnom sudstvu. Hrvatska se mora okrenuti prema žrtvama, inače će vječno vladati strah, ljudi neće biti sigurni, a sigurnost se može uspostaviti samo ako ljudi dožive pravičnost".
Štednja i recesija dvije su omiljene riječi hrvatskih političara. Međutim, koliko god mi štedjeli, Hrvatska tone sve dublje i dublje, stvorila se apatija. Ima li izlaza iz ovakve situacije?
"Kao prvo, imam osjećaj da je Hrvatska nespremno ušla u Europsku uniju. Nemamo jasno definiran Nacionalni strateški plan i to je što ljude čini nesigurnima. Zato gledamo ovakve incidente u Vukovaru i na drugim mjestima. Ljudi su bez orijentacije, nesigurni, puni straha. Koliko je vlada uspješna ili neuspješna, teško je reći, ali očigledno je kako preko 300 tisuća u Hrvatskoj nema posao (op.a. više od 350 tisuća). To je za zemlju kao što je to Hrvatska katastrofalno! Budući da sam netko tko potječe iz sindikata, ne razumijem kako sindikati, radnici i općenito narod nisu krenuli u demonstracije kako bi potaknuli na rješavanje socijalnih pitanja.
Ne, nego se ide s tim demonstracijama po pitanju prošlosti. Ne bi se smjela blokirati budućnost mladih kroz pitanja ćirilice, manjinskih prava i slično. Sva ta pitanja se mogu rješavati usput. Recimo, situacija u Vukovaru se može riješiti na način da neko hrvatsko poduzeće tamo otvori tvornicu s dvjestotinjak radnih mjesta, gdje bi radili i jedni i drugi. Gdje bi i jedni i drugi imali kruha i gdje bi se stvorila perspektiva. Vjerujte mi da bi se situacija oko te ćirilice sama po sebi riješila"
Ali, kako stvoriti nešto kada Hrvatska ima političare kojima je najveća briga hoće li njihov službeni automobil imati pet ili sedam brzina? I dok se u javnosti raspravlja o novim vozilima političke elite, ministar financija, Slavko Linić, kojeg mnogi još nazivaju pravim hrvatskim premijerom, zadužuje zemlju i najavljuje nove poreze.
"Hrvatska je zadužena i činjenica je da se ne može unedogled zaduživati. Bivša vlast je napravila ogromne pogreške, pored te krađe, radili su se ogromni ekonomsko-politički promašaji. Odnosno, ništa se nije radilo. E sada, ljudi znaju da se pretjeralo s trošenjem, ljudi su toga svjesni, ali kada se rade ti rezovi, onda se mora uspostaviti pravilna komunikacija s ljudima. Zašto netko nešto mora učiniti. Bitna je ta emocionalna inteligencija. Mi smo u Njemačkoj morali sprovoditi reforme, a socijaldemokrati su također navukli bijes na sebe. To je moje iskustvo iz te pogreške retorike. Gerhard Schröder je svojedobno mislio da se sve može napraviti pritiskom, odnosno tkz. basta politikom, koja je bila poznata tamo 2003., 2004. godine. Pogađate, to ga je koštalo na izborima. Ne možete na silu, morate razgovarati s ljudima, nije narod glup!"
"Hrvati znaju da su zlatna vremena prošla, ako ih je ikada i bilo. S druge strane, mora se ponuditi perspektiva. Zašto se štedi i kako će se taj novac upotrijebiti, jer samo onda ima smisla štedjeti - ako se novac upotrijebi za nova radna mjesta, infrastrukturu. Ova država je zadužena i mora se reformirati. Administracija je prevelika, imamo ogroman broj umirovljenika, a mali broj ljudi koji to u proizvodnji mogu pokriti. Znate li koliko Njemačka ima industrijskog udjela od cjelokupne ekonomije? 22 posto! Francuzi imaju 12, a Hrvatska ima možda dva do tri posto, ne znam točno. Ako kažemo da imamo turizam, ok, ali to su tri-četiri mjeseca u ljeti. Idemo onda vidjeti je li moguć zimski turizam. Poljoprivreda, ljudi iz Hrvatske mi često govore "proizvodit ćemo zdravu hranu", ali zdravu hranu već svi proizvode! Industrijalizacija poljoprivrede, to su teme o kojima moramo razgovarati i u tome se hrvatski političari moraju natjecati, a ne ovo oko Vukovara, ćirilice i drugih pitanja koja ne želim omalovažavati, ali to nisu pitanja budućnosti."
"Da se vratim na štednju, ne smije se novac uzimati samo zato što ga, eto, nema ili, što stvarno strašno zamjeram, da je Europa kriva za to. U Hrvatskoj se svaki apsurd pravda zato što Europa tako traži od nas. Kad ne znaju kako dalje, onda se pravdaju riječima: Europa nas tjera na to. To je apsolutno netočno! To je tanak led i ljudi nisu glupi. Hrvatska je ravnopravna članica EU, barem Milanović sebe kao takvog predstavlja. Onda mora znati da su Hrvati ravnopravni u takvom europskom procesu i da bez njih i njihovog utjecanja nema ništa iz Brusselsa. Manje tražiti krivce izvana, a više tražiti svoju perspektivu"
Da ne bude sve tako crno, rekli ste da vidite i neke pozitivne promjene u Hrvatskoj?
"Hrvatska se mora stabilizirati kao nacija, ne po nacionalnom pitanju, nego po pitanju društva i razvoja u budućnosti. Jednostavno, mora zaživjeti ono što smo implementirali u hrvatsko zakonodavstvo, onih 35 poglavlja. Tamo je sve riješeno, samo to treba početi prakticirati. Niste svjesni pozitivnih promjena, jer se bavite pitanjima ćirilice, Vukovara, a ne ključnim pitanjima. Imate strašno puno pozitivnih signala. Konkretno, mislim na suđenje Ivi Sanaderu, gdje sutkinja kaže "ne možete tako razgovarati sa mnom, ja sam sutkinja, a vi ste optuženi". Ona bi prije 10 godina izgubila posao zbog toga, a sada joj Sanader ispričava. To je pozitivan signal. Trebate živjeti kao moderno društvo. Bitno je da se što više mladih uključi u rad stranaka, da mijenjaju stranke iznutra. Imam osjećaj da su sve te stranke danas samo stranke vođa, stranke elita, koji su već dugo godina u vrhu i koje se nitko ne usudi micati ili mijenjati. Nove programe moraju stvarati nove grupe mladih ljudi. Znam da su ljudi već zasićeni od politike i političara, ali politika ne može biti bolja, ako se ljudi ne angažiraju i ne bore."