OSNIVAČ MICROSOFTA i filantrop Bill Gates dao je vrlo zanimljiv intervju za Wired.
Primajući čestitke za prvo mjesto na ljestvici bestselera The New York Timesa za knjigu How to Avoid a Climate Disaster (Kako izbjeći klimatsku katastrofu), njegovo alarmantno, ali i neobično optimistično djelo o našoj globalnoj ekološkoj krizi, Bill Gates je napomenuo da se knjiga na toj poziciji drži već tri tjedna: "To je dobro za knjigu o klimi."
No uspjeh ne čudi. Malo ljudi ima Gatesov autoritet jer je priznati stručnjak ne samo za tehnologiju i poslovanje već i za drukčije teme poput globalnog zdravstva i energije, što je rezultat njegovog rada u Zakladi Billa i Melinde Gates. Spremao se svoj ekološki priručnik objaviti još prije godinu dana, ali se suzdržao jer se kao i ostatak svijeta usredotočio na drugi veliki problem - covid-19. Nismo ga još riješili, ali klima neće čekati. Očito je da se mnogi kupci njegove knjige slažu s tim, piše Wired.
Gatesova je knjiga djelomice jadikovka, a djelomice slavljeničko djelo. Sustavno pristupa klimatskoj krizi, obrađujući je po različitim industrijama koje generiraju najviše emisija. Ni kravlji prdež nije izostavljen. Rješenje postavlja u okvirima onoga što naziva zelenim premijama - razlikama u troškovima između proizvoda i usluga koji ne emitiraju stakleničke plinove u usporedbi s jeftinijim CO2 zagađivačima o kojima trenutno ovisimo. Doznajemo iznenađujuće činjenice, poput one da je cement gori od klimatizacije. Istaknuo je i paradoks da naša ogromna potrošnja energije nije sama po sebi štetna, jeftina energija, pa čak i krčenje šuma poboljšalo je živote najsiromašnijima na Zemlji. Naravno, zbog toga je klimatsku katastrofu teže izbjeći.
Ipak, Gates smatra da se to može postići i to inovacijama. Bit će potrebni deseci inovacija u različitim poljima, nadamo se uz potporu vlade, da bi se smanjile ili eliminirale zelene premije i kako bismo sadašnju 51 milijardu tona stakleničkih plinova koji se ispuste svake godine smanjili na nulu.
Zaista ste optimistični u pogledu načina na koji možemo pobijediti klimatsku katastrofu. Veliki dio knjige posvetili ste tome koliko će teško biti eliminirati 51 milijardu tona stakleničkih plinova do 2050. Navodite dugačak popis znanstvenih otkrića koja moramo napraviti da se to ostvari. Odakle takav optimizam?
Možete me optužiti da sam generalno optimistična osoba. Karakteristično je to za nekoga tko odustane od škole, misleći da može stvoriti softversku tvrtku, te zaposli puno ljudi i onda u tome zapravo uspije. Onda je došla Zaklada, sav posao koji smo obavili s novim cjepivima i poboljšanjem globalnog zdravlja također je super prošao. Tako dospijevate u kategoriju wow-what-can-I-do. Slažem se da je to opasna stvar. Priznajem da se klima razlikuje od te dvije stvari i bit će puno teže. Najviše me brine politička volja, pogotovo ako ne uspijemo navesti mlade Republikance kao generaciju da shvate kako kasne i kako su njihovi vođe pogriješili. Bit će teško ako u tome ne uspijemo jer na vlasti će se smjenjivati Republikanci i Demokrati. Tražimo od velikih industrija, komunalnih usluga, proizvodnje čelika i cementa da dramatično reinvestiraju u infrastrukturu. Ako politike nisu trajne, nego kratkoročne, nema načina da će to učiniti.
Jeste li se sastali s tim mladim Republikancima na nedavnoj Konferenciji konzervativne političke akcije (CPAC)? Čini se da ne čitaju Vašu knjigu?
