"Ni jedna vlada Srbije nije nikada zastupala taj koncept, samo pojedine skupine kao što su npr. četnici Draže Mihajlovića", kazao je svjedok, ističući kako su sve okolne države imale takve programe kao što su "Velika Hrvatska", Mađarska, Bugarska ili Albanija.
"Je li Velika Srbija u programu Šešeljeve radikalne stranke i jeste li vi bili povezani s radikalima", pitao je Nice na što je Marković odgovorio da je prvo točno, ali da on nema veze s njima.
U kampanji za prošle predsjedničke izbore u Srbiji, Marković je bio savjetnik kandidata radikala Tomislava Nikolića.
Marković je od 1990. do 95. bio ideolog, pisac programa i potpredsjednik Miloševićeve Socijalističke partije Srbije (SPS), a tužitelj je kazao kako je "u program stranke ugradio političku filozofiju Memoranduma", navodeći primjere za to.
Memorandum SANU, strateški program srpske inteligencije iz 80-ih nudio je koncept Velike Srbije kao rješenje jugoslavenske krize, a optužnica ga tretira kao ideološku podlogu za ratove koje su Srbi vodili na prostoru bivše Jugoslavije.
Miloševiću se u Haagu sudi po 66 točaka optužnice za genocid u BiH i ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i na Kosovu 90-ih.
Marković je u utorak, na traženje Miloševića, opširno citirao izvatke iz Memoranduma, kako bi dokazao da on i njegovi kolege akademici nisu zagovarali "rat ili etničko čišćenje", već su samo tražili "potpunu ravnopravnost i pravo Srba na samoodoređenje".
Citati iz dokumenta su, međutim, pokazali da je to podrazumijevalo "pravo na stvaranje nacionalne srpske države" koja bi uključivala sva područja na kojoj su Srbi u većini, a ne samo Srbiju.
Tužitelj je u sudnici prikazao niz povijesnih karata Srbije, od srednjovjekovnih, preko četničkih iz Drugog svjetskog rata do one s početka 90-ih sa granicama na crti Karlobag-Karlovac-Virovitica.
Marković je potvrdio da je kod zadnje riječ o karti objavljenoj u listu SPS-a Epoha s "optimalnom zapadnom granicom srpskih zemalja", a ta karta, po njegovim riječima, "nema veze s Velikom Srbijom", već se radi o povlačenju granice Hrvatske i Jugoslavije nakon secesije.
Dodao je kako je vodstvo u Beogradu "očekivalo da će se narod na referendumu moći odlučiti u kojoj će državi živjeti", zbog čega se pristalo na povlačenje JNA tek po dolasku mirovnih snaga UN-a.
Pravo na samoodoređenje prekodrinskih Srba objasnio je njihovom "konstitutivnošću", za razliku od manjina Albanaca i Mađara.
Svjedok je rekao da Milošević u poznatom govoru na Gazimestanu 1989. nije najavio rat, već je "pogrešno interpretiran".
Također je ustvrdio da iz Srbije tijekom rata nitko nije protjeran na nacionalnoj osnovi, a na Niceovo spominjanje progona Hrvata iz Hrtkovaca u Vojvodini, objasnio je "pojedinačnom zamjenom kuća".
Markovićev iskaz potvrdio je prognoze pravnih stručnjaka i promatrača suđenja da bi Miloševića njegovi vlastiti svjedoci mogli dodatno kompromitirati.