DANAS je održano posljednje ročište na suđenju Luki Pezelju, koji je 5. siječnja monstruozno ubio 21-godišnju studenticu Kristinu Šušnjaru zatukavši je "francuskim ključem". Pezelj je Kristini zadao 18 udaraca po glavi i tijelu i unakazio je do neprepoznatljivosti.
Podsjetimo, Pezelj je Kristinu ubio nakon što ju je pokušao silovati. Kristina je ušla u automobil s Pezeljem, kojeg je otprije poznavala, nakon što joj je ponudio prijevoz od Trilja do Knina. Pezelj ju je odvezao do napuštenog mjesta i pokušao je nagovoriti na spolni odnos što je ona odbila. Izudarao ju je po glavi i tijelu, te je nekoliko puta udario "francuskim ključem" od čega je preminula.
Prvo Pezeljevo priznanje: "Bio je to nesretan slučaj"
"Rekao sam joj da smo blizu, da ću samo uzeti novce i da ćemo onda u Sinj. Kristina se uznemirila, otvorila je vrata, izašla iz auta i došla s moje strane. Tražila je da je vozim u Sinj. Izašao sam, i onda..., ne sjećam se sada točno kako, gurnuo sam je. Pala je i glavom udarila u rub podnice vrata. Ostala je ležati na podu, krv joj je lagano tekla iz glave. Razmišljao sam kratko što ću. Stavio sam je na suvozačevo sjedalo. Dosjetio sam se kako bi bilo dobro prikazati ovo kao silovanje, pa sam je skinuo", rekao je Pezelj policiji neposredno nakon uhićenja.
No, Sudska vještakinja i patologinja dr. Marija Delfinis Gojanović dala je nešto drugačiju verziju događaja. Ona je u svom iskazu pojasnila da je smrt nastupila uslijed traumatičnog šoka. Pokojna Kristina zadobila je višestruke ozljede po cijelom tijelu, te se ne može odrediti koliko ju je dugo Pezelj tukao niti kojim redoslijedom joj je nanosio ozljede. Unutarnji organi bili su joj gotovo sasvim uništeni jer je Pezelj vjerojatno klečao na njenom trbuhu dok ju je krvnički mlatio. Vještakinja nije mogla točno odrediti koliko je vremena Kristini trebalo da iskrvari na smrt, niti kolike je bolove trpjela oko čega se na prijašnjim ročištima povela žučna rasprava između branitelja i tužitelja.
"Kakav bih ja to bio muškarac da nisam ništa pokušao"
Nakon što je ubio Kristinu, Pezelj se vratio kući s njenim tijelom koje je prebacio u prtljažnik, ali nakon kratkog razmišljanja, izašao je iz kuće kako bi se riješio tijela. Zatim se vratio kući, dao majci da opere odjeću te se vratio u Trilj kod brata. Ujutro je oprao sjedala automobila, a Kristinine stvari je, tvrdi, zapalio. To je potvrđeno kad je policija pretragom Pezeljevog kamina pronašla dijelove dokaznog materijala, a pokazalo se da su među njima i dijelovi naušnica nesretne Triljanke.
Pezelj je kasnije ipak promijenio iskaz i istražnom sucu priznao da ju je pokušao zavesti. Pezelj je ispričao kako joj je tijekom vožnje stavio ruku na koljeno, nakon čega se nesretna Kristina prepala i rekla mu da smanji muziku te ga nastavila moliti da ipak krene prema Sinju, sve dok se nije zaustavio kod Vojnića. "Kakav bih ja to bio muškarac da nisam ništa pokušao", rekao je Pezelj istražnom sucu i opisao kako je došlo do ubojstva: "Protestirala je i onda me izvan auta počela hvatati. Tada sam je gurnuo, pala je i udarila o prag vrata. Vidio sam da joj krv ide iz usta, uplašio sam se, nisam čuo da joj srce kuca".