To je zanimljiv izazov i potrebno mu je pristupiti sa znanstvene strane. Imamo partnera koji je upravo financirao republikansko lobiranje. Mijenjaju li se stavovi tih mladih ljudi? Bez toga ćemo se naći u teškim problemima jer mnogo toga ovisi o inovacijama u SAD-u.
U knjizi se negiranjem klimatske krize bavite tek na dvije stranice u posljednjem poglavlju. Zašto se niste time više pozabavili?
Na neki sam način više usmjeren na ljude koji misle da je lako riješiti problem nego na ljude koji ne misle da je to problem. Imamo četiri tabora: 1. problema nema; 2. imamo problem, ali nije velik; 3. rješenja nema, idemo dalje. A imamo i četvrti tabor u kojem sam i ja i kažem: 1. ovo je važno; 2. jako je teško; 3. nije tako teško da ne bismo imali šanse za uspjeh. Postoje stvari poput električnog automobila gdje ćemo u 15-godišnjem okviru, kako se početni trošak smanjuje, kako se stanice za punjenje pojavljuju, kako doseg raste, kako se vrijeme punjenja smanjuje na 15 minuta, imati zelenu premiju od nule. To znači da General Motors može reći da više nema benzinskih automobila i kupci se neće buniti. I to je prilično nevjerojatno s obzirom na to da danas električni automobili čine samo dva posto ukupne prodaje.
Ne mislite li da je ogroman politički napor na izborima 2016. godine, koji je mogao donijeti drukčiji ishod, mogao pomoći klimi više nego bilo što iz Vaše knjige?
Ne. Pogledajte moj klimatski govor iz 2010. godine. Kažem da bih radije imao energetske inovacije nego pravo biranja svakog predsjednika do kraja života. Moram priznati, nisam predvidio da će biračko tijelo izabrati Trumpa. Pa me to natjeralo da bolje razmislim. To nije zbog klimatskih razloga. Kompetencija je zaista bitna. Ovoj zemlji su potrebne promjene u strankama. Ne možete imati samo Demokrate na vlasti. To se neće dogoditi. I nije dobro za zemlju. Demokrati ne misle da su resursi ograničeni. A resursi jesu ograničeni. Ja sam centrist i kad pogledam Green New Deal, pitam se kako ćete svima dati posao, a da to ne utječe na klimu? To nije realno. Mora da pjevate Internacionalu i čitate Marxa. Želite li da ta stranka zauvijek bude na vlasti? Ja ne.
Pretpostavljam da podržavate aktualnog predsjednika SAD-a. Dio knjige u kojem opisujete tijek akcije zvuči kao da se predstavljate kao naš klimatski car. Što kažete na to?
Izvršna vlast je ograničena u onome što može učiniti. Zato provodim mnogo vremena s kongresnicima. Pred nama je vjerojatno osam dobrih godina kad je u pitanju klima. I nažalost, puno toga moramo učiniti kompromisom. Neke stvari se mogu tako riješiti, a neke ne mogu. Nadam se da ćemo uspjeti progurati istraživanje i razvoj. U zakonu koji je prihvaćen u prosincu bilo je dosta toga vezano za klimu. Da, ovo je politički problem, ali rješenje nije u tome da samo Demokrati budu na vlasti. Republikanska stranka sluša poslovnu zajednicu. I sada imamo dovoljno mladih ljudi kojima je stalo do ove stvari da čak i naftne kompanije prihvaćaju promjene. Zaista mislim da će sve biti OK ako mlađoj generaciji bude stalo do ovoga.
Neki ljudi smatraju da protivljenje rješavanju problema ne proizlazi iz neznanja, nego iz lobiranja i dezinformacija koje dolaze od industrije fosilnih goriva. Drugim riječima, problem je u samom kapitalizmu.
