"TAJ ZAKON je nacionalna sramota, a jedini razlog zašto se gotovo nitko ne buni niti ne preispituje smisao, svrhu i ustavnost tog zakona je to što uz prijavljenih 900.000 objekata za legalizaciju ispada da gotovo svatko ima objekt kojeg treba legalizirati. Ovim sramotnim zakonom smo legalizirali kriminal i nepoštivanje zakona i sustava i odlučili da je Divlji zapad ono što želimo te da zauvijek želimo ostati zemlja trećeg svijeta u kojem bezakonje i bezvlađe trajno vladaju nauštrb civilizirane manjine koja je svoje nekretnine sagradila po zakonu i propisu", tvrdi Marko Rakar, informatički i komunikacijski stručnjak u razgovoru za Index, a na temu legalizacije bespravne gradnje.
Država najavila 10 milijardi kuna prihoda od legalizacije, a dobila 1,7 milijardi
Naime, legalizaciju nezakonito izgrađenih zgrada započeo je HDZ u doba Jadranke Kosor, nastavila SDP-ova vlada Zorana Milanovića, a danas je provode HNS-ovi ministri u vladi Andreja Plenkovića. Proces je krenuo sredinom 2011. godine, a tada se predviđalo da bi se od legalizacije u samo dvije godine više od 10 milijardi kuna moglo sliti u državni proračun.
Legalizirano 900 tisuća ilegalnih objekata
Procjena je napravljena temeljem brojke od 150.000 bespravnih objekata. Nelegalnih objekata na kraju je bilo sedam puta više, odnosno gotovo 900 tisuća objekata. No to ne znači da je prihod bio za toliko veći. Štoviše, uprihodovalo se obrnuto proporcionalno - umjesto 10 milijardi došlo se do svega 1,7 milijardi kuna prihoda.
No vratimo se na početke.
Sve je počelo u vrijeme Zorana Milanovića, Ivana Vrdoljaka i Anke Mrak Taritaš
S dolaskom vlade Zorana Milanovića odustalo se od težih restrikcija za ilegalnu gradnju, a legalizacija nezakonito izgrađenih zgrada definirana je posebnim propisom na razini države - Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama koji je donesen u srpnju 2012. godine i to za vrijeme kada je na čelu resornog Ministarstva graditeljstva bio Ivan Vrdoljak iz HNS-a, a njegova zamjenica Anka Mrak Taritaš.
Zahtjevi su se podnosili županijama odnosno gradovima, tj. njihovim upravnim odjelima koji obavljaju poslove prostornog uređenja i gradnje na području na kojem se nezakonita gradnja nalazila, a zaprimali su se do 30. lipnja 2013. godine. Na cjelokupnom području Republike Hrvatske u tom je periodu zaprimljeno 826.946 zahtjeva za ozakonjenje. Drugi val podnošenja zahtjeva za ozakonjenje započeo je početkom srpnja 2017. godine, a zahtjevi su se mogli podnijeti do 30. lipnja 2018. godine.
Bespravni graditelji su ugrabili priliku
Tada je zaprimljeno 74.955 novih zahtjeva, što ukupno čini 901.901 zahtjev od početka legalizacije do danas.
Kako smo već napomenuli, od predviđenih 10 milijardi kuna od legalizacije na kraju je, do sredine ove godine, uprihodovano 1,7 milijardi, točnije 1.750.139.918,07 kuna. U Hrvatskoj je od 2012. godine do danas, prema službenim brojkama, ozakonjeno čak 884.608 zgrada, što je daleko iznad procijenjenih 150 tisuća objekata. Taj broj će i rasti jer ostalo je još neriješenih zahtjeva.
Ovoliki nesrazmjer procijenjenog broja nelegalnih objekata pokazuje kako su zakonom o legalizaciji mnogi neimari zapravo ugrabili priliku.
Legalizirana je gotovo milijarda ilegalnih kvadrata
"Ukupna unesena kvadratura za objekte u sustav Registra iznosi: 974.260.497,00 metara kvadratnih!", službeni je, na kraju, podatak Ministarstva graditeljstva koje i danas vodi HNS, odnosno ministar Predrag Štromar. Kvadratura ozakonjenih kvadrata gotovo da pokriva površinu Međimurske županije ili otprilike površinu jednog i pol grada Zagreba!
Osnovna ideja uvođenja legalizacije bila je uvođenje "reda u prostor" te konačni obračun s onima koji su nelegalno gradili te svoje objekte nikako nisu mogli legalizirati. Isto tako, prihod se trebao utrošiti za sanaciju prostora uništenog bespravnom gradnjom, no te sanacije teško su vidljive. Gotovo da ih nije bilo, a novac od legalizacije gutala je birokracija.
