Deklaracija objavljena 1950. godine, nazvana po tadašnjem francuskom ministru vanjskih poslova Robertu Schumanu, definirala je povezivanje Njemačke i Francuske u proizvodnji tada strateški važnih proizvoda ugljena i čelika u okviru nove zajednice - Europske zajednice za ugljen i čelik (ECSC).
Pristup ECSC-u bio je prema Schumanovoj deklaraciji otvoren i za druge europske zemlje, pa su u formalnom osnivanju te zajednice, potpisivanjem Pariškog ugovora 18. travnja 1951. godine, uz Francusku i Njemačku sudjelovale i Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg.
Proces udruživanja europskih zemalja nastavljen je u Rimu 1957. godine osnivanjem Europske ekonomske zajednice (EEZ), kojom su produbljene gospodarske i političke integracije šest zemalja potpisnica Pariškog ugovora.
Sedamdesetih godina EEZ-u su se priključile Velika Britanija, Danska i Irska, a osamdesetih Španjolska, Portugal i Grčka.
Godine 1992. u nizozemskom Maastrichtu tadašnjih dvanaest članica utemeljilo je Europsku uniju.
Ugovorom o Europskoj uniji počeo je proces ekonomskog i monetarnog ujedinjenja, te formiranje zajedničkog tržišta EU, a po prvi puta je otvorena mogućnost za širenje Unije na bivše komunističke zemlje srednje i istočne Europe.
Tri godine kasnije, 1995. godine, članicama postaju Švedska, Finska i Austrija, a novi val proširenja očekuje se u svibnju 2004. kad bi u punopravno članstvo EU trebalo ući deset zemalja iz srednje i istočne Europe i Sredozemlja.
U znak sjećanja na povijesnu Schumanovu deklaraciju, šefovi država i vlada EEZ-a okupljeni na summitu u Milanu u lipnju 1985. godine odlučili su 9. svibnja proglasiti Danom Europe.