Foto: Hina, Index
MILAN KUJUNDŽIĆ, ministar zdravstva, predlaže financiranje rupa u proračunu svog ministarstva dodatnim nametima na alkohol i cigarete, ali potencijalno i na niz drugih artikala – junk food, slatkiše, sokove, kavu, gazirana pića.... ma ukratko sve što se njemu i sličnima hoće. U tome ga podržava cijeli odred kojekakvih, redom na državni proračun nakačenih, udruga, organizacija, ureda i tijela.
Bravo! Neka alkoholičari i ovisnici o duhanu te djeca koja vole gumene bombone spašavaju proračun, bando, jer vi ne znate upravljati onime koliko realno imate, i racionalizirati poslovanje.... inače hrvatsko zdravstvo ima najgori odnos medicinskog i nemedicinskog osoblja u Evropi. Tako sam čuo od jednog doktora – priznajem da je podatak anegdotalne prirode, ako je pogrešan, ja se iskreno ispričavam. Prilično sam uvjeren da je taj odnos jako loš, čak i ako nije "najgori u Evropi".
"Podržavam dio prijedloga da se novac uzme od poreza na cigarete i alkohol jer oni direktno utječu na zdravlje, pa bismo to mogli nazvati porezom na zdravlje", kaže Vikica Krolo, predsjednica nečega što se zove Koordinacija hrvatske obiteljske medicine. Alo!!! Pa VEĆ IMAMO porez na zdravlje, draga Vikice! Zdravstvo je javno financirano. Uz to, i HDZ i SDP svojim idiotskim idejama, nesposobnošću i parazitizmom direktno utječu na zdravlje, više od piva i gumenih bombona, pa što ne bismo dodatno oporezovali članove tih parazitskih organizacija, na primjer? Evo, ja sam se iznervirao na ovu izjavu Vikice Krolo, pa što ne bismo i nju oporezovali?
Idealan građanin je onaj koji jede kelj, pije vodu i trči
Znate tko je idealan građanin za Kujundžića i bulumentu uhljeba iz raznih ureda i "koordinacija"?
Netko tko jede samo sirovi kelj, pije vodu, trči, cijelog života plaća zdravstveno i onda samo jednog dana u dubokoj starosti tiho umre, bez da je ikad potrošio i jednu kunu koju je cijeli radni vijek uplaćivao u zdravstveni sistem.
E, ali ja i ekipa nećemo tako. Oćemo pit i jest i biti umjereno nezdravi da bismo lovu uplaćenu u vaš bunar kroz desetljeća odvajanja od plaće bar malkice naplatili, da nas malo liječite tu i tamo, prije nego krepamo. Jel može tako? Zar nije to bio deal s javnim zdravstvom od početka? Je li to ta solidarnost na kojoj se navodno temelji sistem i možemo li na nju računati bez plaćanja posebnih penala?
Hoćemo neki razuman cost benefit, return on investment, može li nam tko to zamjeriti?
Sustav javnog zdravstva koji bi trebao brinuti za svakog jednako, pretvara se u to da ga posebno financiraš ako netko negdje procijeni da tvoj životni stil nije savršeno zdrav. Međutim, ničiji životni stil nije savršeno zdrav. Šta je sljedeće? Pušači već sad plaćaju trošarine na cigarete u iznosima koje se mogu slobodno nazvati financijskim terorom (nisam pušač, pa se ovdje ne borim za svoj interes, da bude jasno). Ljudi koji jedu previše masnoće i imaju povišen kolesterol? Ljudi koji nisu aktivni? Ljudi koji loše spavaju? Na neki način, može se reći da je to i smisao života – sitni, nezdravi užici. Dobro se najest! Napiti! Pa šta će mi sto godina života ako ne jedem što želim, ne tulumarim, ne pijem... i tako dalje… Sad traže od tebe da dodatno financiraš zdravstvo ako oni ocijene da nisi optimalan jedač kelja, pijač destilirane vode – Agrokorove Jane valjda, jer valja nam, također po odluci vlade, spašavati Agrokor – i lik koji spava 8 sati dnevno?
