KAŽE se da i ćorava koka zrno nađe. Hrvatskoj policiji to se ne može dogoditi ni pored zdravih očiju. U deset godina nije riješeno 66 ubojstava. U proteklih pet godina nije riješeno 11 batinaških napada. Ravnatelj policije Marijan Benko hvali se da policija godišnje uspije riješiti 95 posto ubojstava. Ali nažalost, ne mafijaških.
Istražitelji pronađu ljude koji masakriraju članove rodbine, ali ne i ubojice koji snajperom ili bombom "skinu" naručenu metu. Preko noći uhvate trojicu pijanih dripaca koji su cipelarili Gordanu Lukač Koritnik, ali nikad neće otkriti dvojicu dripaca koji su bejzbol palicama umalo ubili novinara Dušana Miljuša. I još desetine sličnih koji su po nalogu batinali one koji su naručiteljima stali na žulj.
Razloga za optimizam nema. Policija kreće u potragu od poprišta napada, a ne od svojih doušnika iz same zločinačke organizacije. Ona ne pruža zaštitu ljudima dok im se prijeti, čak i javno, nego tek nakon što pretučeni završi u bolnici. Nakon još jednog u nizu mafijaških ubojstava, kad je ispred zgrade u Travnom smaknut Llujzim Krasniqi, bivši ministar policije Ivica Kirin mudro je zaključio kako su "mafijaški obračuni produkt dobrog rada policije".
Logika je sljedeća: policija vrši zapljene droge i oružja, pa se dužnici iz podzemlja razračunavaju na razne načine. Drugim riječima, najbolje je pustiti mafijaše da se sami pobiju, a policija će doći na uviđaj. To je ono što najbolje zna. Kirinov nasljednik Berislav Rončević dobio je izričiti nalog od premijera Sanadera da provede istragu. A on ju otpočeo logičkim pitanjem: "Tko je Miljuš?". To se zove pedantnost. Ajmo najprije vidjeti tko je uopće žrtva, pa ćemo lako doći do napadača. Kljuc, kljuc, a zrna nigdje.
Bande u Zagrebu po uzoru na beogradske klanove
Ravnatelj policije Marijan Benko ponavlja kako "nema policije u svijetu koja može garantirati stopostotnu sigurnost građana". To je istina. Ali bilo bi lijepo onda barem doznati postotak u kojem može. Da se znamo orijentirati u svijetu u kojem policija govori da sigurnosno stanje nije zabrinjavajuće, a gradovima haraju bande naoružanih pljačkaša, ubojica, batinaša, reketara, mafijaša, nasilnika. Zagrebački kvartovi dobivaju svoje male zločinačke organizacije po uzoru na beogradske klanove, onaj tko se ispriječi njihovim interesima dobiva batine ili mu ime osvane među osmrtnicama, majka osuđenog mafijaša otvoreno prijeti batinanjem novinara, dok njezin sin od države dobiva premještaj, najprije u poluotvoreni, pa u otvoreni tip zatvora. Valjda kao protuuslugu za istragu protiv Vladimira Zagorca, koju je inicirao na svom suđenju.
Političari su sigurni
Predvidiva je i zato tragikomična parada koju je Ivo Sanader izveo na press konferenciji u društvu članova Hrvatskog novinarskog društva. Najmoćniji političar u državi i stoga najodgovorniji za bujanje kriminala i terora, demagoški je pozvao na zaštitu novinara, kao da to ovisi o nekoj višoj sili na koju premijer ne može utjecati. On će zaštitu pozvati i ona će doći. Još je smješnije što ga Mislav Bago kao potpredsjednik HND-a upozorava da bi na red mogli doći političari. Nikad nisu i neće doći.
Nakon što je vladajuća stranka policiju ustrojila po kriteriju državotvornosti i partijskoj odanosti, omogućila je organiziranom kriminalu da nesmetano proširi svoj utjecaj u establišment, pa se svi na kraju vrte u začaranom krugu: policija je nemoćna i neefikasna, kriminal utjecajan i nedodirljiv, politika tolerira mafiju, mafija ovisi o politici i svi sretni i zadovoljni. Zato je jadno slušati političare kako nude zaštitu, umjesto da ju osiguraju.
Dok ministar Rončević napokon otkrije tko je novinar koji već 20 godina prati resor u koji je on prekjučer ubačen (sa zadatkom da osigura kontinuitet neefikasnosti u obračunu s organiziranim kriminalom, a ne da ga prekine), mafija će dobiti još poslova, zaraditi još milijuna, razbiti još dužnika ili ubiti još neprijatelja.
Do ekspanzije ponovno dolazi za mandata HDZ-ove vlasti
Najveće čišćenje mafije sa zagrebačkih ulica uslijedilo je 1999. godine nakon što je u jednom mafijaškom obračunu (onom kojeg Kirin načelno podupire) ubijen slučajni prolaznik Zoran Domini. Čuvena "zločinačka organizacija" procesuirana je godinama, neki su osuđeni, neki oslobođeni, sud nije zaključio da postoji organizirana mafija, a za to vrijeme u medijskom spektaklu nabujala je njihova konkurencija.
Drugo veliko uhićenje uslijedilo je nakon otmice sina Vladimira Zagorca, kad je Hrvoje Petrač pronađen u Grčkoj, ali i tom činu kumovao je pritisak Haaga koji je Petrača svrstao na listu jataka odbjeglog generala Gotovine.
Međutim, nakon Petračeva uklanjanja, mafijaške aktivnosti nisu splasnule, već se još intenzivnije razvijaju. Slučajno ili ne, do ekspanzije ponovno dolazi za mandata HDZ-ove vlasti. Nije za to kriva samo policija, kriv je cijeli sustav: neefikasno pravosuđe, korupcija na svim razinama, poslovi se dobivaju bez natječaja, nije procesuiran ni jedan slučaj pranja novca, a golo nasilje tek je fizička manifestacija kriminala koji spokojno egzistira u društvu. Unatoč pritisku novinara koji slučaj Miljuš žele nametnuti kao kap koja je prelila čašu, ta čaša tolerancije odavno se prelila i u ovim okolnostima teško je očekivati da će se prestati puniti.