Upravo suprotno se događalo tijekom 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, kad su jedna za drugom padale većinske pokrajinske vlade, a nadomještavale su ih koalicije najšireg spektra, pri čemu se znalo dogoditi da vlast u pojedinoj pokrajini obnašaju sve političke stranke, neovisno o političkom predznaku.
Razlog tome je bio nezaustavljivi uspon desničarske Slobodarske stranke (FP), tada pod vodstvom Joerga Haidera, koja je postala ravnopravna politička snaga tradicionalnim rivalima narodnjacima i socijaldemokratima (SP), pa je u takvom odnosu snaga postalo nemoguće osvojiti većinsku vlast.
No posljednjih je godina na djelu kolaps FP-a, koji je jednako dramatičan kakav mu je bio i uspon, a koji je počeo 2000. ulaskom stranke u nacionalnu vladu i odstupom Haidera s mjesta predsjednika FP-a.
Polagan ispočetka, pad je postao strmoglav nakon unutarstranačkih podjela 2002., što je iskoristio Wolfgang Schuessel, kancelar iz redova narodnjaka, sazivanjem prijevremenih izbora. Otad svaki pokrajinski izbori zadaju novi težak udarac Slobodarskoj stranci.
Slobodan pad FP-a ponovno je omogućio drugim strankama osvajanje apsolutne većine na izborima, jer je četvrta politička snaga u Austriji - stranka zelenih - još preslaba za ikakav ozbiljniji utjecaj, iako je sa svakim novim izborima sve bolja.
Još 1999. su socijaldemokrati na čelu s gradonačelnikom Michaelom Haeuplom osvojili 52 od 100 zastupničkih mjesta u gradskoj vijećnici glavnog grada Beča, a apsolutne pobjede ostvarili su poslije i narodnjački guverneri Erwin Proell i Herwig Van Staa u Donjoj Austriji, odnosno Tirolu. Jedina iznimka dogodila se u ožujku u Koruškoj, gdje je Haider ponovno izabran za guvernera, osvojivši 42,5 posto glasova u trenutku kad mu nitko nije davao ni grama izgleda na pobjedu.
Nedjeljni izbori u Vorarlbergu potvrdili su katastrofalno stanje u kojem se nalazi FP, jer su oni jedini koji su ostvarili drastično slabiji rezultat u odnosu na prošle izbore, dok su baš sve druge stranke zabilježile porast popularnosti.
Pobjednici iz VP-a dobili su 9,2 posto više glasova, SP 3,9 posto, zeleni 4,1 posto, a sve to na uštrb FP-a, koji je s dosadašnjih 27,4 posto glasova pao tek na 12,9 posto.
A moglo bi FP-u biti i gore, ako bečki gradonačelnik, nezadovoljan financijskim stanjem, ostvari naum oko sazivanja prijevremenih izbora, redovno planiranih tek za proljeće 2006.
Slobodarska stranka druga je politička snaga u metropoli, koja je na izborima 1999. dobila 20 posto glasova. Iz tadašnje perspektive to je u FP-u bilo ocijenjeno "lošim" izbornim rezultatom, a danas bi slično ostvarenje bilo u domeni znanstvene fantastike. U stvarnosti se pak jedino mogu nadati još jednoj potpunoj katastrofi u jednoj od najvažnijih austrijskih regija.