Situacija u čovječanstvu danas je bolja nego prije 20 ili 40 ili 200 godina. Kapitalizam ima određene zasluge za to. Danas je lakše biti žena, biti homoseksualac ili imati rak. Što bi bilo da se pandemija pojavila prije 10 godina, prije interneta i prije nego što smo mogli proizvesti moderna cjepiva? Ako ljudi misle da se prije 100 godina živjelo bolje nego danas, onda mogu reći i da je kapitalizam bio velika pogreška.
Zanimljivo je da su ljudi za koje biste mislili da su strastveni pristaše suočavanja s klimatskom krizom sada vrlo uzbuđeni zbog kriptovaluta poput bitcoina. Čime se čini klimatski korak unatrag jer je bitcoin velik potrošač energije.
Moja kritika bitcoina zapravo nije usredotočena na njegovu suludu potrošnju električne energije. Više je usredotočena na reverzibilnu lokalnu valutu digitalne razmjene, poput onoga što Zaklada financira u Indiji, Keniji i mnogim drugim mjestima. Vjerujem u digitalnu valutu zbog niskih transakcijskih troškova i učinili smo više na smanjenju troškova doznaka nego itko drugi. Bitcoin se ne može unovčiti. Pristaše bitcoina nisu učinili ništa, možda su pomogli kod otkupnina za otmicu ili nekih transakcijskih troškova oko droge.
U knjizi nakratko spominjete geoinženjering. Kažete da financirate neke studije o tome te da je ovaj pristup "prijelomna" mjera koja se poduzima kada je prekasno za sve ostalo. Kada dolazi taj trenutak i što bismo učinili?
O tome se trenutno vodi velika rasprava. Treba li dopustiti makar i male eksperimente ili se time ne bismo uopće trebali baviti? To je vrlo kontroverzno. Sjećam se kad je izašla knjiga The Inconvenient Truth, pitao sam tada Ala Gorea što je s geoinženjeringom. Smatrao je da se o tome ne bi smjelo ni razgovarati. Nisam želio previše pisati o geoinženjeringu, ali bilo bi čudno da ga nisam ni spomenuo, kao da ga pokušavam sakriti. To je pomalo nezgodno jer nismo baš dobri u modeliranju vremena, a bit će to velika politička odluka. To neće biti moja odluka. Ako smo odgovorni i napredujemo u klimatskim promjenama onako kako bismo trebali, nikada nećemo doći u napast da to koristimo.
Jeste li sigurni da to neće biti Vaša odluka?
Sasvim sam siguran da to neću napraviti. Neću to promovirati. Bavit ću se razumnijim stvarima, promjenama u proizvodnji čelika. Zaradio sam nekoliko milijuna na geoinženjeringu, ukupno sam zaradio oko dvije milijarde dolara. Gubim sto puta više novca na baterijama nego što sam uložio u geoinženjering. Financirao sam model zelene energije otvorenog koda. Financirao sam nuklearnu fuziju. Na pariškoj klimatskoj konferenciji bila je samo jedna osoba koja je gurala program istraživanja i razvoja. Čudno mi je koliko je klimatska kriza u ranom razdoblju razumijevanja onoga što treba učiniti.
Čini se da razumijevanje tek sazrijeva, ali planet nam govori da akcija kasni.
U određenom smislu kasni oko 20 godina. To sam shvatio u Africi, u tome kako se poljoprivreda teško mijenjala i kako ljudi misle da se ne treba baviti složenim ograničenjima klimatskih promjena.
U knjizi pišete da i sami trošite apsurdnu količinu energije. Pretpostavljam da ste ove godine putovali puno manje. S obzirom na Vaš klimatski aktivizam, hoće li se to nastaviti i nakon završetka pandemije?
Naravno. Nadam se da će se moja međunarodna putovanja ubuduće prepoloviti. Mnogi afrički lideri u svojim kalendarima imaju zakazane videopozive. S mnogima od njih sam se sastajao, ali umjesto stalnih letova i čekanja na jednosatne sastanke, sad mogu održati 20-minuti videopoziv uz simultano prevođenje. Dakle, moja učinkovitost rada s afričkim čelnicima u smislu njihovog vremena i mog vremena bila je 10 puta bolja ove godine.
