On je ocijenio su VJ i vojska Republike Srpske, te vojska tzv. Republike Srpske Krajine, u Hrvatskoj i BiH "imale zajednički cilj" i da su tijesno surađivale u obavljanju zadaća ali da su imale zasebne zapovjedne strukture. "To su bile razdvojene oružane snage koje su imale vrlo tijesnu logističku suradnju", rekao je.
Kao primjer takve suradnje naveo je zajedničku operaciju VJ i vojske RS u istočnoj Bosni 1993. godine, za koju je rekao da je morala biti planirana na razini glavnog stožera. Govoreći o toj operaciji pod tajnim nazivom "Drina", kada je VJ pomogla snagama bosanskih Srba da zaustave proljetnu ofenzivu Armije BiH, svjedok je rekao da je "VRS imala ograničene mogućnosti za izvođenje većih operacija te joj je trebala logistička i borbena podrška VJ".
Spomenuo i operaciju "Gvozd" u kojoj se VJ angažirala na strani snaga Fikreta Abdića u zapadnoj Bosni, u borbama protiv Petog korpusa Armije BiH.
Svjedok je ukazao na punu kadrovsku povezanost JNA i kasnije VJ sa srpskim snagama u Hrvatskoj i BiH, ističući da su oficiri cijelo vrijeme rata primali plaće, mirovine i unaprijeđenja iz Beograda.
Veg je analizirao i "tranziciju dijela JNA u VRS" u svibnju 1992. godine kada se JNA formalno povukla iz BiH, ali su njezini vojni efektivi i zapovjedni kadar ostali na teritoriju BiH kao vojska RS.
Dok ga je ispitivao Milošević, svjedok je potvrdio da je izvještaj sačinio na temelju dokumenata koje mu je dostavilo tužiteljstvo, uz pretpostavku da su optužbe protiv Miloševića točne. Milošević je zaključio da to znači da svjedok na temelju tvrdnji optužbe potvrđuje navode optužnice i da je to suprotno presumpciji nevinosti kao temeljnom pravnom načelu.
Povezanost VJ sa srpskim vojskama preko Drine, logističku podršku i plaće oficirima opisao je kao "pružanje pomoći ugroženim Srbima", a za prekomande oficira iz Srbije u Hrvatsku i BiH rekao je da se radilo o dobrovoljcima podrijetlom iz tih krajeva.