´Budete li se pažljivo zagledali u snimke i strpljivo pročitali nevelike tekstove, naći ćete ozbiljne argumente za ponos što pripadate narodu koji ih je stvorio prije više od pola stoljeća´, napominje u pogovoru kalendaru autor kratkih opisa Stjepan Damjanović, poznati stručnjak za hrvatsko glagoljaštvo.
U Matičinu kalendaru po mjesecima objavljeno je pet slika i kratkih opisa misala (Misal kneza Novaka, Berlinski misal, Ročki misal, Beramski/Ljubljanski misal i Misal Borg. Illirico 8), zatim četiri brevijara (Brevijar u dva dijela, Brevijar Borg. Illirico 10, Prvi novljanski brevijar i Drugi novljanski brevijar) te tri zbornika (Kolunićev zbornik, Petrinićev zbornik i Tkonski zbornik).
Misal kneza Novaka (1368.), liturgijska knjiga, za koji se drži da je poslije Hrvojeva misala najljepši hrvatskoglagoljični kodeks, ima 544 stranice, a svaka stranica dva stupca. Iskićen je vrlo lijepim crvenim, plavim i zlatnim incijalima, a ima nekoliko minijatura, među kojima se ističe minijatura ´Krist na križu´. Čuva se u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici.
U Vatikanskoj knjižnici čuva se Brevijar u dva dijela s dvije signature (Borg. Illir. 5 i Borg Illir. 6 ) koji su pisani u Tribihovićima u Lici. Prva knjiga je napisana 1379., a druga je dovršena 1387. Turci su zaplijenili brevijar, pa su ga ´dobri muži Okrugljane i Tribihovićane´ otkupili 1487. Oko 1510. brevijar je dospio u Vrbnik, a 1627. poslan je u Rim.
Uz ličko-krbavsko područje vezano je šest zbornika. Kolunićev zbornik dio je vrlo bogate zborničke literature hrvatskoga srednjovjekovlja, nalazi se u knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a u Akademiju je dospio kupnjom Kukuljevićeve zbirke, ali se ne zna gdje ga je Kukuljević nabavio.
Izreka kaže da knjige imaju svoju sudbinu, a zbog iznimno teške sudbine hrvatskoga naroda na krbavsko-ličkim područjima sve što se sačuvalo, kako napominje Damjanović, sačuvalo se u krajevima kojima je sudbina bila makar malo sklonija. Tako se danas hrvatskim kodeksima hvale najpoznatije svjetske biblioteke u Vatikanu, Beču, Berlinu, Parizu, Oxfordu, Ljubljani i td.
Bašćanska ploča uklesana oko 1100 u Jurandvoru na Krku smatra se među najstarijima hrvatskoglagoljskim epigrafskim spomenicima.
Razvijeno prvotno, sudeći po pismu pape Ivana X. (925.) kralju Tomislavu, na tlu dalmatinskih, romanskih, gradskih komuna, od Krka do Splita, tijekom srednjeg vijeka glagoljaštvo se brzo i čvrsto ukorijenilo na znatnom dijelu hrvatskoga etničkoga prostora, od Istre do Dalmacije i od mora, preko Like i Krbave do Pokuplja i Pounja.
Ministarstvo vanjskih poslova nedavno je uz istarsku ljestvicu predložilo i hrvatsko glagoljično naslijeđe za UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske kulturne baštine.
Poznati hrvatski crkveni povjesničar biskup Mile Bogović smatra kako se Hrvatska s pravom diči svojom tisućljetnom glagoljskom kulturom jer se glagoljica u Hrvatskoj nalazi upisana i u kamenu i željezu, u drvu i pergamenu, a dakako najviše na papiru.