Izbjegavanje putovanja pokazuje koliko se bojimo za svoje živote. Mijenjamo svoje ponašanje. Trebali biste biti optimistični zbog toga.
Tako što će bogate zemlje smanjiti ponešto, nećemo doći do nule. Pravi test je hoće li Indija prihvatiti zeleni pristup do 2050. godine. Tamo će se koristiti više struje, imat će više klimatizacije i više stanova. I kad ih pozovemo da prihvate zeleni pristup, oni će nam reći da im pošaljemo svoje bilijune zato što smo bogati, reći će nam da smo mi izazvali problem te da oni samo pružaju osnovne životne uvjete svojim građanima. Dakle, nije presudno hoće li bogate zemlje doći na nulu. Ideja nacionalno određenih doprinosa ne vodi do nule.
Kad smo posljednji put razgovarali, rekli ste da financirate pogone za proizvodnju cjepiva i prije nego što su odobrena kako bismo ih imali dovoljno kad dobiju zeleno svjetlo. Ali čini se da ih ipak nema dovoljno. Što se dogodilo?
Nitko ne može preko noći proizvesti 14 milijardi doza cjepiva. Tvornica seruma za AstraZenecina cjepiva danas proizvodi više nego bilo koja druga tvornica na svijetu zahvaljujući našem financiranju. Problem je ravnopravnost oko cjepiva. Pfizerova i Modernina cjepiva su prilično skupa i odlična su rješenja za bogate zemlje, ali problem se javlja u zemljama u razvoju i neće se moći brzo riješiti. Napravili smo više za mRNK cjepiva nego bilo koja druga organizacija. Ali nije bilo spremno. Nije bilo odobreno nijedno cjepivo koje koristi ovu tehnologiju. Da je do pandemije došlo za pet godina, mRNK bi bila stabilna platforma u smislu troškova, trajanja i proizvodnih kapaciteta. Ali potrošio sam dvije milijarde dolara i znam bi bilo još gore da ih nisam potrošio.
Kad ćemo se moći vratiti konferencijama i gledanju filmova u kinima?
Ujesen će sve biti normalnije. Bio bih iznenađen da tada još neke škole budu zatvorene. Moramo još povećati stopu prihvaćanja cjepiva u zajednicama s niskim prihodima. Prihvaćanje je i dalje ispod standarda. Treba poslati najpametnije ljude kako bi pokazali da uzimaju cjepivo i da ono djeluje. Mislim da vlasti to i rade. Ali čak i ako uspijemo povećati razinu pokrivenosti, nećemo imati potpuni učinak. U ostatku svijeta takva razina pokrivenosti neće biti dosegnuta do kraja 2022. godine. Nekad je cjepivima trebalo 20 godina da dođu iz bogatog svijeta u svijet u razvoju. Dakle, bolje je, ali još uvijek nije dovoljno dobro.
U svojoj knjizi pišete da ste čitali djela Davida Fostera Wallacea prije nego što ste se prihvatili njegova romana Infinite Jest. Jeste li ga pročitali?
Još nisam. Pročitat ću svaku riječ koju je napisao David Foster Wallace, svaki članak, svaku knjigu prije nego što se prihvatim toga. Držim se pravila da svaku knjigu pročitam do kraja. Infinite Jest bi mi uzeo godinu dana.
Zašto uopće čitate Wallacea?
Mislim da je genij. Volim njegov stil pisanja. U određenoj mjeri to je tužna priča, ali on to genijalno radi. Neka od njegovih djela tako su zabavna, ali stvari čine i toliko kompliciranima.
Mislite li da biste se slagali s njim?
O njemu najviše znam iz filma The End of the Tour. Mislim da bi bio vrlo teška osoba za druženje. Nije bio baš druželjubiv, ali bio je genij.