DA NAM ljeto ne bude u maniri kiselih krastavaca pobrinula se premijerka hodočašćenjem po Lijepoj našoj. Hrabro je započela kampanju na leđima poreznih obveznika. Ništa nije propustila slučaju. Cijelom tom folkloru nedostajala je samo glazbena podloga. Prigodna bi bila talijanska kancona: "Parole, parole, parole..."
Mnogo pažnje je premijerka uložila u vanjski imidž a malo pažnje u govorni imidž, odnosno što govori i kako zvuči. Agresivnim, ironičnim i narcisoidnim istupima šalje poruku – HRVATSKA – to sam ja. Ali, ne, ne premijerko, HRVATSKA – TO SMO MI - GRAĐANI. Njeni istupi doslovce vrište: Ja želim i hoću vlast i pritom joj ne nedostaje samohvale. Pokazala je premijerka veliku energiju, čak je nadmašila svoga učitelja Ivu. Postala je samosvjesna i samodopadna te ne podnosi kritike i želi da joj se svi dive. Voli biti viđena, pripisuje sebi sve zasluge što ukazuje na visoki stupanj narcisoidnosti.
Tadićevo ljubljenje joj laska
Ipak, koliko god se premijerka trudila bacanjem kamena temeljca, branjem jabuka, pijenja rakijice... Nije baš uvjerljiva. Mora ponuditi nešto više. Postoji 10 glavnih osobina koje utječu na percepciju o nama. Na drugom visokom mjestu je vjerodostojnost. Tu je naša premijerka vrlo tanka. Dok nam se premijerka obraća i hvali njeno tijelo nam šalje vjerodostojne i istinite signale.
Govor tijela otkrio je premijerkine osjećaje i misli o izjavi predsjednika Tadića o ljubljenju. Riječima je slala poruku neslaganja, "uvrijeđenosti", ali cvrkutavo mekan glas, koketno podsmjehivanje, obrve lagano podignute, a oči kao žarulje i nagnuta glava su slali sasvim drugu poruku. To su signali koji govore "ugodno mi je i drago mi je to čuti" i znakovi su pozitivnih osjećaja.
Za mnogo izrečenog i obećanog od strane premijerke moramo staviti znak upitnosti, jer izrečeno pobijaju njeni neverbalni signali.
Kosor je u konfliktu sama sa sobom
Retorika svakom loncu poklopac, svađe, prepucavanje, tjeranje mak na konac, nije on – nego ja, želi ostaviti dojam da vlada situacijom, a sve to popraćeno namještenim osmjehom, neverbalnim signalima rukovanja sa samim sobom, lickanjem usnica, kašljucanjem, vrpoljenjem ukazuje da je prisutna nervoza, da ne vjeruje ni sama u ono što je izgovorila, te da je u konfliktu sama sa sobom.
Premijerka nas uvjerava da smo izišli iz krize i da je BDP porastao ali ramena i ruka kažu ne. Ramena su joj se podigla samo djelomično što znači da limbički nije potpuno opredijeljena za ono što govori i vjerojatno izbjegava odgovor ili vara, a podignuta ruka je pala svom težinom prije nego što je dovršila rečenicu. Ove dvije usklađene radnje upućuju na neistinitost izrečenog. To su potvrdili i ministri koji su stajali iza premijerke smrknutih lica, spuštene glave i spuštenih ramena. Poza uvlačenja u sebe. Djelovali su kao da su na karminama, a ne na objavi vesele vijesti. Slika govori više od tisuću riječi.
Premijerka je odlučila zaratiti s predsjednicima regije. Oštrice prema predsjedniku Josipoviću su uperene zbog njegove popularnosti. Premijerka jednostavno ne može podnijeti da je netko popularniji od nje. Koristi govor napada, optužbe, istjerivanja na čistac, isticanja svoga ja, što je znak pomanjkanja argumenta za izgovoreno, obećano i udaljavanje od važnih pitanja. Premijerka koristi kretnje visoko podignute glave i zbačene brade. To su kretnje nadmoći, neustrašivosti, agresivnosti i oholosti. Takvi istupi joj ne idu u korist.
Nakit = novac = status
Demonstrira moć odijevanjem i kićenjem. Svojim načinom odijevanja i kićenja premijerka jasno želi pokazati svoj položaj u društvenoj hijerarhiji. Pokazivanje statusa na taj način je demonstriranje određenog nivoa dominacije – nadmoći nad drugima. Svakodnevno vidimo nove kostime, nove naušnice, novi broš, prstenje i ogrlice. Možemo postaviti formulu tog pokazivanja nakita: nakit = novac (bogatstvo) = status. Na toj osnovi je nakit uvijek počivao i uvijek će počivati - znak koji govori: "Ja imam novac i moć".
Premijerkine poruke nemaju mirisa niti okusa. Koristi jezik demagogije i zastarjele poruke i aktivnosti u koje nitko ne vjeruje.
Nije važno što kažete, nego kako vas razumiju, nije važno što pokažete, nego što drugi vide.Nije važno što ste mislili, nego što su drugi razumjeli. To bi premijerka trebala imati na umu.
*Prof. Ljiljana Buhač je konzultantica i trenerica komunikacijskih vještina i fiziognomije