TREBAO je to biti samo još jedan dosadan event s kanapeićima. Znate ono, kada političari dijele tuđe novce, prigoda je to za fotografiranje, pa ulizivanje, pa pokazivanje dlakavih muških nogu jer se, eto, sjedi u niskim foteljama, a nose se sokne. Čitaju se s presavijenog papira uvijek isti općenito napisani govori, potom se priča o vlastitoj važnosti, pa slijede fotografiranja, a na kraju jeftin pjenušac i mali slani kanapeići. Cijeli jedan ritual pokazivanja gotovo pa feudalne moći ministara, ritual obožavanja i lažnog sjaja, zaokružen malim finim sendvičima od tune, lososa ili škampa.
>> Dekan FER-a sasuo ministrima sve u lice, HDZ-ovac ostao u šoku
A onda je dekanu FER-a, očito, kako bi narod to lijepo rekao, pukao film. Dakle, jučer je u sklopu poziva "Shema za jačanje primijenjenih istraživanja za mjere prilagodbe klimatskim promjenama" na FER-u fakultetima i javnim ustanovama dodijeljeno 12 ugovora ukupne vrijednosti 42,8 milijuna kuna. Došli su i ministri, ponosni kao da dijele vlastitu donaciju svojeg novca, a ne novce europskih i hrvatskih poreznih obveznika. Očekivali su valjda standardne ulizivačke govore, pa službeno fotkanje, pa fotkanje za privatni Fejs, pa onda, kako se približava vrijeme ručka, i one male kanapeiće, simbol da ste u Hrvatskoj uspjeli u odnosu na one koji ručaju gulaš. No, Gordan Gledec, dekan FER-a, cijelu je stvar dobro zapaprio.
Dekan umjesto zahvale kritizirao besmislenu administraciju
Umjesto da naše čuvene političke glave hvali i divi im se jer, eto, dijele tuđe novce, dekan Gordan Gledec je počeo: "Svaki put kada se potpisuje ovakav ugovor mi ga potpisujemo s grčem u želucu jer sada slijedi vječita bitka s administracijom, borba za priznavanje troškova, hoće li se nešto priznati ili neće, administriranje svaka tri mjeseca dok je to u Europi dva puta u tri godine." I nastavio u istom tonu: "Pitamo se koje ćete sve dokumente tražiti od nas, a dokumente koje država već ima. Plaće, izvadci plaća, PDV obrasci. (...) Što je s plaćama? Kako mislite da će istraživači ostati na fakultetskim plaćama s ograničenim koeficijentima? (...) Nadam se da ćete jednom razmisliti o tome da se gleda uspješnost odrađenog posla…"
Udario je dekan na sve, na potpuno besmislenu administraciju projekata, kojoj ponegdje zaista morate davati podatke o plaćama koje država uredno ima (što bi, zakonski, službena tijela morala, ako im treba, pribaviti po službenoj dužnosti, dakle sama od drugih tijela), sve do onog krajnjeg i ključnog pitanja - kada će se napokon početi honorirati uspješnost i efikasnost?
Ministri su djelovali više nego zbunjeno. Poslije je ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić novinarima rekao: "Istup dekana ocjenjujem vrlo neprimjerenim mjestu. Nikad nisam dobio nikakav upit od strane gospodina dekana niti od bilo koga s FER-a kojim bi u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike došli i pojasnili bilo koju od procedura koje u našem ministarstvu zapinje."
Ne postoji loše vrijeme za opravdanu kritiku
Jedino što je neprimjereno u svemu tome je da jedan ministar kritiku rada državne uprave smatra neprimjerenom. Problemi sa složenošću nadzora znanstvenih projekata i papirologijom su općepoznati i tu nisu potrebni nikakvi posebni dopisi. Zna ih svatko, i to ne samo u akademskoj zajednici pa ako ministar ne zna, to je njegov problem.
Znakovita je ta izjava: "Istup dekana ocjenjujem vrlo neprimjerenim mjestu." U privatnoj firmi, kritike se prate, bilježe i obrađuju, pa ako nazovete telekom-podršku, uredno vam najave da se razgovor snima, a snima se upravo zato da bi onaj koji nudi uslugu sutra mogao biti bolji. U privatnom biznisu, baza s kritikama smatra se doslovno vrijednom imovinom firme jer pomaže da se sutra radi bolje i da korisnici budu zadovoljniji. To što neki ministar uzima pravo da sasvim opravdanu i umjesnu kritiku - konkretnu, pristojnu, u kojoj ga nitko nije opsovao - smatra neprimjerenom, znači samo da ministar, čini se, ima problema sa shvaćanjem svoje uloge. Uloga ministra nije da uživa u podjeli tuđeg novca i protokolarno prima pohvale, nego da kada netko poput dekana FER-a ili direktora kakve veće firme iznese primjerenu kritiku odmah nazove svoje kolege i savjetnike te krene u ispravljanje pogrešaka. Uloga ministra je da znanosti, privredi i građanima olakšava život, a ne da se buni ako ga netko kritizira.
Upravo u tome vidimo cijeli problem i ministara i javnog sektora - oni zaboravljaju da su samo servis građanima i da postoje radi građana. Sama ta riječ (lat. minister) znači sluga, poslužitelj, pomoćnik. Nekada kralja, danas naroda.
Primjer kako treba razgovarati s vlasti
Nasuprot ovome, treba se sjetiti podjele raznih nagrada za gospodarstvo kada se hrpa poduzetnika, od kojih mnogi znaju kritizirati političare na Fejsu ili u medijima, uredno smješka tim istim političarima i naglo šuti o problemima. Umjesto da ih s govornice operu i navedu konkretne probleme zbog kojih su nas pretekli gotovo svi u EU, oni jedva čekaju objaviti fotografiju s ministrom, kao da je u pitanju najmanje holivudska dodjela Oscara. Odjednom nema više kritike, nema više problema. Pa ne možeš online glumiti oporbu, a onda je uživo sve u redu, samo da se gospon ministar ne bi naljutio!
Ukratko, dekan FER-a je pokazao kako treba govoriti. Izravno reći probleme, u kameru, ispred ministara, a ne obazirati se na "funkciju" i "prigodu". I što više ljudi to bude radilo, što više utjecajnih ljudi na raznim skupovima u facu govorilo političarima ono što jest i pozivalo ih na odgovornost, to će ovoj državi biti bolje. Nadajmo se samo da dekan Gordan Gledec neće ostati usamljen, nego zapamćen kao početak novog trenda, doba kada su Hrvati počeli političarima u facu govoriti istinu i tražiti od njih da rade svoj posao. Tko od političara misli da je to "neprimjereno", slobodan je dati ostavku i baviti se drugim poslom.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala