Foto: Index, FAH, 123rf
KADA pročitamo vijesti i malo dublje promislimo o svemu što nam se u ovoj državi događa – onda se može zaključiti jedna stvar: nas vode komunisti. I to ne onih par starih naivaca koji imaju 90 godina i nekada su sanjali neki bolji i pravedniji svijet, već oni koje smo zvali komunjare: razni sitni partijski činovnici, razasuti po firmama, općinama i ustanovama, krotki i mili prema svemoćnim šefovima, ali nemilosrdni prema onima koji su ispod njih.
Cijela je to klasa malih, bezveznih, ograničeno sposobnih, ali zato opasnih ljudi. Mogu oni ići u crkvu ili ne, govoriti da su vjernici ili ne, zaklinjati se u Hrvatsku, nositi veliki križ oko vrata i držati Franjinu sliku na zidu, mogu imati člansku iskaznicu HDZ-a, SDP-a, Mosta, pa i drugih stranaka – no ostaju obične komunjare.
Kako inače pojmiti nedavnu vijest da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od jedne firme, traži da im se "radi kontrole" fizički dostave platne liste, rekapitulacije plaća i podaci o bolovanjima od početka 2004. godine pa do kraja 2015. godine. Opširnije
Bilo tko tko radi u takvim poslovima – zna da se podaci ispunjavaju i šalju mjesečno, da se rade godišnje rekapitulacije i da se sve to zadnjih godina radi elektroničkim putem! Dakle, potrebno je samo kliknuti na računalo i doći do svih potrebnih podataka.
Ako birokrat nije nadzirao poslovanje 12 godina – treba dobiti otkaz
Mijenjaju se stranke, odlazi SDP, dolazi HDZ i Most (evo došli dvaput u godinu dana!), no taj sitni, prokleti komunjarski mentalitet ostaje. U normalnoj zemlji, kada bi netko zatražio nekih 20 kilograma dokumentacije od firme – i to dokumentacije koja već postoji i dostavlja se svaki mjesec, nadležni dužnosnik bi se pitao što i kome treba dokumentacije od 2004., zašto se traži i kome očigledno treba uručiti otkaz jer netko (ako ta dokumentacija stvarno treba) nije radio svoj posao više od jednog desetljeća.
Birokratski, uski, komunjarski um hrvatskih političara, koji su valjda u realnom sektoru radili zadnji puta kada su bili na praksi u srednjoj školi, uopće ne može pojmiti što znači od firme tražiti 12 godina takvih podatka.
Znate li što znači tražiti 12 godina poslovanja?
Većina privatnih firmi ima vanjsko računovodstvo – odnosno, osnovne stvar se rade u samoj firmi, ostalo radi vanjski servis. U firmi se u fizičkom obliku tražene platne liste, rekapitulacije plaća i podaci o bolovanjima drže neko vrijeme, obično kalendarsku godinu, i kada se zaključi poslovanje te godine, takvi papiri idu u kakav podrum ili skladište.
Danas država isti dan sazna za svako plaćanje, svaku uplatu, svako bolovanje, svaku isplatu, svaki putni nalog, sve se odmah zna – i naravno normalni ljudi računaju da papirnu dokumentaciju mogu odložiti nakon zaključenja poslovne godine.
Kada neki službenik, jer mu se očigledno ćefnulo, zatraži 12 godina dokumentacije, to znači da će neki radnik, umjesto da radi svoj posao provesti nekoliko dana da bi prikupio tu dokumentaciju. Možda još dan-dva da bi je sredio i onda poslao nadležnim birokratima – koji će tamo dalje kopati stvari koje su već uredno unesene u službene evidencije! Privatna firma je izgubila cijeli tjedan rada svog radnika, na nešto što im sigurno neće donijeti zaradu. Tko će privatnoj firmi za taj rad naknaditi trošak? Tako se privredi uzima novac, ljudi se na neki način plaše – tko uopće može sada riješiti ako se i nađe neka sitna pogreška iz 2005. godine? To poslovanje je zaključeno 2006. i ako je netko htio – tada je trebao nadzirati, a ne sada trošiti vrijeme i sredstva na tko zna kakve provjere.
Kažu iz Zavoda: "Zavod provodi postupak kontrole u skladu s odredbama Pravilnika o postupku i načinu kontrole podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja“. Wow! Pravilnik! Oni rade prema „Pravilniku“, kojeg je usput donio sam Zavod! Dakle, na pitanje zašto i što rade – odgovor je da eto imaju pravo prema Pravilniku! Upravo je u takvim odgovorima i problem.
Iz Zavoda još kažu: „Napominjemo da se radi o kontroli podataka na osnovu kojih se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja, a koja je u nadležnosti Zavoda neovisno o razmjeni podataka između povezanih institucija.“ Znači li ovo da njih digitalna razmjena podataka ne zanima?
Jedan malo viši propis, Zakon o općem upravnom postupku, kaže: „Službena osoba pribavit će po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud.“ A kako se sve evidentira – što se onda imaju tražiti fizički papiri od firme toliko godina unatrag? Odakle im pravo opterećivati ljude tolikom dodatnom administracijom, kada već firma ispunjava gomilu administracije i evidentira svaku isplatu radnicima, svako bolovanje, svaki radni dan? Sjedite za računalo – i ako nađete nepravilnost, onda pitajte tu nepravilnost, ne poslovanje u 12 godina!
Zašto treba uništiti birokratsko „Mi imamo pravo prema pravilniku!“
To birokratsko, komunjarsko, diktatorsko, „Mi imamo pravo!“ jer neki pravilnik (inače niži provedbeni akt koji ne smije ići protivno svrsi viših propisa) daje to pravo – treba potpuno izbaciti iz razmišljanja administracije. Jedino što je važno je svrha – ima li nešto smisla.
Znate kako bi se taj za gospodarstvo ubitačni komunjarski mentalitet uništio? Kada bi svaki službenik, od premijera do onoga na šalteru, bio pitan koja je svrha radnje koju provodi – i onaj tko ne bi znao zašto nešto radi (već radi jer to tako „kaže pravilnik“ ili još gore „mi tako radimo“) – e kada bi takav, koji ne bi znao objasniti cilj i svrhu, dobio otkaz. Pa neka se snalazi na tržištu.
U Europskoj uniji smo. Firmu se lako prebaci u drugu državu, danas se čak i radnike lako prebaci izvan granica Hrvatske. Bit će zanimljivo gledati graju svih tih komunjarskih ministara, službi i zavoda kada više ne bude naivaca koji će odvajati porez za njihove plaće.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.