KOLA BOOF je 37-godišnja sudanska spisateljica i aktivistica koja je svojim imenom kao autorskim potpisala već šest knjiga. No, najviše pažnje privukao je njezin posljednji uradak, knjiga pod nazivom "Dnevnik izgubljenje djevojke: Autobiografija Kole Boof", a u kojoj opisuje vrijeme koje je provela s militantnim islamskim vođom Osamom Bin Ladenom.
U svojoj autobiografiji spisateljica opisuje vrijeme koje je provela s najtraženijim svjetskim teroristom, način na koji ga je upoznala, o njegovom obožavanju pjevačice Whitney Houston te kako mu je jedna od omiljenih TV serija bila "Poroci Miamija".
Nakon što je u javnost izašla s pričom kako je tijekom 1990-ih godina protiv svoje volje bila Bin Ladenova ljubavnica, njezina je priča narednih nekoliko godina postala glavnom temom novinarskih zapisa.
Kako to u većini slučajeva biva, nije trebalo proći puno vremena da se mediji zasite pričom sudanske spisateljice, te da ista svojevremeno postane i metom ismijavanja. Naime, nekolicina novina u posljednje je vrijeme 37-godišnju književnicu počela predstavljati kao Bin Ladenovu "bivšu seksualnu robinju". Na te je napise oštro reagirala izdavačka kuća Boofine autobiografije, te su mnoga uredništva primila i pismo Nafise Gome, urednice iz izdavačke kuće Door of Kush Books and Music.
"Kola Boof nikada se nije nazvala seksualnom robinjom te isti termin nalazi uvredljivim i rasističkim, a da ne spominjemo da je to laž...Kola Boof bila je Bin Ladenova ljubavnica, imala je sluškinju i nadzirala je osoblje na (Bin Ladenovu) imanju. Ne postoji način na koji bi itko mogao pročitati njezinu autobiografiju i iz nje zaključiti da je ona bila robinja". - riječi su kojima se Gome obratila u svom priopćenju.
Neki mediji ovo su priopćenje našli krajnje smiješnim, budući termin "seksualna robinja", obzirom na neke opise iz spisateljičine knjige, smatraju opravdanim. To se prije svega odnosi na navode u kojima Boof spominje kako ju je Bin Laden "ubrzo nakon što ju je doveo na njegovo imanje u Marrakesh, počeo zlostavljati". U knjizi spisateljica navodi i to da ju je teroristički vođa "ponižavao tjerajući ju da pleše gola".
Tako u jednomu od svojih navoda Boof govori o svom seksualnom performansu pred grupom koja je uključivala Bin Ladena, "drugog čovjeka Al-Quaide" Aymana al Zawahiria, zatim Bin Ladenova mentora Abdullaha Azzama te egipatskog teoretičara Sayyida Qutba.
To je jedno od spisateljičinih svjedočenja koje je Peter Bergen, novinar i teroristički analitičar, a koji je proputovao Afganistan, Pakistan, Yemen, Egipat, Saudijsku Arabiju, Jordan i Indoneziju kako bi saznao što više o najtraženijem teroristu, nazvao lažnim. Naime, Boof kaže kako se opisani događaj dogodio u Maroku 1996. No, kako Bergen navodi, 1996. godine Bin Laden živio je u Sudanu, Ayman al Zawahiri bio je zatvoren u Dagestanu, Azzam je bio ubijen u Pakistanu trineast godina prije opisanog događaja, dok je Qutb tada među pokojnima bio već tri desetljeća.
Nazvavši knjigu samoprozvane bivše Bin Ladenove ljubavnice "najgorom knjigom godine", teroristički analitičar poručio joj je da se ostavi "književnosti" u kojoj tvrdnjama poput one da je bivša ljubavnica najtraženijieg terorističkog vođe nastoji povećati tiražu autobiografiji, te joj preporuča da se drži poezije.
Jedan od "sočnih detalja" kojim je književnica odlučila javnosti "približiti" osamu Bin Ladena je i taj da je islamski vođa obožavao Whitney Houston, te kako je govorio da je zbog nje bio spreman "prijeći" i preko svog mišljenja o tomu da je glazba zlo. Pričao je i o tomu kako bi "uklonio" njezina supruga Bobbyja Browna te pjevačicu, unatoč njezinoj boji kože, učinio svojom ženom. Za njega, Houston je bila "najljepša žena koju je ikada vidio, s najljepšim osmjehom".
Od ostalih detalja vezanih uz islamskog vođu tu je i onaj da je često znao "gunđati" o svojim omiljenim TV serijama kao što su "Poroci Miamija", "The Wonder Years" i " MacGyver".
Boof u svojoj autobiografiji opisuje i način na koji je upoznala Bin Ladena. Prema njezinu opisu, terorističkog je vođu upoznala u jednom restoranu u Marrakechu, gdje je došla na večeru s jednim muškarcem. Bin Laden joj je prišao s nekoliko muškaraca koji su njezina pratioca odveli do izlaza, nakon čega ga nikada u životu više nije vidjela.
Bin Laden je neko vrijeme razgovarao s njom, a kasnije te večeri posjetio ju je u njezinoj hotelskoj sobi te ju brutalno silovao. Nekoliko dana nakon toga Bin Ladenovi "momci" došli su po nju i njezine stvari te ju odveli u Medinu u La Maison Arabe, gdje su je šest mjeseci držali u sobi nazvanoj po čuvenom britanskom premijeru Winstonu Churchillu.
Boof opisuje kako je tijekom tih šest mjeseci Bin Laden dolazio na imanje nekoliko puta, a prilikom svog dolaska imao je spolne odnose s njom. Boof ga je, kako navodi, pratila kada je išao u lov i ribolov te je upoznala veliki broj njegovih prijatelja, uključujući i njegova liječnika Aymana al-Zawahiria.
Neki opisi u autobiografiji sudanske spisateljice doista više nalikuju fascinaciji jedne žene jednom od najtraženijih osoba na svijetu, a činjenica (ili barem imaginacija) da ga je upravo ona poznavala, ne samo da godi njezinu egu, nego i nedvojbeno podiže tiražu.
Nešto slično dogodilo se i u Hrvatskoj nedavno, u vrijeme kada je Ante Gotovina u medijima još uvijek bio opisivan kao "odbjegli general", pa je splitska autorica Sinaja Bui Šimunović u romanu "Generalova ljubav" opisala ljubavne susrete starije žene i mlađeg muškarca. Iako nije izrijekom navedeno o kojemu je "generalu" riječ, naslovnicu knjige krasila je fotografija Ante Gotovine.
Iako nije bilo riječi o nikakvoj autobiografiji, stvarnim događajima i inom, fotografija najtraženijeg Hrvata u to vrijeme bila je i više nego dovoljna da se izdavanje romana spomene u većini hrvatskih medija, u nadi da će pomamljena publika krenuti za trendom fascijacije "najtraženijima", a roman, bez obzira na svoju književnu vrijednost i katarzu koju bi kao umjetničko djelo u svojoj publici trebao izazvati, dobiti svoju zasluženu ili nezasluženu slavu.
B.S.