Pezelj pokušao samoubojstvo u zatvoru, a njegova majka se pokušala ubiti tabletama
Pezelj se pokušao braniti psihičkom neuračunjivošću pa je tako kasnije kazao da je te kobne noći "čuo glasove koji su mu rekli da ubije Kristinu". Iako je psihijatar iz bolnice u Vrapču ustanovio da Pezelj nije bio neuračunjiv u trenutku ubojstva, on se nakon uhićenja sasvim slomio. U zatvoru se pokušao ubiti krhotinama stakla pa je nakratko prebačen u zatvorsku bolnicu u Zagrebu. Samoubojstvo mu nije pošlo za rukom jer je njegova majka upozorila čuvare kako bi se mogao ubiti pa su ga oni na vrijeme spriječili.
Naime, Pezelj je svojoj majci prilikom posjeta koji je prethodio pokušaju samoubojstva kazao da je "sanjao Kristinu i da mu je ona rekla da se ubije". Također, u paketu s odjećom za pranje u poruci je majci napisao "Zbogom!" umjesto "Vidimo se", kao što je pisao ranije.
Mediji su ranije pisali kako je i njegova majka ranije pokušala samoubojstvo. Radojka Pezelj navodno je popila veću količinu tableta, međutim obitelj je istog trena pozvala Hitnu pomoć koja ju je prevezla u Dom zdravlja, gdje su joj ispumpali želudac te su joj dali infuziju. U bolnicu nije bila prebačena, ali je u Domu zdravlja bila pod stalnim nadzorom liječnika kako ne bi došlo do komplikacija. Ove informacije nikad nisu službeno potvrđene.
Pezelj: Duboko se kajem što sam je ubio
Na samom je početku suđenja Pezelj kazao da se ne osjeća krivim i najavio da će se braniti šutnjom, ali danas se na sudu rasplakao nakon što su obrana i tužiteljstvo iznijeli završne riječi i kazao kako se "duboko kaje što je ubio Kristinu". Pezelj je i na ranijim ročištima pokazivao znakove nestabilnosti pa je tako 15. rujna počeo plakati dok je slušao iskaz svog oca nakon čega je zamolio suca da mu dopusti da ga zagrli. Ante Pezelj pred sudom je tada kazao kako ne vjeruje da je njegov sin ubio Kristinu.
Sudac Bruno Klein bi u ponedjeljak trebao Pezelju odrediti zatvorsku kaznu. Tužiteljica Marina Matušan traži maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Kristinin otac nije mogao ostati u sudnici do kraja iznošenja završnih riječi, te je plačući napustio dvoranu. "Nitko ne može razumjeti kako se Kristina prepala kad je shvatila da je Pezelj vozi u krivom smjeru, strah od onoga što bi joj se moglo dogoditi i što se na kraju dogodilo", kazao je opunomoćenik obitelji Šušnjara, odvjetnik Joško Čeh.
Pezeljev branitelj u svojoj je završnoj riječi kazao kako je sasvim jasno da je Luka Pezelj ubio Kristinu Šušnjaru, ali tvrdi da je nije pokušao silovati niti ju je ubio na okrutan način. "Djevojka je bila mrtva već nakon prvog udarca, tako da nije trpjela bol", rekao je Željko Gulišija i zatražio da se Pezelju izreče kazna za obično ubojstvo, koja bi bila znatno manja od kazne zbog teškog i okrutnog ubojstva, te pokušaja silovanja. Gulišija je zatražio i da sud uzme u obzir olakotne okolnosti, dosadašnju neosuđivanost i priznanje djela.
40 godina zatvora dodijeljeno samo nekoliko puta
Ukoliko sudac prihvati sugestiju tužiteljstva i osudi Pezelja na 40 godina zatvora, bit će to izjednačenje najveće zakonske kazne ikad izrečene. Na 40 godina zatvora dosad su u Hrvatskoj osuđene tri osobe. Prvi je bio Mato Oraškić koji je u rujnu 1999. godine počinio krvoproliće na zagrebačkom Općinskom sudu. Oraškić je tijekom svoje brakorazvodne parnice rafalom metaka ubio svoju suprugu Gordanu, njenu odvjetnicu Hajru Prohić i sutkinju Ljiljanu, a okušao je ubiti i Stanku Cvetković sudsku zapisničarku.
