Za života Šop nije imao golemi broj poklonika, napomenuo je akademik Tonko Maroević i dodao kako je Šop zapravo i do nas došao preko svijeta, ponajprije zahvaljući Talijanki Fedori Petronio iz Udina.
Pjesnik Dragutin Tadijanović govorio je o svom prijateljstvu s Nikolom Šopom koje je počelo još početkom dvadesetih godina dopisivanjem nakon čitanja katoličkih listova "Zore" i "Luči".
Tadijanović je Šopova pisma objavio u knjizi "Vječne ljubavi", a pjesnikova unuka Adrijana pozvao je da mu pomogne u pronalaženju pisama koja je on, Tadijanović, pisao Šopu. "Ta bih pisma objavio u knjizi koju već dugo pripremam", dodao je.
O Šopovoj poeziji u prijepodnevnom radu skupa govorili su Zvonimir Mrkonjić na temu "odzemljenje jezika", Fedora Ferluga-Petronio iz Udina o erosu i njegovoj sublimaciji u Šopovu pjesništvu, Višnja Machiedo, Branimir Donat i Dean Slavić.
Poslijepodne će o Šopovu pjesništvu, među ostalima, govoriti i Reinhard Lauer iz Goettingena, Ivan Golub, Drago Šimundža, Krešimir Nemec i iz Ljubljane Francka Premk.
Nikola Šop, rođen 1904. u Jajcu (BiH), a umro 1982. u Zagrebu, objavio je više zbirki pjesama, među njima i zbirku "Isus i moja sjena", a prevodio je i književnost hrvatskih latinista na hrvatski jezik.