Većina komentatora sklanja se pak ocjeni samih američkih kolega kako "po prvi put u zadnjih pedeset godina Amerika ima veću potrebu za Europom nego obratno" te da je Washington postao svjestan neodoljive "snage privlačivosti eurosfere" kao i spoznaje da se sloboda i demokracija ne mogu širiti bez diplomacije, pružanja pomoći i drugih oblika "soft powera".
"Mars nije postao Venera" - kako je Robert Kagan, jedan od prvaka neokonzervativne misli u SAD, krstio bio Ameriku i Europu na vrhuncu krize oko Iraka - ali se u dobrobit njihove pozitivne konstelacije uvjerila, čak je i otvoreno hvalila, i sama američka državna tajnica Condoleezza Rice za posjeta europskim prijestolnicama koji je prethodio Bushovoj turneji.
Ovu promjenu u američkoj vanjskopolitičkoj doktrini, koju francuski analitičari prepoznaju već u Bushovu inauguralnom govoru u siječnju ove godine - s pomakom naglaska s preventivnog rata i borbe protiv međunarodnog terorizma na borbu ( koju pojedini francuski mediji radije nazivaju "križarskim ratom" ) za demokraciju i slobodu - najbolje rezmira pariški Le Monde kad piše kako "nova Bushova administracija i dalje ostaje vjerna unilateralizmu ali pristaje na multilateralizam svaki put kad je nužno".
"U Iraku je radi stabilizacije situacije Sjedinjenim Državama potrebna potpora njihovih saveznika, uključujući i one koji su protivili vojnoj avanturi. U Iranu, pak, one s nepovjerenjem gledaju na diplomatski korak Europljana, ali u ovom trenutku nemaju bolju politike da predlože. U izraelsko-palestinskom sukobu, financijska pomoć Europske Unije nije bez značaja, ako se 'životvornom' želi učiniti eventualna palestinska država" - rezimira tako Le Monde glavne razlike između dviju atlantskih obala oko samo nekih značajnijih međunarodnih pitanja.
Francuski je predsjednik više nego zadovoljan ulogom koju je imao u Bruxellesu jer je on, iako najljući protivnik "vojne avanture" u Iraku, dobio kao "doajen" europskih državnika i najveće počasti: od radne večeri na samom početku Bushove turneje do uvodnih izlaganja na summitima i Sjevernoatlantskog saveza i Europske Unije s američkim predsjednikom.
Bila je zgodna prilika za Chiraca da ukaže na težinu problema zagađanja atmosfere, da podrži plan njemačkog kancelara Gerharda Schroedera o "evoluciji NATO-a" i da označi specifičnost europskih pristupa oko niza drugih pitanja, posebno oko ukidanja embarga na izvoz oružja u Kinu, pa čak i oko Sirije i Libanona, oko kojih je suradnja Washingona i Pariza već polučila vidljivih rezultata, ali razlike postoje oko pitanja Hezbolaha, na primjer, koji Amerikanci i Izraelci žele staviti na "listu terorističkih organizacija", kao i oko pristupa "sirijskom dosjeu" općenito, koji Pariz ne želi povezati s izraelsko-palestinskim sukobom.
Da i nakon "pomirenja" i "otopljenja" u francusko-američkim odnosima ostaju vidljive razlike pa čak i napetosti svjedoči i vijest koju objavljuje Le Monde sutradan nakon bruxelleških summita kako su američki vojnici na službi u američkoj ambasadi u Sarajevu spriječili prošloga listopada tajno vođenu operaciju francuske vojske radi razbijanja mreže trgovine oružjem, kad se u blizini Doboja htjelo osujetiti prodaju kosovskim Albancima deset projektila zemlja-zrak iz rezervi vojske Republike Srpske.
Francuski su analitičari stoga istakli značenje činjenice da su u Bruxellesu Chirac i Bush razgovarali, no, kako naglašava jedan od njih, "to ne znači da su se i razumjeli".
A na pitanje hoće li francuski predsjednik biti pozvan na ranč Crawford u Texasu, odgovorio je sam američki predsjednik s veoma osobenim smislom za humor : "Meni je potreban dobar cowboy".
Piše: Frano Cetinić
(Hina) xfcet ysb