Ajmo uvest´ porez na disanje
Ma samo je nebo granica. Disanje, na primjer, nije ništa nego oksidacija u stanicama. Svakim udahom – bliži ste smrti. Ajmo uvesti porez na disanje, na zrak! Da, ovo je reductio ad absurdum, ali u Hrvatskoj smo vidjeli i gore. Od plaćanja kazne za pivo, do plaćanja kazne za disanje mnogo je međukoraka. Idemo jedan po jedan. Pa i deseci drugih nameta bili su nezamislivi do pred nekoliko godina ili desetljeća, a danas ih šutke trpimo.
Da budemo načistu – ne uvode se dodatni nameti po sili neke nebeske ili znanstvene pravde, već samo zato jer su rupe, nastale nesposobnošću odgovornih ljudi da troše koliko imaju na raspolaganju, prevelike. Fali milijarda-dvije, pa se izmisli dodatno plaćanje za nešto što je po nekom nezdravo. Bingo, riješen problem. Barem do sljedećeg godišnjeg obračuna. A onda ćemo, ako zafali para, nezdravim i kažnjivim proglasiti nešto novo. Nekretnine, kavu, bojlere, žarulje, zrak, pse…
Međutim, brine me jedna stvar. Razmislite dobro o ovome, jer ovo je ključno, i neugodno pitanje ovog teksta. Nije li sve ovo, na logičkoj ravni, zapravo najbolji argument za privatizaciju zdravstva?
Konstantno državno zabadanje nosa u novčanik, krevet i stol građana! U jednjak, pluća, želudac i crijeva. Po čemu je ovo "javno" zdravstvo ako su tobožnji grijesi, koje ministar, nesposoban za baratanje raspoloživim financijama, odluči kažnjavati – posve privatne i individualne naravi?
Osobno sam umjereni liberal koji granicu povlači baš kod zdravstva i školstva. Mislim da školstvo i zdravstvo trebaju biti većinom javni. Puno je argumenata za to u koje ovdje nema smisla ulaziti.
Međutim, kad gledam ovakve debilane, onda se čak i taj umjereni liberalni stav transformira u libertarijanca krvavih očiju. Zar da kroz svako popijeno pivo plaćam vaše uhljebe, izmišljene pozicije i nesposobnost da se pokrijete koliko vam je pokrivač dug?
Neka svatko sam plaća svoj trošak
Zar nije javno zdravstvo i uvedeno da bi SVI GRAĐANI bili jednaki?? Da se kod dolaska u bolnicu ne bi gledalo boju kože, nacionalnost, primanja, puši li netko ili pije (osim u opsegu nužnom za liječenje te konkretne osobe, u tom momentu, ali ne u smislu kažnjavanja)?
A onda odjednom – nismo svi jednaki.
U redu, bando nezasitna, može i tako. Neka svatko sam plaća svoj trošak, vratite mi sve stotine tisuća kuna koje sam prisilno utukao u vaš nakaradni sustav, vratite mi sve trošarine na "nezdrave stvari", pa ću rado sam sebi i bližnjima plaćati kad što treba. Ionako nabijate penale za ono što vi ocijenite da ne valja, i to ovisno o rupama u budžetu, a ne nekom vrhunskom autoritetu zdravlja, pa zašto ne bi svatko svoj ceh plaćao sam? Od nule!
Konstantno u Hrvatskoj imamo miks najgoreg od javnog i privatnog. Najgore od solidarnog i kaznenog. Zdravstveni sustav je tobože javni i solidaran? I neka je, super. Ali ako su penali za nečiji lifestyle odabir naplativi kroz sustav i vezani za privatne odluke, što je onda tu "solidarno" i nije li logičan naredni korak da se ljudima posve skinete s kičme i pustite ih da svoje nezdrave odabire plaćaju sami, bez iluzije solidarnosti? Financirat ćemo tisuće plaća javnim sredstvima jer, kao, svi smo jednaki i solidarni i imamo prava bez obzira na sve ostalo. E, ali ako netko puši, jede i pije, onda nismo solidarni, njemu ćemo naplatiti penale za to. Pa fala onda brate, ako će mi Kujundžić i njegova banda uhljeba brojati svako popijeno pivo, kavu ili gumeni bombon, ajde da si sravnamo ceh na nulu, pa svatko sebi sve plaća sam?
Kolektivizam je sam sebi najveći neprijatelj. Čak i u stvarima koje zaista jesu javni interes, kao zdravstvo, nakaradna, bezumna i neograničena pohlepa poremećenih političkih mozgova i nesposobnost da zbrajaju 2 + 2, dovede do toga da ti se svaki javni interes i zajedničarstvo – zgade.