VIDJETI svećenika koji prtlja o seksualnosti podjednako je smiješno kao i scena Ive Sanadera koji nakon utakmice sjedi među nogometašima kao njihova gojazna i čudnovata maskota.
Naravno, svećenici su već neko vrijeme na glasu kao ekipa koja se vjernicima voli uvlačiti u postelje, dajući im beznačajne savjete. Ovog puta okomili su se na zakon koji će homoseksualce, tobože, staviti u povlašteni položaj i u procesu stvoriti temelje koji će im omogućiti da ulaze u brakove i posvajaju kad god im to padne na pamet, na taj način razarajući obitelj.
"Boji li se crkva homoseksualaca?"
S druge strane imamo liberale koji se pitaju "boji li se crkva homoseksualaca" kao da je odgovor na to pitanje nešto nedokučivo. Naravno da ih se crkva ne boji niti im homoseksualci predstavljaju ozbiljnu prijetnju, ali slobodno možemo reći da ih crkva ne voli po inerciji i da njihove seksualne preferencije smatra bolesnim i neprirodnim stanjem koje prijeti opstanku čovječanstva bez obzira na njihov manjinski položaj.
Sve se to vrlo jednostavno može zapakirati u prozirni ukrasni papir ljubavi crkve prema čovjeku neovisno o tome kakav je, ali kada homoseksualce sustavno pokušavate zavući pod tepih (ili ih zadržati u ormaru) prihvaćajući status quo kao jedino rješenje, moglo bi se reći da vam prava svih ljudi nisu podjednako važna.
"I pederi su ljudi"
Dakle, ako se netko osjeća diskriminiranim, postoji velika mogućnost da se u tome skriva barem zrnce istine i samim je tim vrijedno ispitati može li se štogod promijeniti. Stav da smo svi jednaki i da samim time zaslužujemo jednaka prava, linija je manjeg otpora i u konačnici ne mijenja ništa više od, primjerice, ljigavih pjesama koje pozivaju na bratstvo i jedinstvo. Novonastali stav crkve da su i "pederi ljudi" nije bogznakakav tektonski pomak u poimanju budući da većina Hrvata ionako nije mislila da homoseksualci spadaju u porodicu flamanskih kunića orijaša.
Mi zaista nismo jednaki i stvari će ostati na istom mjestu sve dok određene skupine ne počnemo respektirati upravo zbog tih razlika. Naravno da je ovo patetična rečenica koja je vremenom izgubila svu snagu pa danas uživa podjednaku vrijednost kao i beznačajna poštapalica "što ima?" u svakodnevnom ćaskanju. Ipak, te su razlike kamen spoticanja u šarolikom cirkusu nazvanom "Narod i homoseksualci koji žele posvajati djecu". I naravno da to nije nešto što će naići na sveopće odobravanje većine jer riječ je o procesu za koji će nam trebati puno više od nukanja europske zajednice i masovnog homoseksualnog žnjaranja. Mogli bi i banalizirati pa reći da je prihvatljivije da dijete odrasta unutar brižne homoseksualne obitelji nego po domovima koji se, uzgred rečeno, nisu pokazali kao idealno okruženje, ali stvari su očito daleko kompliciranije. Možda najviše zbog stava društva, ali svakako pred nama je još dalek put.
Ponekad je pametnije priznati da nemate pojma
No, zanimljivo je vidjeti kako se u kratkom vremenu slučajni prolaznici pretvaraju u psihologe koji bez bilo kakvog znanja lupetaju o posvajanju kao da su na tu temu još prije petnaestak godina napisali doktorat koji je u kratkim crtama objavljen u svim važnijim tiskovinama. Od uobičajenih odgovora čiji je sukus "gay posvajanje je početak kraja", pa sve do daleko maštovitijih teorija koje uključuju sulude kombinacije, jedino što nam "glas naroda“ može razjasniti upravo je to da nitko od njih nema blage veze o tome kakve bi točno devijacije odrastanje unutar netipične obitelji moglo izazvati. "Tako piše u Bibliji", "to je bolesno" ili "čit'o sam na internetu" nisu dovoljno dobri razlozi i ne daju vam dovoljno temelja za razvijanje relevantnih stavova o tom problemu. Najgore je to što ni pojedinci ključni za formiranje javnog mnijenja ne raspolažu s kvalitetnijim informacijama. Ponekad je pametnije reći: "Nemam pojma".
Što se homoseksualnih brakova tiče, oni će se prihvatiti daleko jednostavnije jer homoseksualci i ocvale "udavače" još su jedine dvije skupine koje se za brak bore svim snagama dok ostatak u brakove ulazi zato jer to iz nekog razloga moraju. Za sve ostale, takvi brakovi bit će još samo jedan od razloga da se dobro napiju u pauzama između važnijih utakmica. Na kraju krajeva, to su samo svatovi. Vrijeme će pokazati.