NI U JEDNOM kraju u Europi za smrt gasitelja nije odgovarao njihov zapovjednik. Neće, po svemu sudeći, odgovarati ni zapovjednik šibenskih vatrogasaca Dražen Slavica, ali hoće li mu se netko ispričati za kalvariju koju je prolazio prošle jeseni? I još važnije: hoće li napokon netko odgovarati za tragediju na Kornatima?
Najpoznatiji europski stručnjak za borbu protiv požara, portugalski profesor Domingos Xavier Viegas, prekjučer je na predavanju vatrogascima iz cijele Hrvatske poručio da bi za stradavanje vatrogasaca "bilo apsurdno kriviti njihova nadređenog". Viegas je tri dana boravio u Hrvatskoj, obišao Kornate (pritom dva puta pao i porezao ruku), zaključio da je za smrt kriv eruptivni požar, a za sve najmanje odgovoran zapovjednik Slavica. Nije, međutim, upro prstom u onoga tko jest odgovoran, a nije to učinio ni njegov irski kolega Alec Feldman. Nije to još učinio ni bilo tko iz hrvatske vlasti, premda je na Dražena Slavicu usmjeren sav gnjev obitelji poginulih, medijski poriv za linčom, kao i želja vlasti da se brže-bolje žrtvuje netko iz vatrogasne zajednice.
Bajić servirao Slavicu na pladnju svima koji su na njemu htjeli iskaliti bijes
Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić servirao je Slavicu na srebrnom pladnju svima koji su na njemu htjeli iskaliti svoj bijest zbog Kornata. Na konferenciji za novinare nakon sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, održane u nazočnosti Stjepana Mesića, Ive Sanadera i Vladimira Šeksa, proglasio ga je jednim od glavnih krivaca: Paško Petrina uzrokovao je požar, Dino Klarić krivo vodio akciju na terenu (i pritom poginuo), dok je Slavica kriv što je opozvao kanader, odnosno teretilo ga se za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti.
To je obznanjeno s najvišeg državnog vrha, a Slavica strpan u pritvor. Trebao je u njemu ostati 24 sata, ostao je mjesec dana. Pod obrazloženjem da bi mogao utjecati na svjedoke. Strpan je u ćeliju s neuračunljivim Karlom Pekasom, tipom koji je s prozora kuće prijetio da će pobiti sve odgovorne u Šibeniku. Izgubio je 12 kilograma i na kraju pušten, bez kaznenog progona. Iz šibenskog suda morao je doslovno pobjeći automobilom, u susret obitelji koja se već sklonila na sigurno: daleko od krvožednih medija i razularene rulje u potrazi za žrtvom na kojoj će iskaliti gnjev, tugu i bijes zbog najveće tragedije u povijesti Šibenika, Vodica i Tisnog. Supruga je bila nezaposlena, jedno dijete oboljelo od leukemije, a sedmogodišnja kćer u školi bila izložena uvredama i nasilju vršnjaka. Slavica je u pritvor strpan po nalogu državnog vrha kako bi se smirile strasti i žrtvovalo bilo koga s dugačkog popisa odgovornih.
Radna skupina sastavljena od 30-ak stručnjaka za kornatsku tragediju u svom neobjavljenom nalazu tereti čitav niz državnih službenika, dok je najmanja odgovornost Dražena Slavice. Baš kao što su to kasnije potvrdili i međunarodni stručnjaci, angažirani da pomognu u rasvjetljavanju okolnosti tragedije. I sami vatrogasci zaključili su da je najveću odgovornost snosila uprava Nacionalnog parka Kornati jer nije provela sve zakonske protupožarne mjere, poput dežurne vatrogasne ekipe koja bi ugasila požar prije nego što se razbuktao. Udarili su po MORH-u i MUP-u, a nisu poštedjeli ni državni vrh koji je odobrio da su usred požarne sezone, u kolovozu, dva kanadera pošalje na remont, a jednog posudi Grčkoj.
Slavica je u lancu odgovornih bio najmanje zaštićen i najlakše je žrtvovan
Da je Slavica tada imao na raspolaganju sve potrebne kanadere, mogao je - tvrde vatrogasci u otvorenom pismu predsjedniku Republike - u pola sata ugasiti požar, bez potrebe slanja terenskih gasitelja. Slavica je u tom lancu odgovornih bio najmanje zaštićen i najlakše je žrtvovan. Hoće li mu se sada nadoknaditi šteta koju je proživio tih mjeseci? Hoće li naplatiti traume koju su prolazila njegova djeca, kojoj je zabranio da ga posjećuju u pritvoru, kako ih ne bi izlagao dodatnim traumama? Hoće li se ispričati i neki mediji, koji su ga pribili na križ i njime dražili razjarenu gomilu?
Danas ga kolege tapšu po ramenima, a stručnjaci ponavljaju kako je on najmanje kriv za ono što se dogodilo, dok vlast pere savjest nudeći obiteljima poginulih vatrogasaca da se po žrtvama nazove jedna ulica u Šibeniku. Obitelji su već zatražile - i vjerojatno će dobiti - odštetu od približno osam milijuna kuna, a što će dobiti Slavica? Njega su te obitelji i prijatelji žrtava optužile da je on najviše odgovoran za tragediju, a na komemoraciji u šibenskom kazalištu prijetilo mu se i smrću. Tko zna, da nije strpan u pritvor, možda bi se pridružio poginulim kolegama. Hoće li se te obitelji sada na neki način ispričati Slavici za svu bol koju su mu nanijele? On je bio "kolateralna" žrtva kornatske tragedije, premda se svi ustručavaju to priznati.
Hrvatski mediji, barem neki od njih, također bi se trebali ispričati Slavici, premda ovakve zakašnjele, sporadične tvrdnje kako je on najmanje kriv za tragediju nemaju jednaku snagu kao ona haranga neposredno nakon tragedije, ona krvoločna potraga za žrtvenim jarcem. Bilo je, sjećamo se, još sličnih huškanja: ugledne novine objavile su jednom prilikom fotografije kuće navodnog pedofila sa zaokruženim prozorom njegove spavaće sobe, kako bi rulja znala kamo točno treba bacati kamenje. A objavljivali su se i popisi pedofila u kojima su imenom i prezimenom nabrojane osobe koje se samo "sumnjičilo, teretilo, privodilo, saslušavalo", pa čak i pravomoćno oslobađalo optužbe za pedofiliju. Unatoč tome, našli su se na popisu kojim se rulju poziva na odmazdu ili u najboljem slučaju izoliranje njihovi susjeda za koje još nije bilo sudski dokazano da su zlostavljali djecu.
Kod Dražena Slavice situacija je još gora zato što je u tom huškanju, preko pravosuđa, sudjelovao čak i državni vrh, iznoseći paušalne ocjene o krivcima za Kornate. I pritom još uvijek skrivajući od javnosti nalaz eksperata. I tako, dok slušamo ocjene stranih stručnjaka, uzalud čekamo pravorijek onih koji su za tako brzo uprli prst u Slavicu, a tako dugo odbijaju uprijeti prst sami u sebe.