Legalizacija bespravne gradnje za vrlo malen novac
Prema dostupnim brojkama, a i kvadraturi legalizirane bespravne gradnje, legalizirali su gotovo svi. I to za vrlo malen novac. Prilika je ugrabljena i počelo je mešetarenje, a Hrvatska i dalje na snazi ima jedan od najštetnijih zakona. S tim se slaže i naš sugovornik Marko Rakar.
"Štetu koju je ovaj zakon donio ispravljat ćemo stotinu godina, a mnoge od njih će ostati trajno usađene u strukture naših gradova čineći ih vječno disfunkcionalnim, ružnim i neupotrebljivim", mišljenja je Rakar koji je uvjeren da je zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama neustavan te je gotovo nevjerojatno da nije oboren na Ustavnom sudu kao jedan od "najgorih zakonskih tekstova koje je ova zemlja ikada vidjela".
Rakar: Odjeli koji provode legalizaciju su leglo kriminala
Rakar objašnjava kako zakon omogućava da se legaliziraju objekti koji nemaju nikakve, pa niti najmanje tehničke uvjete po zakonu o građenju. Tako je moguće legalizirati kokošinjac u hotel, moguće je procesom legalizacije prenamijeniti garaže u apartmane ili je moguće, primjerice, legalizirati podrumsko spremište bez prozora u stambeni prostor.
"Zakon o legalizaciji nezakonito izgrađenih građevina je hijerarhijski iznad zakona o građenju pa tako za legalizirane objekte ne vrijede uobičajeni i smisleni propisi o gradnji, minimalnim tehničkim uvjetima ili primjerice protupožarni propisi", pojašnjava Rakar dodajući kako je zakon omogućio cijeli niz manipulacija i prevara pa je, primjerice, sasvim moguće predati zahtjev za legalizaciju objekta iz Zagreba, ali u Gospiću.
"Moguće je da će netko drugi umjesto vas uplatiti prvu ratu legalizacije i time dati privolu u vaše ime i ishoditi rješenje a da vi uopće nećete znati da se nešto dogodilo, a ta legalizacija moguće direktno utječe na vaša vlasnička prava ili se procesom legalizacije direktno smanjuje ili utječe na vrijednost ili funkcionalnost vaše nekretnine. Odjeli koji provode legalizaciju su leglo kriminala i u normalnim vremenima, a ovim procesom se taj kriminal legalizirao i nije nikakva rijetkost da referent koji vam odobrava legalizaciju obrađuje predmete koje je sačinio sam ili od strane članova obitelji. Proces kontrole, osobito toga da li je nešto sagrađeno prije 21. lipnja 2011. ili kasnije, uopće nema i dokumentacija koju predate se prihvaća bez preispitivanja istinitosti i vjerodostojnosti, a objekti se legaliziraju bez cjelovite i vjerodostojne dokumentacije kao pravilo, sve što vam treba je pečat arhitektonskog ureda o izvedenom stanju koji će oni naplatiti bez preispitivanja istinitosti ili štete koja se predajom falsificirane dokumentacije legalizira", nabraja Rakar.
Struka kaže: Stvorili su eldorado za mešetarenje
Primjer koji dokazuje nesuvislost i potencijalnu korumpiranost zakona je ako ste jedan od suvlasnika objekta i ako je, primjerice, vaš udio nekretnine u cijelosti legalan i u skladu s građevnom dozvolom, dok je vaš susjed nadogradio objekt (proširio terasu, prenamijenio podrum, dogradio dio objekta i slično), kaznu za legalizaciju plaćate u omjerima suvlasništva, a ne po tome tko je i koliko nelegalan.
"U rijetkim slučajevima gdje se suvlasnici suprotstavljaju tom rješenju, odjeli za legalizaciju dopuštaju, totalno suprotno čak i ovom kriminalnom zakonu, da se legaliziraju samo nelegalni dijelovi bez uključivanja ostalih vlasnika", kaže Rakar na kraju.
I struka tvrdi kako je riječ o jednom o najgorih zakona u hrvatskoj povijesti. Mariana Bucat iz Udruženja hrvatskih arhitekata ističe niz nedostataka, nedorečenosti i nelogičnosti samog zakona. Novac su, kaže Bucat, uzeli, no iza sebe su "umjesto reda u prostoru" ostavili "kaos", odnosno stvorili "eldorado za mešetarenje".
