GORAN Pauk, župan šibensko-kninski, plasirao se na sedmo mjesto HDZ-ove liste na europske izbore iako je svojedobno priznao da ima nadasve interesantan hobi: voli zapošljavati ljude preko veze. Ako nam ne vjerujete, pročitajte što je on, Pauk, župan i HDZ-ov kandidat za Europski parlament, rekao u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji u listopadu 2017. godine:
„Uhljebio sam puno znanih i neznanih. Kad bismo gledali klasično zapošljavanje, u smislu natječaja, prijave, referenci, onda bismo mogli zaključiti za svakog da se zaposlio 'preko veze'. Nema onog tko se javio za neki posao a da nije imao neku 'preporuku', neku 'vezu'. Volio bih da sam ih puno više 'uhljebio'. To mi je, vjerujte, teži dio posla, objašnjavati ljudima da nešto ne može, slušati ih i lakonski im obećavati 'riješit ćemo nešto'. Nisam sklon takvim obećanjima, tu sam preoprezan i zato mnogi misle da sam bahat, da ne želim pomoći. Dnevno bar pola radnog vremena potrošim na rješavanje egzistencijalnih problema ljudi i zbrinjavanje. Kad bih svima išao pomoći, ništa drugo ne bih stigao odraditi', kazao je tada Pauk, a mi možemo samo pretpostaviti kako je sada u mnogoj šibensko-kninskim majci zatitrala nada da će posredstvom susretljivog Pauka i njezino čedo jednog dana, referencama unatoč, a zahvaljujući podobnosti, osvanuti makar kao asistent u Europskom parlamentu.
>> HDZ-ov šibenski župan: Svi su zaposleni preko veze, volio bih da sam ih uhljebio još i više
Fotelja župana mu je "osobni habitus"
Kako kaže već ofucana dosjetka iz reklame, ni to nije sve: u istom je intervjuu Pauk izgovorio hvalospjev poslu župana, pretpostavljajući ga eventualnom angažmanu u hrvatskom parlamentu. Slijedi citat u kojem navodi zašto nije htio postati zastupnik:
„Znam da mi mnogi neće povjerovati, ali za mene je dužnost župana sadržajnija, pa i veći izazov od zastupničke. A takav je i moj osobni habitus: kod kuće sam, s obitelji, nema stalnih putovanja, hotela, autocesta... a plaća je gotovo ista. Osim toga, sam sam sebi šef, nitko ti dnevno ne visi nad glavom, sam organiziraš svoj posao i, sasvim ljudski govoreći, nekako mi je komotnije biti župan“, objasnio je Pauk.
Ipak, biti župan nije idealno. U ožujku 2015. godine, na Facebooku se požalio na župansku plaću od tričavih 16 tisuća kuna: „A vezano za moju plaću, znam da izgleda i jeste za hrvatske prilike velika, ali kad s tom plaćom 'pokrivam' dvoje dice na faksu u Zgbu, dugoročni kredit za kuću, kratkoročni potrošački kredit, moje podstanarstvo sa režijama, upisnine na faks i sve druge moguće troškove... onda je i takva-nedovoljna. Drugim riječima,ova plaća mi omogućuje prvenstveno da mi se dica školuju po želji i sasvim obično življenje. Naravno da sam svjestan da mnogi moji sugrađani to svojoj djeci ne mogu priuštiti, kao ni 'obično' življenje, žao mi je zbog toga i nastojim pridonijeti da svim bude bolje, onoliko koliko mogu, kroz ovaj moj posao i funkciju župana“, pričala je prije četiri godine aktualna Plenkovićeva uzdanica za Europski parlament.
Pauk za Index: Ja spadam u ove borbene
Nazvali smo Pauka da čujemo kako sada diše po pitanju „uhljebljivanja“... Prvo je govorio o svojoj poziciji na stranačkoj listi.
„Svak ko se nađe na listi mora bit zadovoljan sa tom pozicijom i odrađivat sa te pozicije sve ono što se od njega očekuje. Isto tako i ja. Naravno da lista ima svojih relativno prolaznih brojki a ima i ostalih, većinom borbenih brojki, ja spadam u ove borbene i tako ćemo se i ponašat."
Zatim smo krenuli na uhljebljivanje.
Zna sam ja da ćete vi to mene pitat, to je ovako... Pretpostavljam da čim ste tako krenuli da je sad izvlačenje tih tema koje su ovako simpatične. Je, to sam ja reka, to je tema koja je prožvakana, to je onako kad se stavi na papir stvarno grubo i isprika svima onima koji su se našli povrijeđeni čitajući to, a ima ih dosta naravno koji su u traženju posla i koji se osjećaju tu pogođenima, međutim, s druge strane, makar s medijske strane, treba znati i samu povijest nastanka tog intervjua koji nažalost nije autoriziran iz nekih mojih poslovnih razloga koji su se onda događali onako kako su se događali, jer to je trebao ispasti jedan off intervju lokalnom mediju, na kraju su ga povukli...
Ali vi ste to izjavili? To nije sporno?
Točno, točno, ali ono što ja želim kazati je da je to u biti parafraziranje toga o čemu se govori. Jer ako nekoga uhljebljujete, kako je novinar upitao i odgovoreno mu je u istoj toj retorici, jer to je trebao biti jedan off intervju, onda se ne uhljebljuju poznati i nepoznati, nego samo poznati. Mi smo kao organizacija netko tko je najmanje mogao zapošljavati i najmanje je zapošljavao u svojim administracijama.
Na koga mislite?
Mislim na županije, na županije generalno.
Isto se zapošljavalo, ne možete sad reći da nije.
Naravno da smo zapošljavali, ali smo zapošljavali s obzirom koliko nas je u ukupnom broju državnih službenika i namještenika najmanje.
Ali i uhljebljivali ste, to ste rekli.
Nije se, nije se uhljebljivalo, gospodine, nemojte mi stavljat, ako već pitate za izjavu, temeljem jedne teme oćete pisat o drugoj, okej, to prihvaćam, ali ponavljam, ja sam govorija o parafraziranju uhljebljavanja, jer ne možete uhljebljavati poznate i nepoznate. Tako glasi moj odgovor, da sam uhljebio puno znanih i neznanih. To tako ne ide u samoj definiciji.
Zašto ne? Može se i poznate i nepoznate.
(nešto duži uzdah) Ne može se, ne može se. Pojam uhljebljavanja se veže da nekome dajete posal koji nije zaslužio, a kojega znate.
Ne morate ga osobno znati ako je, recimo, član stranke.
Ne, ne, nebitno, uopće, nebitno. Ja vam dajem moju izjavu na tu temu.
Tu je stao o uhljebljivanju. Ipak, na koncu, pristao je objasniti zašto je spreman odreći se županske fotelje.
Pružila mi se prilika da se kandidiram na tu listu zato što stranka smatra da sam adekvatna osoba koja bi tu mogla se kandidirati, zato što sam stavljen na jednu zadovoljavajuću poziciju, zato što je to jedno priznanje cjelokupnog mog rada i habitusa s kojim se bavim i kao predsjednik zajednice županija sa decentralizacijskim postupcima koje očekujem i koje smo dobili od vlade Republike Hrvatske i sa svim tim upravo europskim projektima koje provodimo na terenu. To je jedan najbolji put da nastavite dalje po toj kategoriji, ali na jednoj instanci koja u konačnici donosi odluke.
A plaća?
Naravno da je plaća motiv, ali plaća ide uz sve to skupa. Obveze, odgovornosti i ono što ljudi očekuju od vas.