MARKO FILKOVIĆ, zadnji zapovjednik obrane Borova Naselja, u razgovoru za HRT prisjetio se događaja netom prije pada Vukovara 18. studenog i dana koji su uslijedili.
Sve je počelo 15. na 16. rujna velikim napadom na Trpinjskoj cesti. Blago Zadro imenovao ga je za zapovjednika dijela Borova Naselja, rekavši njemu i ostalima da je ta mjesna zajednica najsložnija, utvrđena i da će se braniti do kraja. Bodrio ih je, rekao da ih ima dosta, da su dobro naoružani, "nikoga ne napadaju niti diraju, ali onaj tko njih napadne, neće dobro proći".
"Na sam spomen Blage Zadre ja se naježim. Odličan čovjek. Ne znam što bih rekao, što netko već nije rekao i što nije rečeno. Mislim da ga svatko od nas, tko je s njim bio i tko je s njim surađivao, nosi u sebi", istaknuo je Filković.
Do pogibije Blage Zadre 16. listopada obrana je bila čvrsta.
Ljudi su odlazili i nisu se vraćali
Ljudi su odlazili u proboj i nisu se vraćali, bilo je sve manje oružja, pala je Trpinjska cesta. U tvornicu Borovo povukli su se 18. studenog.
Počeli su pregovori o predaji.
"Ja sam rekao da imam pet, šest tisuća civila i da očekujem da civili, tko bude htio kamo ići, tko hoće ići za Hrvatsku, tko za Srbiju.... A mi vojnici smo znali što će biti s nama", prisjeća se Filković.
Poslije je saznao da je taj dan ubijeno 200 ljudi.
"Izveli su nas van, išli smo u tu drugu zgradu gdje smo trebali kao prenoćiti, tu su nas pretukli, porazbijali glave. Trljali su nam glave o žbuku, porazbijali čela, sve", prisjeća se. Nakon osam, devet dana ispitivanja potrpali su ih, kaže, u marice.
Zatim su poslani u Srijemsku Mitrovicu. Šest mjeseci proveo je u samici. Za vrijeme ispitivanja lomili su ga, razbijali, izbili zube, slomili dva rebra, kaže. Nakon nekoliko mjeseci mučenja u Mitrovici, težak 49 kilograma, stiže u Beograd, u vojni zatvor.
Osuđen je za genocid nad srpskim narodom. Čekajući izvršenje kazne, saznaje da je dogovorena razmjena "svi za sve". Zaplakao je kada ga je hrvatski policajac, držeći ga pod ruku, gotovo unio u bus.