Vlastimir Kihalić u prosincu 2005. osuđen je na 40 godina zatvora zbog ubojstva supruge Željke Kihalić i njezinih dviju prijateljica Nade Kušan i Vesne Mokrović Marinković 21. ožujka 2005. Za svako pojedinačno ubojstvo na 30 godina zatvora, ali je sudsko vijeće, objedinjenjem presude, odlučilo Kihaliću odrediti jedinstvenu zatvorsku kaznu od 40 godina te mu je određeno psihijatrijsko liječenje koje će se provoditi za vrijeme izdržavanja kazne.
Sutkinja Ika Šarić u lipnju ove godine je izrekla maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora Ivanu Dvorskom zvanom Psiho, optuženom za ubojstvo Đanija Vukoše (42), njegove nevjenčane supruge Mirjam Švaljek (21) i Đanijeva oca Benita Vukoše (74) u stanu na 12. katu nebodera na Vežici. Kad bi se zbrojile kazne za sva zlodjela Dvorskog, one bi ukupno iznosile 101 godinu: osam godina za razbojništvo, 30 godina za ubojstvo Đanija Vukoše, 30 za ubojstvo Benita Vukoše, 30 za ubojstvo Mirjam Švaljek te tri godine za zapaljenje stana i dovođenje u opasnost ljudi i njihove imovine. Stan je nakon ubojstava zapalio kako bi prikrio tragove zločina.
Dražen Dorčec, 33-godišnjak iz Kalinovca, u Koprivnici je u svibnju 2007. osuđen na 40 godina zatvora za dva teška ubojstva koja je počinio 14. listopada 2006. u đurđevačkoj Fini, gdje je hladnokrvno smaknuo zaštitara "Sokol Marića" Miroslava Benšića i umirovljenika Ivana Matiševa. Dorčec je za svako ubojstvo dobio po 35 godina zatvora, te godinu dana zatvora za držanje nedozvoljenog oružja i eksplozivnih tvari, a sudsko vijeće je sve tri kazne kazne objedinilo u jednu 40-godišnju kaznu zatvora.
Bjelovarčanin Marko Grgić i Banjalučanin Neđo Ajdarić osuđeni su u rujnu 2006. pred Županijskim sudom u Sisku na 40 godina zatvora zbog triju ubojstava iz koristoljublja koje su prije 10 godina počinili u Kutini. Grgić (1963.) i Ajdarić (1953.) dobili su za svako pojedinačno ubojstvo, supružnika Ingrid Šipek i Renata Serdarušića, te njihovog prijatelja Gorana Cvrtka po 20 godina zatvora (ukupno 60), ali je sud svakom pojedinačno odredio jedinstvenu kaznu u trajanju od 40 godina zatvora, što je prema Kaznenom zakonu u Hrvatskoj gornja granica za takva zlodjela.
Kaznu od 40 godina zatvora dobili su i Šime Medanić i Perica Majstorović zbog teškog ubojstva Šimine sestre Slavice Medanić prije dvije godine. Naime, Županijski sud u Zadru je utvrdio da su Perica Majstorović i njegov pomagač Nikola Grbić 7. siječnja 2006. u stanu u Zadru posjeli Slavicu Madunić na kauč i nakon što su joj pokrili glavu dekom, ispalili su joj tri metka u glavu, a sudac je napomenuo kako su 50-godišnji Medanić i 46-godišnji Majstorović dvije godine planirali ubiti nesretnu Slavicu, i to zbog njene imovine. Dogovor je bio da će je za određenu svotu ubiti Majstorović i pokojni Grbić, koji je poslije pronađen mrtav negdje u Istri.
U lipnju prošle godine na 40 godina zatvora je Sudsko vijeće Županijskog suda u Vukovaru, zbog dvostrukog ubojstva počinjenog u veljači 2004. godine, osudilo i 27-godišnjeg Vladimira Duvnjaka. Duvnjak je večernjim satima 20. veljače 2004. godine, u obiteljskoj kući u Šamačkoj ulici u Vukovaru, zadao 17 uboda nožem 72-godišnjem Janošu Siću te 10 uboda njegovoj 66-godišnjoj supruzi Katarini Sić, od posljedica čega su oboje preminuli. Nakon počinjenog dvostrukog ubojstva, Duvnjak je iz kuće Sićevih odnio neutvrđenu količinu novca.
P.V.
Foto: Index