AKO JE sve to - kako kaže Milan Bandić - bila obična "budalaština i nepodopština", ako su ljudi umiješani u to "playboyi i showmeni", zbog čega onda razmišljati o njihovim ostavkama?
Naravno da nedavna objava anonimnog pisma protiv bivšeg čelnika Zagrebačkih cesta Igora Rađenovića nije nikakva greška ni neslana šala, već smišljena podvala čovjeku koji je brutalno pretučen zato što je otkrio kriminal u podružnici Holdinga. I naravno da ljudi koji su u tome sudjelovali - čelnik Holdinga Slobodan Ljubičić i glasnogovornik Nenad Ivanković - nisu nikakvi pajaci, već proračunati tipovi. I stoga ne bi trebalo tražiti njihovu ostavku - kako se poručuje preko nekih medija - već im uručiti otkaz.
Vrijedi li Bandiću zbog "nepodopštine" odreći se svog "consiglierea"?
Ivankoviću, ako ni zbog čega drugog (poput uzimanja novca iz Zagrebačkih cesta za svoju kampanju Sir i vrhnje), onda apsolutno zbog te zlonamjerne podvale u kojem se iz anonimnog izvora žrtva brutalnog napada naziva "monstrumom umivenog lica, seksualnim napasnikom i kriminalcem koji prima mito". A Ljubičiću, ako ne zbog naloga da se pismo kao dokument objavi na službenim stranicama Holdinga, onda svakako zbog umiješanosti u gomilu drugih afera, čiji repovi uredno vode do čovjeka koji drma zagrebačkim tvrtkama.
Ali kako opravdati smjene konstatacijom da je riječ o običnim budalaštinama, gotovo neslanim šalama? I vrijedi li Bandiću zbog te "nepodopštine" odreći se svog "consiglierea", čovjeka koji u rukama drži sve konce grada, a samim time i gradonačelnikovu sudbinu? I ako je grijeh toliko velik da zaslužuje ostavke, može li proći bez naručitelja, odnosno eventualno se zaustaviti na sitnim ribama, PR-ovcima ili programerima koji su "zaribali" na web stranici?
Istina je da je u Bandićevu kategorijalnu aparatu pojam grijeha dijametralno suprotan ustaljenim normama, pa je tako moguće da on ovu aferu, malenu u usporedbi s gomilom drugih, iskoristi kao povod da se riješi balasta. Da zadovolji svoje protivnike, otarasi se policijske potjere i usput skine s grbače ljude koji su mu počeli više štetiti, nego koristiti. Ali budući da ništa u ovom Zagrebu isprepletenom politikom, kriminalom, USKOK-om i mafijaškim palicama nije jednostavno, tako to neće biti ni ovo.
"Kikaš je koristan koliko je i opasan"
Riješiti se Slobodana Ljubičića izuzetno je komplicirano. Bandiću možda više nego njegovim protivnicima. Ako ćemo se poslužiti mafijaškim rječnikom, tako prikladnim kad se govori o Zagrebu, onda je kumu Bandiću prijatelj Kikaš nešto poput "consiglierea", navjerniji savjetnik, čovjek od povjerenja, onaj koji vodi poslove i sređuje stvari. Odreći se njega znači odreći se svojih metoda, tajne uspjeha, političkog opstanka i više od svega, gomile tajni. Kikaš je koristan koliko je i opasan. Zadržati ga uz sebe znači i raditi protiv sebe. Riješiti ga se znači dovesti u pitanje njegovu lojalnost. Upetljan u ozbiljne afere - od Krašograda do Zagrebačkih cesta - s ozbiljnim indicijama da napadači na Rađenovića upravo šefa Holdinga navode kao naručitelja, Ljubičić je postao prijetnja za samog Bandića koji bi mogao potonuti zajedno s njim. Bilo po sili zakona, bilo po zakonu omerte.
Zato se treba osigurati prije nego što taj trenutak dođe. Možda mu Bandić, opet u mafijaškom žargonu, ostavi metaforički pištolj da sam obavi prljavi posao i riješi šefa brige, dok će se on "pobrinuti za njegovu obitelj". Neka Kikaš mirno ode sam, neka podnese ostavku zbog obične "budalaštine i nepodopštine", pa će možda još biti koristan. I najvažnije od svega, zadržat će sve tajne za sebe, biti lojalan i odan, kao što je bio do sada. Tako je i Miomir Žužul napravio uslugu Ivi Sanaderu, pa su danas svi sretni i zadovoljni (uključivši i javnost), a nitko zbog toga nije požalio (najmanje Žužul).
Moćniji i od Bandića
No, to nije laka odluka. Kikaš nije tip koji se predaje. Svjestan je svoje snage i utjecaja, uvjeren (sasvim ispravno) da je moćniji od Bandića, kao i da mu trenutno okrilje pruža dovoljnu zaštitu od kaznenog progona. Kako? Tako što čeka da konačno stigne nalog za njegovih uhićenjem, znajući da je do toga još dug put. Zašto? Zato što glavni državni tužitelj Mladen Bajić neće ništa učiniti bez Sanaderova odobrenja, a ono neće stići dokle god ovaj kaos postojano šteti Milanu Bandiću, a time neminovno i SDP-u.
Kao što je Ivica Račan čekao da Bandić ode "sam od sebe", tako njegov naljednik Zoran Milanović čeka da ga odvuče ruka pravde. I tako može čekati dovijeka. Jer, ta sila zakona u političkim je rukama i o politici ovisi kad će se klupko u koje je SDP-ov gradonačelnik zapleo Zagreb konačno početi razmotavati. A Sanader postojano skuplja dokaze i čeka pravi trenutak. Možda mu Bandić smjenom Ljubičića izbije važan adut iz rukava, a možda se ova bizarna igra nastavi.
Do tada će gradonačelnik - unatoč medijskim pritiscima i likovanju svojih protivnika - "inzistirati", a kada dobije izvješće"e. Dakle, po svemu sudeći, neće napraviti ništa. Ili će samo najuriti "playboya" Ivankovića, a ostaviti dragocjenog "showmana" Ljubičića. Do daljnjeg.