Bucat: Pare su uzeli, a teritorij je gori nego što je bio ranije
"Očito je, zakonodavac je pokupio pare, a pri tome nije ispunio dva izrazito bitna zahtjeva. Prvo, nije ispunio obvezu koju je sam sebi nametnuo Zakonom o postupanju! Ne zna se kako se provodi niti provodi li se uopće upravo tim zakonom propisana urbana obnova i sanacija devastiranih područja. Naime, taj zakon je predvidio da se 30 posto prikupljenih sredstava treba utrošiti upravo na civiliziranje devastiranih područja. O tome nema registra, nema uputa, nema formirane javne politike, kontrole, od toga nema ništa. Drugo, ilegalni neimari ničim nisu obavezani niti su ikako potaknuti da svoje nekretnine u razumnom roku upišu u zemljišnik kao svoje imanje. Zato registar nema svrhu jer dok god nekretnina nije evidentirana u vlasničkom listu, ona za državu ne postoji. Direktna negativna posljedica toga jest da država, ako ponovno to poželi, neće imati načina da naplati porez na nekretnine. Ukratko, pare su uzeli, a teritorij je gori nego što je bio ranije jer je sad omogućeno da se legalno trguje neevidentiranim, tj. za državu nepostojećim nekretninama. Eldorado za mešetarenje!" pojašnjava Bucat naglašavajući kako registar ističe broj kvadrata, a ne broj kubika, što je u ovom slučaju puno bitnija brojka.
Kada smo od Ministarstva graditeljstva zatražili svojevrsnu rekapitulaciju zakona o legalizaciji s obzirom na to da je ovog ljeta Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada (AZONIZ) prestala s radom, dobili smo statističke podatke.
Osnovali Agenciju za legalizaciju koju smo platili 108,5 milijuna kuna
Naime, radi učinkovitijeg i bržeg procesa rješavanja zaprimljenih zahtjeva osnovan je AZONIZ čija je svrha bila pomoći županijama i gradovima u rješavanju velikog broja zahtjeva. AZONIZ je započeo s radom 10. veljače 2014. godine, a pet i pol godina rada te agencije koštao nas je 108,5 milijuna kuna. AZONIZ je tijekom svojega rada donio preko 118.000 raznih rješenja, obavio preko 105.000 očevida i ozakonio skoro 134.000 zgrada. Također, AZONIZ je u Informacijskom sustavu prostornoga uređenja evidentirao preko 750.000 zgrada.
Bez obzira na to što je agencija ukinuta, legalizacija ide dalje.
Legalizacija ilegalne gradnje nije gotova, baš naprotiv
"Spisi predmeta koje je preuzela AZONIZ, uključujući i spise predmeta u kojima nije doneseno rješenje, vraćaju se nadležnim upravnim tijelima na čijem se području nalazi nezakonito izgrađena zgrada. Za sve spise predmeta u kojima nije doneseno rješenje u AZONIZ-u podnositeljima zahtjeva upućene su obavijesti o povratu spisa. Spise predmeta koji su pravomoćno riješeni u AZONIZ-u, trajno pohranjuje i čuva u svojoj arhivi nadležno upravno tijelo na čijem području se nalazi građevina koja je ozakonjena, odnosno u kojem je podnesen zahtjev za ozakonjenje", kažu iz Ministarstva.
Ukupno je od legalizacije uprihodovano 1.750.139.918,07 kuna, a dio tog iznosa, odnosno 849.949.419,72 kuna, otišao je u državnu riznicu. Trideset posto uprihodovale su jedinice lokalne uprave, i to 525 milijuna kuna, a prema AZONIZ-u je otišlo 375 milijuna kuna.
Od ukupnog broja zahtjeva (901.901) do danas ih je riješeno i u Registar upisano njih 710.113, što znači da je na kraju ostalo za riješiti oko 21 posto zahtjeva.
Mit o urbanoj sanaciji
Jedan od ciljeva legalizacije bio je i da se velik dio prihoda rasporedi za sanaciju stanja u prostoru, a prema prihodima je vidljivo kako je za to ostavljeno oko 500 milijuna kuna. Urbane sanacije trebale su provoditi lokalne uprave, no teško da su one iole vidljive.
Prema strategiji prostornog razvoja Hrvatske, urbana sanacija predviđena je za naselja i njihove dijelove u kojima je evidentiran niz negativnih prostornih i društvenih procesa kao što su neplanska i nezakonita gradnja, zagušenost prometom i gubitak gospodarskih aktivnosti te za izgrađene prostore koji su pri širenju gradova ostali zanemareni.